Posjetio sam te u noći tvog rođenja, Spasitelju moj… U noći koja je zasjala sjajem punim nade za palo čovječanstvo.
Pokušao sam ti reći kako sam u neprilici kad sam razmišljao što bih ti poklonio… i kako je srce moje puno ljubavi prema Tebi. Pastiri i kraljevi dadoše mi primjer. Rekao si da me trebaš upravo ovakvog…
Opet sam se zaustavio i mislim, pa mislim… Rekao si mi da si se radi mene rodio u štalici, i da ti je zima… da Te pogledam… da Ti se približim… da Te zagrlim… i zagrijem i to će me ogrijati… Zar ja stvor svoga Stvoritelja?
Razmišljam i zaključujem… Pa Ti si još maleno dijete, treba Ti pomoć… A kad odrasteš ruke i noge će ti prikovati na drvo križa. I opet ću ja umjesto Tebe morati nešto raditi.
Obitelj je glavna ćelija društvene i vjerske zajednice
Pa kako da Te zagrijem? Odgovorit ćeš mi jednog dana govoreći: „Što god učiniste jednom od najmanje braće, meni činite“.
Dao si mi ruke – da pomilujem nejakog.. slabog.. osamljenog. Da si mi noge – da pohodim bolesnog.. zapuštenog.. prezrenog… Dao si mi govor – da te slavim.. i tužnoga tješim… neuka poučim. Kad dijete krene u školu dadu mu torbu punu knjiga. S vremenom mu neke knjige postanu više, druge manje drage. On bira što je ljepše, lakše, kraće. I proći će puno vremena kad shvati da je pravi put često dugotrajan i težak.
Ima jedna knjiga – najčitanija knjiga čovječanstva, koju treba prihvatiti i po njoj živjeti kako bi osigurali svoju vremenitu i vječnu sreću. To je Biblija.
Danas je, braćo draga, blagdan Svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa. Obitelj je glavna ćelija društvene i vjerske zajednice. Obitelj je prva škola i prva crkva. Svi smo mi upamtili pjesmice kojima nas je majka uspavljivala.
I tebe molim oče, majko, mladiću, djevojko, da nas obradujete novim članovima – djecom! Možete zasadit velik vinograd, velik voćnjak – netko drugi će još veći. Možete sazidati veliku, prekrasnu kuću – netko drugi će još veću i ljepšu. Možete imati velik brod… Možete kupiti dobro, novo auto. Netko drugi će još veće, bolje i ljepše.
Znajte! U jednom vas nitko ne može nadvisiti. Ako rodite – Domovini i Crkvi darujete dijete – nitko drugi to ne može umjesto vas.
Zasnujte obitelj. Čuvajte ju. Rađajte djecu. To je vapaj do neba. Obitelj je u krizi. Postaje tovilište umjesto odgajalište. Djeci se sve pušta i dopušta govoreći: „Pustite ih, te mladi su – pusti ih dok ne dođu pameti“. Takovi će i umrijeti bez pameti, a vi bez mira i sreće.
Za vrijeme nekih nepogoda poput požara ili poplave najprije se spašavaju djeca. Međutim, ima onih koji kao da se natječu kako će što prije razoriti obitelj. To su novine, časopisi, radio, TV, pa i zakoni. Propovijeda se „evanđelje tijela“.
Svoju snagu crpite kod obiteljskog i euharistijskog stola
U ugroženim je obiteljima sve manje sreće, života – djece, čistoće, vjernosti, kao da se približava vrijeme kada će žena brojiti godine po broju muževa i ljubavnika, a ne po kalendaru.
Djeca postaju opasnost za uživanje života – za provod. I pseto im je draže od djeteta, što po njima spada u prestiž. Sličnost gospodara i njihovih ljubimaca zapanjujuće je velika. Pitam se tko je tu učitelj, a tko učenik? Tko koga oponaša?
Muž i žena nisu dva nerastavljiva dijela jednog tijela, nego roba koja se kupuje, prodaje, uzima, baca, mijenja, iskorištava – posljedica toga je raspad braka, obitelji, društva. Kratko vrijeme grle se i maze, dugo vrijeme grizu se i mrze, dok se ne raziđu. Iza sebe ostavljaju samo ruševine i siročad.
Brak i obitelj osuđuje se na smrt, pa tako i društvo. Razara ga nevjera, podivljali razvrat, rastave, neplodnost, pobačaji.
Sređen obiteljski život proglašava se zaostalim. Obitelj je jedini okvir života u kojem osoba, pojedinac razvija osjećaj samopoštovanja i gdje stječe temeljni svjetonazor. Zato je ona bila na žestokom udaru komunizma i nacizma, kao što je danas na udaru liberalnog totalitarizma, čiji promotori žele stvoriti čovjeka po svojoj mjeri.
Koji je razlog svemu tome, pitanje je koje se nameće samo po sebi? Iz obitelji je otjeran Bog. Te umjesto jednog Boga, mnogo je bogova – idola: novac, tijelo, uživanje, provod.
Umjesto života za drugoga i međusobne ljubavi što se žrtvuje, sebičnost što iskorištava, pohota što ponižava. Na tom pijesku ljudske slabosti i ludosti, ne može se izgraditi nerazoriva zgrada obitelji i života. Ruši je prva oluja.
Toj teškoj bolesti ima samo jedan lijek. Povratak kršćanskom shvaćanju života, braka i ljubavi. Obitelj povratiti Bogu.
Za sreću treba znati trpjeti. Trpi samo pravednik. Grješnik podnosi zasluženu kaznu. Pravednikovo trpljenje ima ploda. Ta Isus je pravedan trpio i time nas sve otkupio.
Bez vjere i povjerenja život je nezamisliv. „Podnosite jedan drugoga i dobrostivo opraštajte… Kao što je Gospodin vama oprostio, tako činite i vi!“ (Kol.3.13.).
Svoju snagu crpite kod obiteljskog stola, te kod euharistijskog – oltara, iz kojeg crpite snagu na izvoru Života. Dok vas ta dva stola budu okupljala, ništa vas ne može rastaviti.
Složna braća kuću grade, a nesložna sve razgrade. Poruka je to pradjedova.
Život je radost, stoga ponovi s Izidorom Poljakom: „Kuda koračam, hoću da bacam snopove zlatne svjetlosti“.