Čovjeku se tokom života nameću mnoga pitanja. Za neka se pravi kao da ih nije čuo – ne zanimaju ga. On mirno nastavlja svoj život bez odgovora na njih. Jednostavno to nije u djelokrugu njegova interesa. On nije „znatiželjan“. Čini mu se da je mirniji kad manje zna.
Međutim, ima pitanja koja se nameću sama od sebe. Radnik došavši na posao želi znati koja je njegova dužnost. Što se od njega traži. Ne može samo čekati da prođe radno vrijeme.
Čovjek se nalazi u moru života. More ko more. Njegova površina nije uvijek mirna. Znaju se dići veliki valovi, a ploviti treba. Gdje ploviti, pitanje je? Valjda na drugu obalu. Što nas tamo čeka?
Čekati, a ne spavati
Život – riječ tako često ponavljana. Živo je ono što se razvija, raste, donosi plodove. Kad stanice odumru, stablo se suši.
Za čovjeka kažu da je život vrijeme od rođenja do smrti. Vrijeme je to budnog čekanja Gospodnjeg dolaska – susreta s njime. Vrijeme je to čekanja, ne spavanja. To je čekanje na radnom mjestu.
Gospodin dijeli talente kako bi se imali s čime „zabaviti“ dokle ga čekamo. Veselje u susretu s Bogom čovjek mora zaslužiti.
Gospodin dijeli talente: „Jednome dade pet talenata, drugome dva, a trećemu jedan – svakome po njegovoj sposobnosti“. (Mt.25.15.) Jedan vodi stado, drugi vodi narod.
Talent u Isusovo vrijeme je bio velik novac. Isus šalje pouku svakome od nas. Kako i u što smo uložili svoj život, kako iskoristiti sposobnosti – svoje dane.
Bog dijeli talente, ali ne svima jednako. Često možemo čuti kako je netko talentiran za sport, za pjevanje, za znanost. To je prirodna nadarenost, sklonost za neku granu ljudske djelatnosti. Te darove nam Bog udijeli, i želi da s njima radimo na korist društva, sebe dokazujući.
Mnogo toga si u životu stekao, sam naučio. A koliko ti je Bog dao bez ikakve tvoje zasluge: tvoje tijelo, intelektualne sposobnosti. Gospodin nam daje talente da radimo, da se obogatimo, da zaradimo još jedan život – neprolazni – vječni. Tko s Bogom ne surađuje, pametno ne iskorištava talente, vrijeme, život, sve darove tijela i duše, izgubit će glavnicu – promašiti vječnu sreću.
Talente ne možemo kupiti. Izgubiti ih je vrlo lako, a i prodati ih u bezvrijedno, nije teško. Treba ih pametno koristiti kako ne bi razočarao one koji su u tebe imali povjerenja.
Netko reče da život nije ni vrijeme slave, ni vrijeme tuge, već dan rada. Jedni provode dan zabavljajući se, drugi uvijek jadikuju. Bog želi da iskoristimo povjerene talente – izgrađivati treba i dograđivati bolji, plemenitiji, pravedniji i svetiji vlastiti život, obogaćujući svoje okruženje.
Svijet mora biti bolji, jer sam se ja rodio. Valjda si se više puta upitao: „Zašto sam na svijetu? Na svijetu sam da Boga upoznam, ljubim ga, i njemu služeći u nebo dođem. To smo učili na vjeronauku. Odgovori su nam se duboko usjekli u pamćenje.
Živjeti znači služiti Bogu
Ima ih koji možda nikada sebi ne postavljaju ta pitanja. Vidi se to iz njihova načina života. Živjeti znači služiti Bogu, ljubiti Boga. Svoju zadaću izrađujem čitav život. Gospodin će, kad dođe, dati ocjenu.
Kod Boga ne bi smjelo biti nezaposlenih. Svakome je od nas povjereno jedno radno mjesto – jedan životni zadatak, i svima je za to podijelio potrebne talente, darove, sposobnosti. Svima je odredio radno vrijeme – broj dana i godina.
Nije važno što i koliko smo primili, nego što smo dali – zaradili. Ne pita se gdje i koliko smo živjeli, nego kako smo živjeli.
Talente treba pametno upotrijebiti. Ne dao Bog da ih zloupotrebiš, a niti da „ih zakopaš u zemlju“. Moraš znati za koga radiš. Njega slušaj, jer on te plaća.
Nemoj razočarati Boga ni prijatelje koji od tebe mnogo očekuju. Opravdaj povjerenje koje oni imaju u tebe. Nemoj reći: Ne mogu. Možeš, ako hoćeš. Nije valjda Bog pogriješio davši ti talente.
Bog ne daje svakome isto. Zašto? To je već Božja tajna, tajna stvaranja, rođenja, poziva. To samo Bog zna, a na čovjeku je da otkrije zakopano blago u sebi.
Ne dozvoli da kukolj nadvlada pšenicu. Ne provodi dane u dosadi, već u radu za opće dobro, jer jedino ćeš tako ispuniti svoju zadaću.
Dok se služiš darovima tijela, ne zaboravi na darove duše. Jedino ćeš tako ispuniti svoje poslanje. Pričom o dvojici marljivih i jednom lijenom sluzi, Isus nas upozorava na veliku vrijednost i veliku odgovornost našeg rada i života.
Život ne smije biti mrtvi kapital. Sveti Pavao nas upozorava: „Ne spavajmo kao ostali, već bdijmo i budimo trijezni“. (Sol.15.6.).
Život nije spavanje nego rad. „Život je besmislen ako nije služenje Bogu, ispunjenje volje Božje. Ispunjavajte samo volju Božju, a inače ništa ne tražiti“. (Tolstoj).
Ispunite volju Božju na svom radnom mjestu, u svom životnom pozivu – i makar ne tražili ništa, Bog će dati sve.
Na koncu radnog dana, na kraju života čut ćemo riječi Gospodinove: „Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!“ (Mt.25.21.).