Čovjek je društveno biće i tokom života se sreće s raznoraznim osobama. U neke ima povjerenje, a od drugih glavu okreće.
Ima ih umiljatih čije nam riječi dolaze kao melem na ranu i susret s njima ispunja nas radošću. O onim drugim i drugačijim bolje ne trošiti riječi, ali to jednostavno ne možemo jer nas okružuju.
Skromni, tihi, marljivi poput pčela privlače našu pozornost i osvajaju nas. Za njih uvijek imamo razumijevanja i vremena za susret, koji nas redovito obogaćuje.
„Ne griješi više“
Privlači nas iskrenost, a hvalisavci odbijaju od sebe. Evanđelje nam govori o Isusu koji je blag, milosrdan, tješi, oprašta, liječi. Strpljiv je, ljubi čovjeka, mekog je srca. Ima razumijevanja za carinike, pljačkaše, pale žene. Samo jedno od njih traži: „Ne griješi više“.
Za književnike i farizeje nema blagosti. Njima se obraća: „Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima, sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli“. (Mt. 23.13.-14.).
Vode li te običaji ili uvjerenje-čežnja za Bogom? „Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine“. ((MT.23.3.).
Izmislili su mnoge zakone i propise i prodaju ih kao Božje. U toj „šumi“ propisa mogli su se snaći samo oni, pa umišljaju da su jedino oni sveti, pravedni. Svojim postupcima nastojali su to i drugima dati do znanja – i onda sve to unovčiti.
Mogli su, mogli, prevariti čovjeka, ali ne i Boga. „Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide“. (Mt.23.5.). Zar nam crkve nisu bile pune onih koji su se „željeli pokazati“?
„Slijepe vode! Cijedite komarca, a gutate devu!“ (Mt.23.-24.). Snažne su to Isusove riječi koje i do nas dopiru. Ne budi formalist, već vršitelj riječi. Dobro pripazi da ne izvrćeš vrednote, ne mijenjaj bitno za nebitno.
Vršili oni običaje što ih sami izmisliše, a zanemariše ono što je najvažnije u zakonu: pravednost, vjernost, milosrđe.
Slijepi vode oslijepit će mnoge. Dobro pazi za kim ideš i tko te slijedi. „Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečisti“. (Mt.23.27.).
Isus želi naglasiti važnost srca, duše, nutrine, iskrenosti, a ne vanjštine i glume. Želi nas upozoriti da je on taj koji ispituje srca i bubrege, onaj kojem ništa nije skriveno i kome ništa ne možemo podvaliti. On glumce dobro poznaje i prepoznaje.
Koliko dugo već ideš u njegovu školu? Koliko si naučio? Koliko si ga upoznao? Nemoj ga sramotiti.
Sve svoje stečeno znanje pretvori u praksu svakodnevice, jer jedino to Isus cijeni.
Ne smijemo zaboraviti da je soj farizeja, ljudi glumaca-licemjera neuništiv. Nije ih malo koji govore a ne čine.
Bira se lagano, a ne spasonosno
Dobro pazi kome si riječ dao. Nemoj ju pogaziti. Povjerenje se teško stječe, a lako se gubi. Kršćanin glumac lako se prepoznaje. On udaljuje od Boga umjesto da bude apostol Božje riječi. Nije ih malen broj. Bitna im je forma, a ne sadržaj.
Mnogo je usta što javno šapuću molitve, a privatno izgovaraju psovke, klevete, prljavštinu, laž. Nije malo ruku koje se danas sklapaju na molitvu, a sutra potkradaju.
Zar ih nema što na smjene služe Bogu i njegovim neprijateljima, kao da se pitaju tko će bolje platiti.
„Vi cijedite komarce, a devu proždirete“. Teški je to ukor farizejima. Danas to važi za mnoge kršćane. Više im je često stalo do običaja ljudskih, nego do Božjih propisa-zapovijedi. Bira se lagano, a ne spasonosno.
„Jao vama, koji ste nalik okrečenim grobovima“. Da, ispod mramornih spomenika zaudara trulež, goste se crvi. Takvi su glumci farizeji-licemjeri-davni i novi farizeji. Neka ti uzor bude Isus, a ne nikakve zemaljske veličine, jer ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu upasti.
Ako tražiš savjet za pravi put, dobro pripazi od koga ga tražiš. Ako tebe netko pita za pravi put, budi savjestan i odgovoran dajući odgovor.
Učini sve da ne budeš kriv za tuđa lutanja. Znaj dobro, da tko luta, taj i zaluta. Nikada ne zaboravi da je Isus kazao: „Ja sam put, istina i život“. Poštujući riječi svog Učitelja nećeš zalutati.
Sunčeva se zraka nije zaprljala ni kad baruštinu obasjava. Nek Isus bude tvoje sunce koje je izvor života. Isus ne trpi one koji jedno govore, a drugo rade. Možda i ti svom djetetu govoriš jedno, a sam radiš drugo. Znaj da postoje nasljedne bolesti, stoga budi odgovoran zbog svog potomstva.
Ne udaraj uznosito šakom po čelu, već pun poniznosti u prsa. Znaj-bolje je biti raskajani grješnik, nego umišljeni farizej.