Na postavljeno pitanje mogli bismo jednostavno i kratko odgovoriti: Nismo!
Čitatelji će odmah postaviti pitanje – o čemu zapravo moramo razgovarati i o čemu se moramo dogovoriti? A tema je dosta. Od reforme školstva, preko depopulacije pa do odlaska naše mladosti u bogatije zemlje Europske unije, napose u Njemačku.
Nisam stručnjak za nijedno od ovih pitanja i bilo bi pretenciozno o tomu govoriti pored stručnjaka za svako od ovih područja, iako su se mnogi po raznim ozbiljnim tiskovinima, tabloidima i raznim portalima i blogovima uvelike raspisali o nabrojenim i drugim raznim pitanjima i problemima pred kojima stoji RH. Najveći broj onih koji u tomu sudjeluju su podpuni nevježe.
Dakle, što mi je preostalo? Koje područje društvenog života građane i građanke ove države najviše zanima? Ne treba biti posebice dovitljiv pa da se iz prve ne odgovori točno. Vjerojatno nema čitatelja ovog Portala koji ne će odmah pogoditi, kako rekoh, iz prve. To je ploča HOS-a u Jasenovcu, razni pozdravi, prvenstveno „Za dom spremni“ kao i drugi „problemi“ vezani za našu „pozdravnu svakodnevnicu“.
A zapravo, okuražio sam se iznijeti svoje mišljenje nakon prigovora na ulici od nekih koji mi prigovaraju da izbjegavam o tomu javno govoriti i koji na nekim drugim portalima bez zadrške „tešu“ ovu problematiku.
Pa počnimo od početka, makar je teško utvrditi gdje početak počinje, a gdje će mu biti kraj još je utvrditi teže.
Zbog toga ćemo na preskok. Pozabavimo se najprije pločom HOS-a u Jasenovcu koji su bivši Hos-ovci postavili svojim palim drugovima u Domovinskom ratu. I to mnogima ne bi bilo sporno da na ploči nije znak ovog dragovoljačkog dijela Hrvatske vojske u kojem, između ostalog stoji pozdrav ZDS (pozdrav pišem kraticom jer mi je tako zgodnije, a ne iz nekog drugog razloga). Dežurni kritičari i demostranti (poznati su još od izgradnja podzemnih garaža u Zagrebu do sječe par stabala po zagrebačkim ulicama) odmah su se „digli na zadnje noge“ te pozivaju Vladu da se ploča odmah ukloni jer je Jasenovac mjesto od posebnog pijeteta te mjesto na koje je od ustaške ruke stadao veći broj nedužnih ljudi. Brojevi se kreću od par tisuća, osamdesetak tisuća pa sve do 700.000 tisuća, ovisno tko ih izgovara. Ne mislim osobno licititati s brojem. Ubojstvo jednog nevinog čovjeka prestrašan je čin, a kamo li smaknuće više tisuća. O tomu nema nikakve dvojbe. Mislim da o tomu postoji suglasje svih relevantnih osoba u hrvatskog javnom životu kao i golemog broja građana. Međutim, smetnulo se s uma, o čemu je prvi govorio predsjednik Vlade Plenković da je znak na ploči prije nekoliko godina odobren od nadležnog ministarstva te da nema zakonske mogućnosti da se iz njega izbriše spomenuti pozdrav. Ipak, u dogovoru s postavljačima, ploča je iz Jasenovca preseljena u Novsku, ali i tamo mnogima „bode oči“.
Vratimo se načas samom pozdravu. Nastavši u emigraciji u krilu Ustaškog pokreta glasio je: „Za Poglavnika i dom spremni“. Dolaskom iz emigracije na talijanskim kamionima, sa sobom su ponijeli i pozdrav koji je u uporabi najčešće glasio „Za dom spremni“. Daleko bi nas odvelo kad bismo potanko opisivali što se sve događalo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. O tomu sam već pisao i ne treba se odviše ponavljati. A uostalom, nešto ranije naveo sam primjer logora Jasenovac. Takvih primjera ima još puno, srećom trajalo je relativno kratko, „samo“ četiri godine. Bilo i ne ponovilo se.
Osvrnimo se još malo na, kako sam napisao, dežurne kritičare svega i svačega. I gle čuda. Prijedloge da se Jasenovac proglasi mjestom posebnog pieteta u podpunosti prodržavam. Samo, bez obzira što svakodnevno pratim skoro sve tiskovine, mnoge portale i televiziju (umirovljenici zapravo imaju najviše vremena), ne sjećam se da je netko od njih predložio da se mjestom posebnog pieteta proglasi i Vukovar. Ovomu se nema što dodati!
Da se kratko osvrnemo na osnivanje Ustaškog pokreta. Kada je osnovan zapravo još nije utvrđeno. Razni autori navode godinu 1928. pa sve do 1931. U svakom slučaju za naše razmatranje to nije ni toliko bitno. Nekako u to vrijeme, a možda i ranije rađa se i famozni pozdrav „Za Poglavnika i dom spremni“. Prije početka II. svjetskog rata odnosno osnivanja Nezavisne Države Hrvatske UHRO (Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija što je službeni naziv Ustaškog pokreta) u svom programu i Ustavu organizacije nema antisemitizma. Zapravo, među njima na vodećim mjestima ima i stanovit broj Židova. Dolaskom u Zagreb i preuzimanjem vlasti donošenjem Rasnih zakona počinje progon s jedne strane neistomišljenika među Hrvatima, a i cijelih naroda, prvenstveno Židova koji su najčešće predavani Nijemcima koji su ih transportirali u zloglasne logore najčešće u Njemačkoj i Poljskoj. Stradao je i stanovit broj Srba koje nisu poslali u Njemačku već su se za njih „pobrinuli“ u Hrvatskoj. Ovim ne želim pravdati progone jer nisu sve Židove predavali Njemcima. Mnogi među njima su ubijeni i u Jasenovcu i Staroj Gradiški. U svakom slučaju preživio je sasvim mali broj. Njihove bogomolje su srušene i htjelo se zatrti i samo ime.
Porazom „Sila osovine“ poražena je i nestala i NDH. S njezinim nestankom prohibiran je i njezin službeni pozdrav. I s time smo završili. Okrenuli smo novu stranicu povijesti. Rat je dobila antifašistička koalicija među koje svakako spada i nova Jugoslavija i njezina vojska koja se koncem rata prozvala Jugoslavenska armija. Sve osude prijekih sudova i sličnog sudovanja ustaška vlast je podpisivala s ZDS. Razumljivo je onda da je taj pozdrav kao i NDH otjerana, kako se to obično kaže, u ropotarnicu povijesti.
Danas se obično govori da je druga strana partizanska počinila zločine u tzv. poraću, da se radilo o svojevrsnoj retorziji, odmazdi. Kako sam o ovom već pisao na ovom Portalu, ne mislim se time posebice baviti. To zapravo nije podpuna istina. „Druga strana“, ovdje ćemo zanemariti četnike, zločine je izvršavala od samog početka. Kevina jama, Vrgorac, da ne idemo daleko i u širinu. Kako su završavali plakati na kojima su se navodila imena „narodnih neprijatelja“ koje je navodno neki, najčešće izmišljeni sud osudio na smrt? „Smrt fašizmu, sloboda narodu“!
Više puta sam u dosadašnjim člancima napisao da se ubijanje nevinih ljudi iz raznih razloga, najčešće bez suda ili donošenjem „presude“ nakon smaknuća ne treba mjeriti kantarom. Napose je žalosna činjenica da se vlastite žrtve preuveličavaju, a tuđe umanjuju, pa čak se i ne priznaju. Sva ubojstva od 1941. pa da 1945. i kasnije treba najoštrije osuditi.
Ovih dana čitamo prijedlog IDS-a da se ustaški pozdravi kao i veličanje NDH i Ustaškog pokreta kažnjava zatvorom. Nije mi jasno kako su „prenebregnuli“ pozdrave uz koje su nevini ljudi bacani u fojbe i pozdrave uz koji je istarski svećenik Bulešić zaklan na kućnom pragu, a oni koji su ga pokušali zaštiti osuđeni uz te iste pozdrave na dugogodišnje zatvorske kazne. Da su se pod raznim pritiscima pa i terorom (o zločinu na plaži „Vergarola“ sam već pisao), deseci tisuća Talijana Istre i ne samo Istre odlučili za odlazak u Italiju iako mnogi među njima Italiju nikada nisu ni vidjeli.
Sada se nalazimo pred dilemom: hoćemo li zakonski sankcionirati uzvikavanje na javnom mjestu neki od ustaških pozdrava ili ćemo uz njih zabraniti i sve one uz koje su također tisuće nevinih ljudi poslani u smrt. Posve je jasno da kad bismo učinili samo ovo prvo na sljedećim nogometnim utakmicama više tisuća u pravilu mladih ljudi će s jedne strane vikati „Za dom“, a s druge će im se odgovarati „Spremni“.
Dakle, imamo dilemu treba li zabraniti sve pozdrave bez obzira s koje strane dolazili, a odnose se na mračnu i krvavu prošlost kroz koju je hrvatski narod prolazio, i ne samo on? Ili se nećemo osvrtati na uzvike s tribina naših nogometnih stadiona ili uzvike s drugih javnih mjesta? Uvjeren sam kada bismo postupili na potonji način uzvici ovi ili oni bi se postupno izgubili iz našeg javnog života i kroz koju godinu, a možda i ranije potpuno bi iščeznuli iz javne uporabe. Mislim da je iz svega navedenog moj stav u potpunosti jasan!
Piše: Neven Vicić