Dana 13. listopada 1991. godine u Pločama je obavljen prvi blagoslov jedne vojarne u Hrvatskoj. Obavio ga je, nakon održane svete mise na kojoj su bili prvi hrvatski ročnici, tadašnji pločanski župnik don Petar Mikić, najbolji sugovornik kada su u pitanju prvi ročnici i prvi blagoslov.
„Prvi ročnici došli su u Ploče 5. listopada 1991. i ustrojeni su u Prvu postrojbu mornaričko – desantnog pješaštva. Već 13. listopada svi ti mladi vojnici, hrvatski mornari, sa svojim zapovjednicima prisustvuju svetoj misi, primaju blagoslov, te trobojnicu s Gospinom medaljicom, koju su im uručili Tonka Lovrinov i Ivica Butigan. Za glazbeni ugođaj pobrinuli su se Stipe Šunjić-Kaćo i Miroslav Barbir-Mimo. Sve obuze neizmjerna radost. Teško je povjerovati, ali hrvatski vojnik je tu, sa svojim narodom. Suze radosnice se nisu mogle skriti“, prisjeća se tih događaja don Petar.
Nakon svete mise, svi su otišli u vojarnu Sidrište, gdje je obavljen prvi blagoslov jedne vojarne u Hrvatskoj. Zapovjednici i vojnici primili su krunice, što je bio simbol hrvatskih branitelja, koje su s radošću stavili oko vrata. „Bože moj, koji je to bio osjećaj. Teško je bilo povjerovati da je to stvarnost. Proteklih godina vojarnu nisi smio ni pogledati, a kamoli snimiti, a sada se u njoj Boga moli. 
Vojarna Sidrište je prva vojarna u dragoj nam Domovini u kojoj je zavijorio hrvatski barjak“, rekao je don Petar, i prisjetio se kako su mladi ročnici zaželjeli svetu misu u svojoj vojarni, pa je ona i održana 18. listopada, na blagdan svetoga Luke. Uz župnika Petra Mikića, u koncelebraciji su sudjelovali Stipe Jerković tadašnji župnik Rogotina i Zdravko Vučak, župnik iz Komina. Svojom pjesmom taj su povijesni događaj uveličali pjevači župe svetoga Ilije iz Metkovića. Prisutne su častili Ante Štrbić Fulin, Dalibor Bebić i Paško Ivančević. Posebnu pažnju privukla je folklorna grupa iz Bagalovića. Kako bi se prostor na košarkaškom igralištu pripravio za dostojno slavljenje svete mise, potrebne zavjese dala je Marica Vodanović. „Bilo je tako, grijeh bi bilo zaboraviti“, zaključio je don Petar.
