O divna li si majko u ljubavi prema čedu svome. Nema te prepreke koju tvoje majčinsko srce ne bi svladalo za dobro djeteta tvog. Ne brojiš sate, mjesece, godine ni dane, neprospavane noći bdijući nad kolijevkom bolesnog čeda. Nepoznat ti je odmor. Ne znaš za umor u učenju sklapanja ručica, izgovaranja prvih riječi, pisanja prvih slova. O, koju ti radost donose njegovi koraci, uvjerena da je to tek početak sigurnog osamostaljenja i hoda kroz život, očekujući da ti u starosti bude oslonac.
O veličini razočaranja pogažene tvoje ljubavi teško se upustiti u osudu. Ne, majko, ti ne radiš za plaću, ali očekuješ i zaslužuješ ono osnovno – zahvalnost. Tvoja ljubav je, majko, najsličnija Božjoj ljubavi.
Teško živim prorocima
Isus se često služi slikom vinograda govoreći svome narodu, a danas nama. Preko proroka Izaije Bog se tuži na svoj narod. Prijeti mu uništenjem, jer taj izabrani narod, Božji vinograd, nije urodio očekivanim dobrim plodovima svetosti i pravde. „Gospodin se nadao pravdi, a eto nepravde“. (Iz.5.7.). „U pustoš će ga obratiti“. (Iz.6.6.).
Brinuo se Gospodin za svoj narod. Tijekom povijesti slao im je učitelje – proroke, a oni su ih progonili, a i ubijali. Teško živim prorocima. Lakše je dizati spomenike mrtvima, nego li odavati priznanje živima. Među njima rođen je i Bogočovjek – obećani Spasitelj, čije pružene ruke oni prikovaše na križ, a kopljem probodoše njegovo srce puno ljubavi.
„Zato će se, kažem vam, oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donose njegove plodove“. (Mt.21.43.)
Kako ti prihvaćaš ponuđenu riječ Božju? Možda ti se učini preteška pa joj okrećeš leđa. Ne čini to. Čuo si što se dogodilo s onima koji su slično postupili.
U rimskim katakombama često se može vidjeti slika: Iz jednog izvora teče potok. Dolaze ovce. Jedne se kupe oko potoka i piju. Druge su došle do potoka, okrenule mu leđa i gube se u pustinji bez vode i života.
Izvor i potok slika je Krista i svega što on nudi. Ovce su ljudi čije se duše hrane na tom izvoru ili odlaze u nepoznato.
Božja ruka je pružena svakome. Pružimo svoju da dohvatimo Božju. „Svagda sam pružao ruku narodu odmetničkom, koji hodi putem zlim, za mislima svojim, narodu koji me bez prestanka u lice srdi“. (Iz.65.2.).
Tu je Isus među nama u žrtvi svete mise, u sakramentima. Tu je izvor vode života vječnoga.
Upitaj se što je sve Gospodin učinio za tebe od rođenja do danas. Kako smo odgovorili na tu ljubav? Da li smo na poljubac odgovorili poljupcem, ili…
Povijest se ponavlja. „Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su k tebi poslani. Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste“. (Mt.23.47.).
„Kolika je Božja milost, tolika je i njegova kazna“
Poznata nam je sudbina Titanika – luksuznog broda – ponosa brodogradnje, koji je 1912. godine krenuo na svoje prvo putovanje u New York. Nitko nije mogao slutiti da je to posljednje putovanje u smrt. Dan prije propasti javio mu je telegrafist parabroda „Californija“ o opasnosti: Ledene sante plove prema jugu, presjecaju mu put. Zapovjednik Titanika ljutito je odbio upozorenje. Nekoliko sati poslije došlo je do sudara s golemom santom leda – i Titanik je tonuo.
Na putu života primili smo od Boga mnogo telegrama – upozorenja. Da li smo ih poslušali? … Neposlušnost – odbijanje vodi u katastrofu.
„Kolika je Božja milost, tolika je i njegova kazna“. (Sir.16.12.).
Ne idi za propovjednicima koji vam ugađaju ušima. Slijedi one koji propovijedaju i ljube istinu, ljubav, a to je Bog.
Tko istinu gudi, gudalom ga po prstima biju. Ne boj se takovih udaraca.
Poznat nam je nastup Ivana Krstitelja, njegov sukob s kraljem Herodom i junačka smrt. Kroz povijest Crkve mnogo je takovih nepoznatih junaka. Ne boj im se priključiti…
Proroci su bili progonjeni, ali nitko za sebe nije rekao što je Isus tvrdio – da je Sin Očev. Ta tvrdnja je unesena i u optužnicu pred Velikim Vijećem i Pilatom.
Vinogradari sasvim jednostavno odbijaju svom gospodaru dati što mu po pravu pripada, pa ubijaju njegova sina da se domognu vinograda, i time potpisaše vlastitu osudu.
Proroci – Božje sluge, ne prolaze ni danas bolje. Živi proroci su velika smetnja mnogima. Prorok otkriva ono što bi netko želio držati u mraku. On viče istinu na sav glas. Prosvjeduje u Božje ime kad god je povrijeđen čovjek – njegovo dostojanstvo djeteta Božjeg.
Prorok je „napast“ za moćnike ovoga svijeta i to samo zato jer govori istinu, koja nekom smeta. Uklone ga, a iza njega će doći drugi…
Rijetko se koji narod može pohvaliti da je primio proroke, jer najteže je to biti u svom zavičaju i u svom domu.
Tko prezire glas proroka, njegovu poruku, prezreo je glas Božji.