O narode moj kako si pametan. Svoju mudrost ostavio si potomcima u vidu mudrih izreka, za koje smo još u djetinstvu čuli. Složna braća kuću grade, a nesložna sve razvale, jedna je od njih i jako je važna.
Čovjeku je riječ bila svetinja. Nije bilo javnog bilježnika. Pružene ruke uz stisak pred svjedokom, su bile garancija da će se dogovoreno i ostvariti.
Ako želiš da te cijene, poštuju, drži se zadane riječi. Znaj da tko jednom slaže, drugi put mu se ne vjeruje ni kad istinu kaže.
Budite izvršitelji riječi, a ne samo slušatelji
Kada te zamole za neku pomoć – pomozi. Bolje je pomagati drugome, nego biti potreban tuđe pomoći. Izvrši obećanje. Nemoj se pravdati, ta ja sam se šalio. Šala je dobra, ali joj ovdje nije mjesto.
Radije reci ne mogu, ne znam, pa da rekneš i neću, što sve skupa nije ljudski, a još manje kršćanski, nego obećati, a ne izvršiti.
„Sinko, hajde danas na posao u vinograd!“. On odgovori: „Neću!“ No, poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu rekne isto tako. A on odgovori: „Evo me, gospodaru!“ i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?“ Kažu: „Onaj prvi“ (Mt.21.28-31).
Isus je ispričao ovu priču u prvom redu Židovima koji su imali previsoko mišljenje o sebi –mislili su da su dovoljno pravedni, te da im ne treba nikakvo obraćenje. Mislili su da su sebi osigurali povlašteno mjesto kod Boga, samim tim što su izabrani narod, te da u životu mogu sebi štošta dopuštati što Bog ne dopušta.
Onaj što reče „Neću“, a ode, predstavlja grješnike – pogane što prihvatiše riječ Isusovu i obratiše se.
Sve se ovo odnosi na sve vremena i na svakoga od nas. I mi smo Gospodinu mnogo puta rekli: „Idem“, prihvativši Božju riječ, obećali mnogo toga, pa onda ne izvršili, po onu: „Ja reko, ja poreko“. Tako ne postupaju karakterne osobe kao da riječ Evanđelja nikad nisu čuli, niti Bogu što obećali.
Nemoj misliti da si osigurao život vječni samim tim što si upisan u knjigu krštenih i što kažeš: Ja vjerujem, a umjesto vršenja Božje volje, služiš svojim prohtjevima. Naše kršćanstvo nije u knjigama, nego u životu, trudeći se vršiti Božju volju .
Svi članovi jedne zajednice trebaju se potpomagati čineći sve što je u njihovoj moći. Svoj kruh treba zaraditi. Ne budi gotovan – parazit. Ne sramoti svoje roditelje, već se potrudi da se tobom ponose. To će i tebi davati snage i biti putokaz u dvoumljenju.
„Budite izvršitelji riječi, a ne samo slušatelji koji zavaravaju sami sebe!“ (Jak.1.20.)
Potrudi se da ti svaki dan bude plodonosan.
Što si bliže grobu, nastoj da budeš bliže Bogu, a to ćeš uspjeti ako budeš zbiljski izvršitelj Božje volje, a ne „zaboravni slušatelj“.
Treba ustrajati na pravom putu
Čovjek je nestalno biće – mijenja mišljenje, stavove i djela. Budi čvrst u svojim uvjerenjima, znajući kome si povjerovao, a mrijeti ti ćeš kad u ideale svoje počneš sumnjati.
Mnogo puta smo se u životu razočarali u ljudima. Od nekoga si mnogo očekivao, a odjednom veliko razočaranje.
Ima tu i pozitivnih obrata – pravih svetaca. Svima nam je poznat primjer svetog Augustina koji je dugo odgađao svoje obraćenje, sve dokle ga milost Božja na majčine molitve „nije prisilila“ na potpuni prekid s grešnom prošlošću i prihvaćanjem Božje ljubavi, ponavljajući: „Kad su mogli toliko i tolike, možeš i ti Augustine“.
„Ako li se pravednik obrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu.. umrijet će zbog nepravde što je počini“. (Iz.18.26.).
Nije dobro jedan dan vršiti volju očevu, a drugi dan vlastitu. Dobro je krenuti pravim putem, ali to nije dovoljno – na njemu treba ustrajati, bez obzira na poteškoće na koje nailaziš.
Ne zalazi s Kristova puta, jer van puta su „nagazne mine, zmije ljutice“, i posljedice mogu biti kobne.
„Ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti.. pa stane vršiti zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti“. (Ez.18.27.)
Tko je zapravo bezbožnik? – onaj koji do kraja ustraje bez Boga i protiv Boga. Dosta je samo jedan korak obraćenja – pokajanja – i bezbožnik je pravednik.
Tko se ne trudi da volju Božju sprovede u život, taj će uskoro biti bezbožnik – on je stvarno već bez Boga.
„Ako hoće Bog, hoću i ja“ (Mozart). Eto nam pravila za život. Tko jednom slaže, drugi put mu se ne vjeruje ni kad istinu kaže. Tko je iznevjerio Boga, lako će i čovjeka. To se lako uočava i otpadnik ostaje usamljen u svom narcizmu koji ga čini nesretnim, uvijek „gladnim“ istine, ljubavi, pravde i mira, kojeg jedini Bog može dati.
Putujući cestama nailazimo na raskršća. Dobro moramo otvoriti oči kako bi uočili putokaze, odabirući put koji nas vodi k cilju putovanja.
Životno putovanje je jedno, jedino, jedinstveno. Dobro pazi da ne zalutaš. Želiš li vršiti Božju volju, a trebao bi, nužno je da je nastojiš upoznati.