Na ovaj najvažniji dan prisjećamo se događaja, a prije svega ljudi: starih, mladih, hrabrih, mudrih koji su ovaj dan učinili posebnim. Osjećam duboku zahvalnost prema njihovoj žrtvi i usluzi koju su pružili Pločama i Hrvatskoj.
Sjećamo se da je na današnji dan pred 26 godina organizirana skupina domoljuba koja je imala jasan cilj i želju, sukladno tome i hrabrost, da pokrene proces neovisnosti i slobode, stala pred višestruko vojno snažnijeg neprijatelja i povikala: “Ovdje Hrvatska vojska, predajte se!”.
Željeli smo samo ono što je naše, naše oružje teritorijalne obrane koje je oduzeto i pohranjeno u skladišta. To je bio odvažan i nemjerljivo hrabar potez, u jednu ruku i nezamisliv. U vrijeme kada je tzv. JNA bila 3. vojna sila Europe, ti ljudi su smatrali da je pobjeda moguća. Da bi uspjeli u tom bili su spremni žrtvovati sve: živote, imetak i položaj.
Četiri godine nakon toga Hrvatska je imala oslobođen teritorij i sudbinu u svojim rukama. Dobili smo mogućnost da hrvatsko tlo i hrvatsko društvo učinimo slobodnim da u svakom smislu Hrvatska država bude zemlja mogućnosti i nade za sve državljane. Dva i pol desetljeća nakon, izrasli smo u jedan heterogeni grad, grad u kojem žive ljudi različite vjere, nacionalnosti, pogleda na svijet, ekonomiju, politiku…
Ali ona vremena i vjernost u ispravnost ideje koja nas je tada vodila, je nešto što nas i danas povezuje. To je ono što od nas mnogo čini jednoga. Na svima nama je zadatak da to zajedništvo od samog početka sačuvamo i ugradimo u svakog pojedinca. Branitelji su se borili i ginuli za to da se naša sudbina ipak ispiše našim rukopisom, bez da nam je drugi određuju.
Danas odajemo počast i svima onima koji bez iznimke rade na izgradnji ove države i grada u jedno bolje, snažnije, uključivije mjesto, u prostor koji ljudima daje nadu.
Želim reći jedno specijalno – posebno hvala ljudima koji su nam omogućili slobodu.
Zahvalni smo vam za vašu borbu i žrtvu.