Uskoro se obilježava 26. obljetnica velike akcije “Zelena tabla – Male bare” kojom je zauzeta vojarna u Pločama a neprijateljska JNA protjerana iz grada na ušću Neretve. Osim što je ušće Neretve toga 14. rujna 1991. oslobođeno od agresora, hrvatske obrambene postrojbe koje su upravo tada nastajale dobile su i prijeko potrebno oružje za obranu.
Tim povodom porazgovarali smo s jednim od organizatora i sudionikom te veličanstvene akcije, umirovljenim pukovnikom, prvim zapovjednikom postrojbe protuzračne obrane Dalmacije, Bernardom Vuletićem, koji je osvježio sjećanja na te teške ali ipak ponosne dane za neretvansku dolinu i čitavu Republiku Hrvatsku.
Zanimljivo je istaknuti da je upravo Vuletić oteo prvi komad oružja od zastavnika JNA Zeca, koji je čuvao skladište u Malim barama. Za te dane se veže i nastanak Protuzračne obrane Ploča i Metkovića, koje će se kasnije u Domovinskom ratu istaknuti kao postrojbe koje su oborile najviše neprijateljskih aviona.
Akcija prvo bila otkazana
– Nastanak PZO-a je usko povezan s legendarnim napadom na kompleks vojnih skladišta bivše jugovojske u Malim barama kod Ploča. Budući da sam imao vojnog iskustva, nedavno preminuli general bojnik, Petar Šimac, Mate Raos i Goran Kovačević dali su mi zadaću da organiziram protuzračnu obranu doline Neretve. Borbena sredstva na koja se već računalo da su u našim rukama trebalo je najprije oteti tijekom napada na skladišta srbočetničke vojske u Malim barama, u čemu smo uspjeli.
Poznato je da je napad na skladišta kasnio. Je li bilo kolebanja među sudionicima akcije? – pitali smo Vuletića koji se živo sjeća svih tih događanja.
– Datum za početak akcije bio je 13. rujna i to u 19.15. Međutim, vrijeme je prolazilo a signala za početak akcije nije bilo. Nervoza se bila uvukla među okupljene pripadnike PZO-a. Nakon toga sam pozvan u policijsku postaju u Pločama, gdje je bilo raspoređeno zapovjedništvo te mi je priopćeno da je akcija odgođena. Ja sam bio uporan da se akcija mora izvesti. Znao sam da je pored tolikog broja garde, policije i vozila sama akcija “probijena” te za neprijatelja nije ni tajna ni iznenađenje.
Zbog čega je akcija bila otkazana ?
– Razlog za otkazivanje akcije bilo je nesudjelovanje snaga za obranu s područja općine Metković. Ali te snage ne snose nikakvu krivnju jer one su bile pripravne za izvršenje zadaće, pokazavši već sutradan zavidno junaštvo. Vrijeme će pokazati koji su bili stvarni razlozi za odustajanje. Po nekima je to bilo neiskustvo i nespremnost za tako značajnu akciju a po drugima strah od odmazde srbočetničke vojske po Metkoviću.
Napad bio duži od očekivanog
Ipak, sutradan 14. rujna akcija je krenula ?
– Tako je. Sve za izvođenje akcije je teklo bez posebnih priprema s istim zadaćama i fazama napada. Sve što se dan ranije dogovorilo tu večer se realiziralo. Protuzračna obrana doline Neretve aktivno je pridonijela osiguranju same akcije i čitave doline Neretve. Ipak, napad na neprijateljsko skladište trajao je duže od predviđenog jer je jugovojska pružala žilav otpor a najžešća paljba je bila s brodova jugovojske.
U pomoć im je pritekla i topovnjača koja je tukla po zauzetom skladištu i Luci Ploče, a napadali su i neprijateljski avioni.
Tko su organizatori i sudionici akcije “Zelena tabla – Male bare”?
– To su pokojni Petar Šimac, Mate Raos, Zoran Pulić, Velimir Barbir, Mladen Milošević, Miljenko Jelić, Mile Budiša, Ivan Pavlović, Zdenko Jelavić, don. Ljubo Pavić, Jure Bajić, Željko Žderić, Vinko Matić, Goran Kovačević, Joško Karamatić. Ne treba zaboraviti ni tadašnjeg ministra obrane RH Luku Bebića, koji je pravilno procijenio značaj doline Neretve u obrambenom smislu. Morao bih istaknuti i ulogu direktora Luke Ploče Ivana Pavlovića, o čijim aktivnostima u to vrijeme Pločani malo znaju. Bez njega ne bi bilo akcija “Zbrojevka” i “Pšenica”, a i sama akcija “Zelena tabla” odvijala bi se u puno složenijim uvjetima. To su povijesne činjenice.
Kako danas gledate na tu akciju ?
– Akcija je bila neizbježna, to svatko mora znati. Siguran sam da bi svi naši ljudi sudionici te veličanstvene akcije postupili i danas jednako kao i prije 26 godina. Nažalost, o svemu tome se danas puno politizira. Ovu obljetnicu bi trebao slaviti hrvatski narod skupa s braniteljima, a ne da branitelji na tim proslavama sjede u zadnjem redu i aplaudiraju političarima.
Što biste poručili braniteljima ?
– Braniteljima poručujem da dostojanstveno i ponosno izgrađuju sebe i svoju domovinu Hrvatsku. A mladima da čuvaju ljubav prema domovini, svom jeziku i običajima, kulturi i povijesti. Neka poštuju sve i svakoga ali svoje neka vole najviše pa kako god to netko u svijetu nazivao.
Stanislav SOLDO