Svi smo svjesni važnosti sredstava društvenog informiranja: radio, tv, dnevna štampa, pravovremenih i točnih informacija, kako bi se znali pravilno postaviti u datom trenutku.
Novinari se natječu tko će prvi objaviti određenu vijest. Postoje i takozvani istraživački novinari koji nam otkrivaju inače nedostupne tajne podatke o nekim osobama, ustanovama društvima, što bi sve moglo zanimati širu društvenu javnost. Ponekad tu bude velikih „otkrića“, a ponajčešće šunda i zabave koja veseli široke narodne mase. Za neke je to prljav posao, zadiranje u tuđu intimu, osuđujući paparace koji „nos zabadaju“ tamo gdje pristojni i odgovorni ne bi smjeli.
No prava informacija i u pravo vrijeme, uvijek je dobro došla.
„Što svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima“
U gradu se osjeća neka užurbanost, vrše se neke pripreme, pitaš se zašto? Tko dolazi, gdje i kada, što se sprema? Kad to saznaš, možda se i ti odlučiš prisustvovati tom događaju, ili nezainteresiran krenuti svojim putem.
Današnje evanđelje nam donosi jedan od najsudbonosnijih časova iz života našeg Gospodina, važnog za povijest ljudskog roda. Isus se obraća apostolima s velikim pitanjem: „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji!“ Oni rekoše: „Jedni da je Ivan Krstitelj, drugi da je Ilija, treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.“ Kaže im: „ A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Šimun Petar prihvati i reče: „Ti si Krist – Pomazanik, sin Boga živoga“. (mt16.13-16).
Čovjek prima razne informacije o osobama, događajima i na osnovu tih informacija zauzima svoj stav kojeg izgovara i zastupa. I neće mu se suditi zbog onoga što je čuo i vidio, već zbog onog na što je pristao.
Isus reče: A vi, što vi kažete, tko sam ja? (Mt.16.15.) Taj upit je postavljen svakome od nas. Na to je pitanje nužno odgovoriti i po njemu postupati , živjeti.
Isus, Petra koji ga je priznao Pomazanikom, sinom Boga živoga odmah nagrađuje riječima: „A ja tebi kažem: Ti si Petar – stijena i na toj stijeni sagradit ću crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.“ (Mt 16.18).
Isusova nagrada, riječi pravde i istine ne dolazi uvijek tako brzo. Premda spora uvijek je dostižna, što nam daje snagu u svim tegobama.
Svi smo svjedoci raznih sportskih događaja, koji traju dok sudac ne odsvira kraj. Rezultat se je tokom utakmice mijenjao, a najbitniji je onaj koji je bio kad je odsviran kraj.
Isus Petru apostolu i njegovim nasljednicima daje vrhovnu vlast u upravi Crkve: „Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što svežeš na zemlji, biti će svezano na nebesima, a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima“. (Mt.16.19).
Isus svoje djelo povjerava slabom, ograničenom čovjeku
Kad učitelj na kratko vrijeme napusti učionicu, kaže učenicima odredivši jednog učenika za redara: „Njega slušajte dok se ja ne vratim“.
Koliko tek ozbiljno moramo shvatiti Isusove riječi i poštivati njegove opunomoćenike?
Petar, čovjek, zamjenjuje bogočovjeka. Zar je moguće? Da, moguće je, jer je tako On rekao. Crkva je otajstveno, duhovno tijelo Kristovo. On je u Crkvi i po Crkvi među nama. Tko prihvati Isusa i njegovu riječ, mora prihvatiti i Crkvu ma tko njome upravljao.
Isus, Petru koji je bio kolebljiv, pun straha sangvinik koji se „istrčavao“ svojim izjavama. Da sačuva svoju kožu spreman se odreći Učitelja… odvraća on Isusa od križa… ipak, tog i takvog Petra Gospodin bira da bude stijena, temelj Crkvi.
Želio nas je poučiti da je svaka služba, vlast u Crkvi dar iz božje ruke. Nitko to ne može sebi prisvajati ni baštiniti ni zaslužiti.
Crkva je Božje djelo, građevina sazidana od ljudi, povjerena tim i takovim ljudima. Treba je prihvatiti punom vjerom. Izgrađena je Božjom rukom, a povjerena ljudima. Zato je sveta i grješna. U Crkvi nalazimo Krista koji je put, istina i život.
U toj i takovoj Crkvi uvijek je Isus, ako smo sposobni da ga pronađemo.
Isus svoje djelo povjerava slabom, ograničenom čovjeku, kako bi svima bilo jasno da je Crkva dar njegove milosti, a ne naše pameti i snage, da Bog i od lošeg materijala izgrađuje veličanstvenu građevinu svog kraljevstva.
Neki bi od Isusa htjeli učiniti velikog mudraca, divnog prijatelja, samo ne bi smio biti Bog. Takav Isus nikome ne treba.
Čovjek treba Boga, jedino on je pravi prijatelj. Za koga me vi držite i nas Isus pita. Možemo li mi ponoviti Petrove riječi?
Gospodin pita i kukavice koje žale što su takvi i kod Boga traže snagu da takvi ne budu.
Neka tvoj kreposni život bude odgovor na njegovo pitanje.