PRIGODNI GOVOR DAMIRA ŠETKE POVODOM 20 GODINA OD PRVOG MARATONA LAĐA
Večeras se prisjećamo događaja od prije 20 godina. Dakle bila je 1998. i mnogi se ne sjećaju gdje su bili ili što su radili te godine ali sjećaju se 1.Maratona lađa na Neretvi. Prvi prvaci, Rogotin, pobjednici prvog maratona sigurno se dobro sjećaju gdje su bili u to vrijeme.
Započeti priču o prvom maratonu i maratonu uopće bilo bi nemoguće bez idejnog tvorca i organizatora Opuzenca Milojka Glasovića i opuzenske udruge KUNGO. Milojko i ja surađivali smo i poznavali se tada kroz novinarski rad i na njegov prijedlog pridružio sam se orgnizaciji tog odvažnog ali u prvom trenutku kako mi se činilo pa i skoro nemogućeg plana.Još 1997.počelo se pripremati za ono što će uslijediti 13.09.1998.kada se maraton održao u čast pobjedničke akcije Zelena tabla Male Bare.
[Best_Wordpress_Gallery id=”160″ gal_title=”170814prviprvaci1″]
Bile su to poslije ratne godine u kojima su mnogi u domovini tražili nacinalno kulturno i tradicijski bitne značajke svoga kraja u kojemu se nama Neretvanima sama po mnogo čemu posebna ponudila već dobrano zaboravljena lađa. O prošlosti i značaju lađe već se mnogo zna ali tada se teško moglo i naslutiti da će nas stara, crna, končana i skoro otpisana zaokupiti i potaknuti i koliko god bili razjedinjeni svatko na svoju ruku ujediniti na nekoliko sati, dana, godina pa evo i dva desetljeća.
Način na koji se danas vesla lađa viđen je na Opuzenskom litu u kojem su se dvije ekipe natjecale u vožnji preko Neretve ali poseban izazov je bio okupiti veslače i ekipe po mjestima da bi se izveslalo preko 22 km.
Naše sudjelovanje na prvom maratonu počelo se planirati i dogovarati na Kanalu gdje su mi se ponajprije pridružili Robert Markota Roko i Ivica Šunjić Pesro a ekipu smo proširivali i popunjavali ljudima koji su uvijek za Rogotin i bilo koja događanja spremni dati svoj obol. Čuli ste već sva imena prvih a ujedno svjetskih prvaka jer je maraton do tada jedinstvano natjecanje u svijetu.
Rogotin je po mnogočemu zaslužan kada se spominje maraton i bez ozira na rezultate koji će uslijediti kao najtrofejnija ekipa kroz proteklo vrijeme upravo ljudi iz 1998.godine prvi su odradili treninge i vožnju sa deset veslača, bubnjarem i timunjerom u donjem poneretavlju i svojim prolaskom kroz mjesta izazivali pažnju i divljenje domaćima i turistima.
Pripreme za prvo natjecanje na maratonu zahtjevale su i u ono vrijeme mnogo odricanja kako veslačima tako i u pripremi lađe, vesala, majica, zastave za što smo se naglašavam tada sami brinuli uz pomoć sumještana koji su nam nesebično pomagali savjetima radom i idejama a o sponzoriranju kakvo je danas nije bilo ni spomena . Ipak nakon uspjeha u pripremi za narednu godinu i mi dobivamo prve prave sponzore među kojima moram spomenuti tadašnji Jadroagent i nezaobilazni gril Waserburg našeg sumještanina Velimira Glamuzine. Mnogo je značilo imati logističku potporu Ivice Blaževića i njegove obitelji sa brodom pratnje, Niko Žderić Noka, katica za sve, kako u mistu tako i na prvom maratonu ujedno i jedan od članova sudačke ekipe koju su činili još i Pero Letica i Pavo Jerković. Logističari i svekolika potpora Stipe Damić Beg te Pok.Mate Šunjić, Mijo Šunjić Kojin Jurica Jerković, Arsen Šunjić, Njegomir Dodig Joze Šunjić Trgovac i Ante Kaleb. Nije izostala ni podrška Torcide Rogotin, Joško Žderić Wumi i Zvonko Jerković Džiga, i prva prava bakljada 99.Neki od rekvizita u nastajanju će se vidjeti kroz ovu večer tako i logo na današnjem grbu UOTVa Rogotin koja je nastala slijedom rada prvih pobjednika i nadalje vrijednih i uspješnih veslača. Logo je nastao iz crteža Zorana Šunjća Šućinog .
[Best_Wordpress_Gallery id=”161″ gal_title=”170814prviprvaci2″]
Činjenica je da je UOTV Rogotin 1999. nastala prije nego krovna UL Neretve.
Prvi trening koji je bio promo vožnja sa ciljem uređenja lađe i zakuskom na kanalu odradili smo u lađi obitelji Žderić koja je poslije djelom kupljena a djelom poklonjena od obitelji Bože Žderića Paškina.Gdje je danas izvorna i prva lađa udruge nije mi poznato ali činjenica da smo je obnovili vrijednim radom Ante Glamuzine Lamze i sjećanje na porinuće gdje je kumovala pok Zora Žderić Paškina još uvijek živi. Maraton je 98. I 99.vožen u lađi Marija Šunjića Šuće timunjera.
Još uvijek sačuvani su osim fotografija i neki dokumeni koji svjedoče tim nezaboravnim danima a mogu se vidjeti na slajdovima ; telegrami podrške, original prijava ekipe, prvi pravilnik maratona, promotivni letak, troškovnik iz 98. Strategija i taktika o rasporedu i tjeku vožnje pisana rukom prvog stratega Ante Markote Šejtana , dokumenti o kupnji dijela lađe, pjesma podrške žena s Petrovca, plakati noći prvaka iz 1998 i 99. g.
Pobjednička ekipa prvog maratona zaslužna je na poseban način za ideju noći prvaka kakvu se poslije nastavilo raditi nakon svake pobjede a u stvari bila je to prilika i želja da se zahvalimo našim mještanima na podršci i sa svim sudionicima i gostima proslavimo prvu pobjedu.
Na prvom maratonu veslalo se za Kup Slobodne Dalmacije koji nikada nije izliven ali je sačuvan originalni gipsani predložak rad kipara Nikole Vučkovića Nidže.Nakon 1999.izrađen je Štit kneza Domagoja na kojem je naknadno ugravirana pobjeda Rogotina 1998.
Posebnost i nezamjenjiv ugođaj oku i uhu davao je bubnjar s bubnjem na provi svake lađe, a uz maštovit kolorit odjevnih kombinacija veslača ekipe su se razlikovale po ritmovima, kakvih u maratonima ovih godina više nema iako je bubanj pravilnikom propisan.
Maraton je postao sve više natjecateljski a manje kulturan i najmanje tradicijski događaj. Prva 1998. i 99. godine su kada se vozilo u izvornim neretvanskim lađama i to su bile godine kojima se može dati za pravo, da je bez obzira na manje nepravilnosti, mataron opravdao prvotnu ideju izvlačenja lađe iz mulja uz naglasak na tradicionalizmu.
Danak globalizaciji i komercijalizaciji je neumoljiv, stoga je danas sve postalo natjecanje brzih injulih jurilica nalik na lađe u kojima veslaju nabildani profesionalci, najmanje Nertvani, u skupim veslačkim odjelima, sa preskupim trenerima, sa veslima kakva se može vidjeti na bilo kojem veslačkom natjecanju u svijetu pa se čovjek upita gdje su nestali nertvanska autohtonost i izvorna neretvanska lađa.
Stoga ove večeri se prisjećamo početaka i dobrih namjera uz razgaljena lica ekipe koja je bila i dobra neretvanska, rogotinska klapa spremna na druženje i razne druge izazove kao i okupljanje na kanalu svake godine koncem sedmog mjeseca .
Ovo okupljanje i revijalni nastup veterana i prvih prvaka je i pokušaj da se mladim ljudima dade podstreh sastavljanja neke nove veslačke klape i ekipe koja bi uz dobar i pozitivan pristup nesumnjivo ostvarila i dobre rezultate.
Priča o prvoj godini na martonu lađa, je uistinu nikad do kraja ispričana priča, i dragocjena uspomena kao i svakom sudioniku maratona ikada, ali
Samo je jednom bio prvi maraton lađa na Neretvi, samo je jedno prvo mjesto na prvom maratonu i samo je jedan Rogotin, a prvi se uvijek pamte.