Naslov u novinskom članku je glasio „Uništen neprijateljski tenk kod Pakova Sela“.
Bilo mi je odmah sve jasno. Tenk koji je kod Pakova uništen nije imao kuda proći nego kroz Drniš. Dva dana kasnije objavljeno je da je Drniš pao. Da je Ratko Mladić s Kninskim korpusom JNA već par dana u mom rodnom mjestu, meni je bilo već pred koji dan poznato.
Kako još nisam radio u Uredu za obranu, prema tadašnjim propisima morao sam uzeti pisano dopuštenje za prelazak općinske granice. Supruga i ja obišli sam sve hotele od Tučepa do Vodica tražeći rodbinu i noseći sa sobom odjeću koju sam mogao skupiti u jednom danu.
Sljedeći susret s rodbinom i drugim Drnišanima bio je u samom Drnišu pet dana nakon oslobođenja mjesta u „Oluji“. Ono što sam vidio teško je riječima opisati. Većina starinskih trgovačkih i veleposjedničkih kuća u samom centru bile su potpuno srušene. I ne samo one. Najveći broj kuća Hrvata najprije su bile opljačkane, a onda zapaljene. Posebice me je pogodilo da su pokušali razbiti krstionicu u kojoj sam kršten u crkvi svetog Ante. Kako ja, tako i svi moji preci od dolaska moje obitelji u Drniš početkom devetnaestog stoljeća. Zvonik nije bio te sreće. Dinamita je bilo koliko im je trebalo.
Vukovar, Saborsko, Petrinja, Glina, Hrvatska Kostajnica, Ilok, Slunj, Vrlika kao i bezbroj mjesta u Istočnoj Slavoniji i Zapadnom Srijemu, Konavlima, Banovini, Kordunu i drugim hrvatskim krajevima prošle su sličnu kalvariju, opljačkana su i zapaljenja, a vlasnici, koji su ostajali u kući, u uglavnom ubijeni. Selo Potkonje, iza tzv „Južnog logora“ u Kninu napadnuto je odmah u početku rata. Također je opljačkano i zapaljeno, a stanovnici su u pravilu protjerani. JNA, koja je bila odmah tu jer je mjesto doslovno iza kasarnskog zida, preko žice, nije mrdnula ni malim prstom.
Što me ponukalo da se u dane pobjede vraćam u to žalosno, tužno i tragično razdoblje, ali i razdoblje koje nas ispunjava ponosom, postavit ćete pitanje? I mnogi će postaviti još jedno, gdje je u popisu Knin?
Ovih par redaka upravo sam zato i napisao. Što bi Knin radio u popisu sela i gradova u Republici Hrvatskoj koje su neprijatelji najprije opljačkali, kuće i mnoge druge objekte zapalili, stanovništvo protjerali, a mnoge i ubili. Ipak, bili bismo nepravedni kad ne bismo priznali da je ono par postotaka Hrvata u „glavnom gradu Republike Srpske Krajine“ također protjerano, a imovina opljačkana.
Knin nipošto ne spada u krug mjesta koje su teško stradala u Domovinskom ratu, odnosno u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku. Kao „glavni grad“ bio je pošteđen u svakom slučaju dok su u njemu „stolovali“ Srbi, a kad su se u njega, nakon „velike bežanije“, „kao zečevi“ rekao je Slobodan Milošević, uselili izbjeglice iz Bosne i drugih krajeva, također ga nitko nije dirao. A kad je nakon po Hagu „prekomjernog granatiranja“, grad očišćen i koliko toliko dotjeran, nitko ne bi mogao pogoditi da se u njemu vodio nekakav rat. S druge pak strane u drugim gradovima i selima posljedice razaranja vidljive su još i danas. Nu, na kninskoj srednjovjekovnoj tvrđavi podignut je hrvatski stijeg i svima nam je ostalo u sjećanju kad ga je Franjo Tuđman poljubio podižući u zrak obje ruke sa stisnutim šakama..
A onda je počelo. Bolnica koju su pobunjeni Srbi izgradili za potrebe rata, u kojoj su liječili svoje ranjenike kao i bolesne građane i u kojoj su gostovali liječnici iz prestižnih beogradskih i općenito srbijanskih medicinskih ustanova, preimenovana je u bolnicu „Hrvatski ponos“. Vjerojatno se zato tako zove jer smo je temeljito opremili. I županija je promijenila ime, sada se zove Šibensko kninska županija. Osnovan je i Hrvatski radio – radio postaja Knin. Trebam li vam napisati ima li Šibenik radio postaju Hrvatskog radija?!. Knin danas ima i veleučilište. I tako dalje i tako dalje.
I onda se dogodilo! Najpoznatiji i najpopularniji hrvatski pjevač lakih nota Marko Perković Thompson pjevat će ove godine za Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja u Slunju. Neće u Kninu, zamislite! I ne samo to. Svake godine nastupat će u drugom stradalničkom mjestu. Odmah je krenula haranga, tako uobičajena kad je Thompson u pitanju. Lažno ga optužuju da će na ovom nastupu zaraditi goleme novce što je on glatko demantirao, a jedan od razloga napadaja bila je promjena mjesta nastupa kao i obećanje da će povodm ovih velikih hrvatskih blagdana pjesmom obaći Republiku Hrvatsku.
U kuloarima, jer na neki drugi način nemam prilike bilo što kazati, na upit hoću li ići u Knin (- mogao bi skoknuti doma u Drniš -, govore mi), kategorički odgovaram da mi to ne pada na pamet. Zagovornik sam već barem desetak godina, a i više proslave naše velike pobjede u „Oluji“ po raznim mjestima u Hrvatskoj, svake godine drugdje, a napose u onim gradovima i selima koji su teško stradali u Domovinskom ratu. Moram priznati, nisam baš često nailazio na pristaše ove ideje.
Sada, moja ideja dobiva punu satisfakciju. Najpopularniji hrvatski pjevač pjevat će u Slunju; dogodine u nekom drugom gradu i tako dalje.
Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja slavit će se će se svake godine drugdje. Službeni dio proslave ipak će biti u Kninu, na tvrđavi doduše, a ne na glavnom trgu kao do sada.
Eppur si muove – ipak se kreće – rekao je Galileo Galilei pa makar se za početak radilo samo o pjevanju.
Piše: Neven Vicić