„Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu“. (Mt.13.44).
Isusova je to poruka koja daje upute za život.
Isus nastavlja sa svojim objašnjenjem govoreći: „Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocijeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.“(Mt.13.45)
Govor je ovo o dubokim životnim istinama, o odgovornosti za riječ Božju i život što nam ga Gospodin nudi. Da, na svakoj je njivi skriveno blago. Ako se potrudiš pronaći ćeš ga. Zasuči rukave, zaori duboko, zasij sjeme, posadi mladicu. Budno bdij nad zasijanim i zasađenim i vrlo brzo ćeš vidjeti plodove koji „izviru iz zemlje“ zahvaljujući tvom trudu i Božjem blagoslovu. Srce ti se ispuni radošću gledajući obrađenu njivu koja ti trud obilato nagrađuje.
„Kraljevstvo je Božje među vama“
Susjedova njiva zarasla u drač i korov. Zapuštena, nitko o njoj ne vodi računa. Stojiš, gledaš i razmišljaš: Plodna je to zemlja, treba se samo prihvatiti srpa i motike, pa će i ona plodove dati.
Prisjetih se dječjeg govora: Bez truda ne vre ruda, a bez muke, nema nauke. Sve nam to rekoše naši stari potvrđujući Isusove riječi.
„Kraljevstvo je Božje među vama“. (Lk.17.21), reče Isus Židovima. Tu je njegova Crkva obogaćena njegovim naukom, svetom misom i tajnom svetih sakramenata.
Svaki dan molimo: „Dođi kraljevstvo tvoje“.
Kad nešto tražimo, sav naš trud, nastojanje, muka i briga bit će uzaludna ako tražimo na pogrešnom mjestu.
Isus nam je to objasnio zornim primjerom kad su njegovi roditelji išli o blagdanu Pashe u Jeruzalem. Na povratku kući zapaze da ga nema među suputnicima, rodbinom i znancima, te se vrate u Jeruzalem tražeći ga. I nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: „Sine, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili“. A on im reče: Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?“(Lk. 2.41-40).
Tražiš li sreću, mir, sklad u obitelji, braku, spokojan život sa susjedima, u grijehu i kršenju Božjih zapovijedi, sigurno nećeš naći.
Božji zakon neka bude temelj svih tvojih životnih planova, i predvorje raja osjetit ćeš već ovdje na zemlji.
To je ono „zakopano blago“, „dragocjeni biser“ o kojem govori evanđelje – dragocjenost za koju se isplati sve dati i „prodati“.
Kada bi bili svjesni vrijednosti „zakopanog blaga“- kraljevstva Božjega, nijedna žrtva nam ne bi bila prepreka ka njenom ostvarenju.
I današnji čovjek još uvijek živi ponajviše od duhovnog kapitala što ga Isus dade svijetu. Žalosno je što to ponekad zaboravljaju sami kršćani. To se ne smije događati. Isus je dao smisao čovjekovu životu , vrijednost njegovoj osobi. On je prvi rekao da čovjek nije, ne može i ne smije biti stvar – rob, već dijete Božje. Svaki čovjek je brat Bogočovjeka, pozvan na istu gozbu života i vječne Božje ljubavi. To je sadržaj čovjekove veličine.
Težite za neprolaznim dobrima
Prvi kršćani su živjeli po evanđelju, a mi o njemu pričamo. Poganski Rimljani nam ostaviše polovicu:“Čovjek je čovjeku vuk“.
Za mnoge je to i danas , koji ne žele oživotvoriti evanđelje.
Što je s tobom? Potrudi se da pravilno iskoristiš radno vrijeme darovano ti od Gospodina. Živi tako da uzmogneš čuti njegove riječi: Bravo slugo dobri, vjerni…. tko to ne čuje, „smrznut“ će se, protrnit će svaki djelić njegova bića na riječi: Odlazite od mene…..
Otrijezni se, ne zavaravaj se, zaori njivu, traži blago, kako bi za svu vječnost u tvojim ušima odzvanjale one: „Uđi u radost Gospodina svojega“…
Gospodin ne dopušta da u našem srcu i životu bilo što vrijedi koliko on, njegova riječ, milost i ljubav.
Treba biti spreman dati sve da se dobije sve – Bog.
Koju i koliku žrtvu podnose ispirači zlata, o čemu nam govori „zlatna groznica“, te tragači za crnim zlatom – naftom. Ipak su sva ta bogatstva nesigurna i prolazna.
Težite za neprolaznim dobrima, upozorava nas evanđelje…
Još kao djeca slušali smo priče o skrivenom blagu. Pravo blago nam je otkrio Isus.
Zavist je često zapreka našoj sreći. Skromnost je njen uvjet. Izjednačavanje s drugim i prestiž su „crv koji izjeda“….. Ne možeš podnijeti da te netko pretekao…..
Sva blaga ovog svijeta u usporedbi s Božjim biserom su ništetna.
Zemaljska dobra treba znati cijeniti, ali ne precjeniti. Sve staviti na svoje mjesto. Vječna uvijek moraju imati prednost.
Nikakvo zemaljsko dobro ne može čovjeka potpuno zadovoljiti, potpuno usrećiti. Samo Radosna vijest donosi čovjeku neslućenu vedrinu, željeni mir.
Nije Krist rekao ne tražite ništa drugo, nego kraljevstvo nebesko, nego tražite najprije. To znači živjeti u skladu s evanđeljem…. Nauči se pravilno vrednovati.