U Kominu je, pred brojnim auditorijem, održana modna revija starih vjenčanica, koju je organizirala Silvija Krmić. Ova vrijedna učiteljica i čuvarica tradicije, sa svojim je suradnicama, prikupljala stare vjenčanice, slika s vjenčanja, prekopavala „škafetine“ pune slika, kutije od cipela „natrpane sjećanjima“, gledajući sretna lica predaka i njihovih prijatelja kada je dvoje postajalo jedno. „Poletjela je i koja suza radosnica, zaboravili smo možda kako je ispod paučine, negdje u kutu, ostavljena stara singerica koja je bila najveća vrijednost u doti naše bake. Jer, što je bila mlada bez mašine? Koliko je samo vuštana i intimela sašila? Koliko je generacija odjenula?“, zapitala se Silvija, izlažući staru singericu.
Kominjani i njihovi gosti vidjeli su desetke starih vjenčanica, najstarija je pripadala Tuni Vlahović iz 1941. Mnoge se nisu mogle odjenuti, jer su tadašnje žene bile sitnije i mršavije nego današnje, pa su ih na reviji nosile djevojčice. Posjetiteljima je prezentirano i kako se nekada ženilo i udavalo. „Svi koje sam pitala, rekli su da je bilo bolje i ljepše nego sada. Nisu mi znali reći što je to točno bilo ljepše. Pretpostavljam intima, jer je na svadbama bilo svega tridesetak ljudi iz najbliže obitelji, par najboljih prijatelja i kumovi. Nisu se pisale pozivnice. Usmeno se pozivalo tri tjedna prije kad se čitala i proloncija. Vjenčanje je bilo na velikoj misi. Ručak je bio kod mlade, a jelo se ono što je obitelj donijela na dar, kokoši, meso, pršut ili janjetina. Poslastica je bila kuhana goveđa glava. Osim mesa, za dar se dobivala teća ili neko drugo posuđe“, podsjetila je Silvija.
[Best_Wordpress_Gallery id=”152″ gal_title=”170728vjencanicekomin”]
Kumovi su, u to vrijeme, najčešće bili muškarci. Skromne haljine su se šivale ili posuđivale. Buket od cvijeća koje je u to vrijeme cvjetalo, brao se u vrtu, a nezaobilazna je bila sparoga. Barjak se kitio čerešpanjom i sparogom. Kitilo se ružmarinom, pjevalo uz harmoniku, a večera je bila kod mladoženje. Oba objeda bila su u kućama. Dota u kofama s posteljinom i jastucima nosila se četvrtkom prije svadbe. Mlada je darivala ukućane košuljam, pletenim čarapama, maramicama i „jašmokom“. Oko svatova su se skupljala djeca, jer su se bacali bomboni. Rodbina je iznosila buklije s prošekom ili vinom. Nije bila rijetkost da se brat i sestra udaju isti dan.
„Radim catering i stalno gledam kako naša kultura i tradicija netragom nestaju. Idemo naprijed, naravno, ali ne moramo izgubiti svoj identitet. Gdje je nestao ružmarin s trobojnicom koji je krasio naše revere? Jesu li zaboravljene pjesme koje su se nekad pjevale?“, objasnila je razloge ove manifestacije Silvija Krmić. U glazbenom dijelu predstavio se KUD Marko Markota iz Rogotina, a na kraju su se svi počastili kolačima koje su ispekle vrijedne kominske žene.
Slike Nenad Medak