O Bože dragi, koliko brige, vremena i truda seljak uloži kako bi došao do dobrog sjemena kojeg kani zasijati na svojoj njivi. I kada ga je konačno pronašao i sjeme zasijao, prolaze dani isčekivanja, što će i kako niknuti. Lice mu se žari od sreće ako je sve išlo po planu i njiva se zazelenila obećavajući dobar urod.
Međutim ne biva uvijek tako. Dogodi se da slabo nikne, a i kukolj se pojavi, što unosi velik nemir, pitajući se kako to, jer dobro su sjeme sijali.
Isus svakim svojim govorom šalje poruku i pouku svim ljudima-učenim i neukim, a da bi ga lakše shvatili često im govori u prispodobama-slikama iz svakidašnjeg života. Služio se Isus često pričom o sijaču.
Ne sije sjeme samo Bog
„Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode“. (Mt.13.24-25).
Isus nam jasno govori da ne sije samo Bog. I netko drugi sije. Sije bez stida i srama. Sije po Božjoj njivi svoje sjeme koje lako uspjeva i na zapuštenom tlu. Taj drugi je neprijatelj i Boga i čovjeka – đavo sa svojim slugama.
Bog sije dobro sjeme po danu, a neprijatelj svoje noću, ali je u današnje vrijeme postao toliko drzak da to čini i u po bijela dana, bez stida i srama, preko sredstava društvenog priopćavanja, što je lako dostupno, puneći im uši lijepim obećanjima, kao zmija Evi u zemaljskom raju. I ona povjerova tim obećanjima, čije katastrofalne posljedice svi osjećamo.
Roditelji, svećenici, zasigurno siju dobro sjeme. Kako onda mnogo toga ode krivim putem? Zaboli te u srcu pitajući se kako se to dogodilo, gdje se pogriješilo?
Znam, stablo se ispravlja od malena. Pa to sam i činio, reći ćeš. Možda i jesi, ali ne dovoljno. Koliko si pazio s kime se, gdje, kada, kako i zašto sastaje tvoje dijete. Kako provodi slobodno vrijeme? Što čita, što gleda?
Problem je u tome što mu ti govoriš jedno, a društvo nešto sasvim drugo, a ono bira liniju manjeg otpora. Kada ti to, roditelju dragi, shvatiš, često bude prekasno.
„U svakom žitu ima kukolja“, kaže narodna poslovica, a Isus nas je na to davno upozorio.
Pitam se: “Gospodine, nakon svega što si za nas učinio, je li moguće da ima još ljudi koji te ne ljube? Da, ima ih mnogo koji ga ne ljube, ima ih i koji ga mrze.
Zašto u tvojoj pšenici toliko kukolja, Isuse? Govorio si o svetosti i pravednosti. Donio si nam ljubav i tražio da ona vlada, a svijet je pun mržnje i nasilja. Zakon sile, jačega, jedini je zakon. Govorio si da smo braća, a mi često vuci jedan drugome ……..
Za nas si krv svoju prolio da nas opereš od grijeha, a zemlja se danas crveni od krvi milijuna nedužnih, ubijenih rukama zločinaca…. Govorio si o svetosti braka, a svijet se pretvara u bludilište i trgovinu tijela.
„Hoćeš li da odemo i da ga počupamo?“(Mt.13.28), teško je gledati kukolj u žitu. Sluge su nestrpljive. Skloni smo da prekorimo Gospodina zašto ne kažnjava odmah. I psalmista je doviknuo: Gospode, daj da vidim kako im se osvećuješ. Ti nam Isuse, šalješ svoju, nama neočekivanu poruku: „Pustite nek oboje raste do žetve“ (Mt.13.30).
Naš Bog nije osvetnik, nego Otac koji poštuje slobodu svoje djece, tražeći i očekujući njihovu ljubav. Strpljiv je s njima. Do posljednjeg trenutka čeka ih da se obrate i postanu Božja pšenica.
Ne prepuštaj se struji života
„Oboje nek raste do žetve“. Moramo se pomiriti s činjenicom da na Božjoj njivi ima pšenice i kukolja. Tu su dobri, manje dobri i zli. Nitko nije dovoljno dobar, a ni sasvim zao.
Svi se moramo obraćati molitvom: Otpusti nam duge naše….
U Crkvi ima svetaca, a i ljudi što tek moraju postati sveti.
Dužnost je sviju nas kako bi se potrudili da bude što manje kukolja – zla, jer koliko god ga ima, previše ga ima….
Ne idi linijom manjeg otpora govoreći: Pusti, svi tako rade. Imaj na pameti da divlja trava brzo raste. Strpljivo je čupaj u sebi, kako bi otvorio prostor dobrim plodovima.
Reći ćeš da si u crkvi često. Možda jesi, ali samo tijelom, a misli su ti jako daleko, zato sjeme pada „na put, među drače“. Tu ni najbolje sjeme- svećenikova besjeda, ne donosi ploda.
Možda si se prepustio struji života i društvu oko sebe, pa si plivao kao i drugi, niz vodu. A niz vodu se stiže u more, još dublje i opasnije. Samo se uz vodu dolazi do izvora. To je puno teže, ali to čine karakteri, junaci koji plivaju svom izvoru – Bogu.
Ne dozvoli da se rekne : Bila nekad dobra njiva. Domaćin se obljenio i sve zapustio, i za nekoliko godina se pretvori u ledinu, drač, kupinu, pustoš….
Shvati da je potrebno „duboko oranje“. Učini ti to svojim ustrajnim radom. Ne provociraj Božju ljubav. Neka i suze poteku, samo da suho tlo zapuštene duše postane vlažno i spremno prihvatiti Božje sjeme.
Mnogima je na tuđem grobu pamet proradila. Što možeš učiniti danas, ne ostavljaj za sutra. Ako vrijeme gubiš sada, tko zna hoćeš li ga imat zadnji čas.
Budi čuvar svoje časti, vjere i poštenja.