„Što vam govorim u tami, recite na svjetlu i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima.“ (Mt. 10.27). To reče Isus svojim učenicima nakon što ih je izabrao. Šalje ih da svjedoče što su čuli i vidjeli, pa bilo to i uz cijenu života. Svijetu treba ponuditi Boga, njegovu istinu, ljubav i mir. Upozorava ih da to neće uvijek biti lako. Trebaju biti spremni na patnje, mržnju, progonstvo. Velika je tu opasnost da se preplaše i odreknu, zaniječu svog Učitelja, te izgube sebe i upropaste druge.
Što je rečeno apostolima, rečeno je i nama. Kršćanin mora biti svjedok istine. „Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu“ (Iv. 18.37).
Tko je krenuo za Isusom mora ga slijediti rječju i djelom. Time njegov život postaje živa biblija koju i nepismeni razumiju, a njegova djela ljubavi i slijepi vide.
Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo
Dužni smo prednjačiti davati dobar primjer drugima. Na ljubav se nikoga ne može natjerati, nikoga prisiliti, ali se pažnjom i dobrim primjerom može trgnuti i „prisiliti ga“ na razmišljanje o svom „izgubljenom stanju“ i povratku na put smišljenog života, dostojnog čovjeka, puna optimizma, vedrine, svjesna svoje vrijednosti, stvorenog na sliku Božju, koja nam je povjerena na čuvanje.
Povjerena vam zadaća nije nimalo laka, ali: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti“. (Mt.10.28).
Te Isusove riječi mnogima nisu koristile, jer često skrivaju svoje vjersko uvjerenje. Oni nas uvjeravaju kako u srcu vjeruju, ali da to ne mora drugi znati. Zato su rijetko u crkvi, pogotovo na svetim sakramentima. U kući su im rijetka vjerska obilježja na istaknutom mjestu, kao križ ili neka sveta slika. Lančić s križem je rijetkost na njihovim prsima, ali im kojekakvi drugi privjesci ne smetaju. Kad se nađu u društvu gdje se kritizira vjera i vjerski službenici, oni neće dati glas za istinu. U najbolju ruku „oni su neutralni“.
Čemu taj strah, ta dvoličnost? Kome to koristi? Kamo to vodi?
Vjernik ne smije biti lopov, varalica, razvratnik, lijenčina, zgubidan, neprijatelj ljudi, društva, države.
Svojim poštenim, čestitim životom i radom svjedočimo Krista. Ako postupamo tako, a morali bi, nema mjesta strahu ni bojazni za svoju sudbinu. Ponosno kreći stazom života, jer znaš kome si povjerovao.
Kad padne mrak, dijete se uplaši, počne dozivati i plakati. Tu sam dovikuju majka, otac. Čim dijete čuje taj glas voljenih, utješi se.
U svim životnim nedaćama nastoj se smiriti, sabrati, kako bi se ono reklo „stani na loptu“ i čut ćeš Isusov glas. Shvatit ćeš da nisi sam i da je garant tvoje sreće Isus koji je pobijedio grijeh, smrt. „Ti si štit života moga, pred kim da strepim“.
„Strah čovjeku često obraz kalja“ (Njegoš).
Ništa nije skriveno što se neće otkriti
Ako se bojiš znak je da gubiš povjerenje u Isusa, a i u samoga sebe.
Mrijeti ti ćeš kad u ideale svoje počneš sumnjati. Zar možeš sumnjati u najboljeg prijatelja, Isusa?
„Tko se mene odreče pred ljudima i ja ću se njega pred svojim Ocem koji je na nebesima.“ (Mt.10.32.) Zar i sama sumnja nije svojevrsno odricanje. Tko ti onda može vjerovati, tko li poštivati, tko te uvažavati?
Zastava se ponosno vijori, ne skriva se od pogleda drugih. Čemu kršćanstvo iza zatvorenih vrata svojega doma? Kršćanstvo se pokazuje dolaskom u crkvu na molitvu, ali mnogo više životom nakon izlaska iz crkve poslije službe Božje.
Kršćanin ne smije imati dva lica, dva života, privatni i javni. Skupa s pjesnikom moraš reći: Kuda koračam, hoću da bacam snopove zlatne svjetlosti.
Dijete moje, nemoj nas sramotiti. Svi su tvoji preci bili časni i pošteni, ponavlja majka svom djetetu.
Koliko više nam to ponavlja nebeski Otac, koji te sazda, kako bi časnim životom u vremenu zaslužio vječnu sreću na nebesima.
Trudiš se da budeš dobar sa svakim i na kraju se obistini ona narodna: Dobar čovjek magarcu brat. Bolje i to nego da postaneš nečovjek.
Vjernik mora biti uzor svima, na poslu i za vrijeme odmora. Postoje škole koje su na glasu izvrsnosti. Tamo su svi đaci odlikaši. Nema bolje škole od Isusove škole. Dokaži i pokaži svima da si je pohađao.
Daj svakome što mu pripada: caru carevo, Bogu Božje… znam Isuse, nisi nam obećao uživanje i lagodnost. Rekao si da će nam biti kao i tebi. „Kako su mene progonili i vas će progoniti. A sve će se to poduzimati protiv vas poradi imena mojega“. (Iv. 15.21-22).
„Ne bojte se onih koji ubijuj tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu“. (Mt 10.28).
Ne budi trstika koju vjetar ljulja… Kršćanstvo nije za slabiće, koji se umore na „prvoj uzbrdici“. Kršćanin se ne smije bojati križa. Čega bi se bojali kad znademo da je s nama On, Božanski sudac koji sakuplja „sve naše poene“ i na kraju proglašava pobjednika.
Nije lako na nepravdu uvijek šutjeti. Isus nam i tu poručuje: „Ne bojte se! Ništa nije skriveno što se neće otkriti“ (Mt.10.26).