Gospodin šalje dvanestoricu apostola da idu propovijedati radosnu vijest spasenja:
„Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grješnici, umro za nas.“(Rim.5.8)
Ta radosna vijest nije ograničena vremenom, prostorom, a ni osobom. Krist je za sve ljude došao i otkupio nas svojom žrtvom na križu. Broj njegovih pristaša stalno raste, pa tako i potreba sve većeg broja propovijednika.
Kad bi pčelica Maja zadržala za sebe pronalazak cvjetne paše, nikad se mi meda ne bismo okusili. Ona međutim to dojavi i ostalim pčelama, koje onda jurnu na mednu ispašu puneći košnice tim slatkim nektrom, kojim se onda mnogi oslade.
Gospodin i na tebe računa
Zar ćeš dopustiti da pčele budu pametnije, društvenije od ljudi? Kad se sretneš s Gospodinom dužan si i drugima pokazati put i mjesto susreta, kako bi i njihova duša našla svoje ispunjenje, jer je nemirno srce naše dok se ne smiri u tebi, Gospode.
Prisjetimo se imena apostola: prvi Šimun zvani Petar i Andrija brat njegov i Jakov sin Zabedejev, i Ivan brat njegov, Filip i Bartolomej, Toma i Matej carinik, Jakov Alfejev i Tadej, Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda. (Mt.10.2.4)
Ti si sljedeći. Gospodin i na tebe računa. Nemoj ga iznevjeriti. Nemoj ga izdati. Znaš valjda kako je Juda završio. Nikada nemoj posumnjati u Božju dobrotu, milosrđe i praštenje.
„Budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode:“ (Izl. 19.5.).
Ljudsko srce je velika tajna i teško je proniknuti što se u njemu krije, ali je za pretpostaviti da je čovjek ipak religiozno biće svjesno svoje ograničenosti, pa tako i ovisnosti o svom Stvoritelju koji ih nikada ne napušta, te svoju sudbinu vidi u molitvi i radu.
Život je pun iznenađenja, pa tako i pogleda na život ljudi koji nas okružuju, uvidjevši kako ih malo poznajemo. Neki nas razočaraju, a drugi iznenade pozitivno.
Danas se često susrećemo s osobama koji pitaju: Koji je tvoj hobi, što je preokupacija mnogih, počevši od dječje, pa do odrasle dobi. Brzo se čovjek zasiti svih tih „nadopuna“ pa shvati da njegovo nemirno srce traži smiraj u Bogu, izvoru i punini života.
To je osjećalo mnoštvo koje se okupljalo oko Isusa, kako čusmo danas u evanđelju. Svatko je imao svoje želje, nevolja ih je dovela k Isusu. Netko je možda želio vidjeti nešto senzacionalno, biti svjedok čuda. Ali svi su bili željni pouke o Bogu i vječitim istinama. Isus ih je privlačio kao magnet, jer tako još nitko nije govorio. To što su od njega čuli, to što su vidjeli i doživjeli u njegovoj blizini, to im ni jedan drugi čovjek ne bi mogao priuštiti. Mnogi su išli za Isusom svaki dan, daleko od svojih domova, polja, stada ili ribarskih mreža, često zanemarujući hranu i piće. I Gospodinu je bilo žao tog mnoštva „jer bijahu izmučeni i obrvani kao ovce bez pastira“. (Mt.9.36).
Svijet je velika bolnica tjelesnih i duhovnih bolesnika
Žao mi je naroda, reče, i čuda čini umnažajući hranu. Kad čujemo da je netko sebi oduzeo život, čudimo se i komentiramo: Bože moj, što mu bi? Nije imao materijalnih problema. Bio je dobar učenik, veseljak i sportaš. Što se to u njemu prelomilo? Zadnje vrijeme ga nismo viđali u crkvi, netko je prokomentirao. Da, falila mu je vjera i pouzdanje u Boga, bez čega se ne može uspješno broditi morem života.
Gdje Bog odstupi, sotona pristupi, narodna je pouka. Poštuj nauk Crkve i iskustvo pređa.
Svijet je velika bolnica, što tjelesnih, što duhovnih bolesnika. Svima je potreban liječnik, pastir duša. Potraži ga. Nemoj čekati da vrijeme zaliječi rane. Što možeš učiniti danas ne ostavljaj za sutra i bit ćeš uspješniji u svakom pogledu.
Bolno je kad liječnik kaže: Gdje ste bili prije. Kasno ste došli.
Za lijekom je kasno posezati kad je već bolest zbog dugog odlaganja zauzela velika maha.
Ne bježi od „pastira“! Traži savjet, utočište, riječ utjehe, ohrabrenja. To ti treba. On te čeka.
Gospodin postaje smrtan, da smrtnicima osigura besmrtnost. Kršćanin mora nastojati da bude vrijedan Božje ljubavi i izabranja. Živeći sa Gospodinom zemaljski život, osiguravaš vječni život.
U životnom beznađu bijeni raznoraznim nedaćama, od neopisive je važnosti bilo potrebno čuti riječi: „Blizu je kraljevstvo nebesko“ (Mt.10.5).
Isusovo slanje dvanaestorice apostola veliki je čin u povijesti svijeta, Crkve, kršćanstva. Apostoli nisu mogli ni slutiti kakav podhvat, posao započinju. Ta mala skupina židovskih seljak, ribara, polazi na svoje prvo misijsko putovanje s porukom o kraljevstvu Božjem. Vodila ih ljubav i snaga Krista uskrsloga.
Velike stvari Bog stvara od ništa, kako bi bilo jasno da stvara On, a ne naša pamet i naše ruke. Mi se moramo pobrinuti da one budu čiste, prikladne za Božji posao.
Velike su ti svari povjerene. Opravdaj to povjerenje. Svijet je Božja njiva, ali je obrađuju naše molitve i naše ruke. Božji smo suradnici. O koje li časti!
Moli kao da sve ovisi o tebi, a radi kao da sve ovisi o tebi. Moli kao da ćeš sutra umrijet, radi kao da ćeš sto godina živjeti!
Ne hodaj sam životnom stazom, pokaži nekome put!