PRESVETO TROJSTVO – NA LJUBAV UZVRATITI LJUBAVLJU

„Ta Bog nije poslao Sina na svijet da osudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu.“
Svi smo išli u školu. Pohađali smo nastavu i slušali predavanja. Poneki učenici nisu mogli shvatiti ono što je učitelj tumačio bez obzira koliko se puta lekcija ponavljala. Posebno je to bilo vidljivo kod matematike, kemije, fizike, slabo su shvaćali, još teže pamtili. No zbog toga nisu postali manje ljudi. Njima jednostavno „nije bilo dano da shvate“.
Bog nas je stvorio kao jedinke
Bog nas stvori kao jedinke, različite jedne od drugih i u tome je naša ponajbolja vrijednost. Originali su uvijek na višoj cijeni od kopije. Tko to ne shvati stalno će težiti kako bi postao kopija, što će ostati samo sanak pust, a on će se pretvoriti u oriđinala, što će ga još više unesrećiti.
Gledam travku na putu koja se probija kroz nedavno postavljen asfalt. Tu je i ljubičica skrivena u travi. Podignem glavu i ugledam vrt pun raznovrsnih ruža koje se ističu izgledom, bojom, veličinom i mirisom. Vidim i ljiljan koji plijeni pažnju svojom bijelinom i opojnim mirisom.
Zastadoh i pomislim: zar sam u nekoj parfumeriji usred grada? Teško je zaustaviti misao koja mi kaže kako sam zaista u najvećoj parfimeriji, u Božjoj prirodi prepunoj boja i oblika i mirisa šarenog cijeća u čemu uživaju vrijedne pčelice, šareni leptiri, cvrčak na grani, te bezbroj ptica koje se svojom pjesmom uklapaju u veliki orkestar koji stalno izvodi simfoniju hvale svom stvoritelju. Tu su i žabe koje se javljaju iz susjednog jarka sa svojom dionicom.
Gledam, slušam, divim se i čudim. Ne treba im partitura. Znaju oni svoju melodiju. Sve me to potiče da se i poklonim.
Uzalud se trudim shvatiti kako sve to funkcionira. Gledam u blizini rascvali voćnjak i znam da će se stabla uskoro kititi raznovrsnim slatkim plodovima. Kako? Ne znam. Ali ih prihvaćam, njima se radujem i u njima uživam. Rezultati tu na dohvat ruke. Sagibam glavu pred velikim Programerom.
Čuo sam od svećenika da je to Trojedini Bog u čiju su tajnu pokušali proniknuti veliki umovi, čija se razmišljanja mogu svesti na riječi jednog od najvećih umova, Pascala, koji reče: „ Mi ni od ništa ne znamo sve. Kako ćemo onda znati što je Bog, onaj koji jest. Stoga sagnimo glavu i priznajmo tajnu!“
Vjerom prihvaćamo što razumom ne shvaćamo. Vjera je ipak dar, koji se prima i bez zasluge, za razliku od plaće koja je nagrada za odrađeni posao.
Bog dijeli talente, a među njima je zasigurno i spremnost prihvaćanja. Teško da bismo mogli pozivati na odgovornost one koji ne posjeduju tu sposobnost, već naprotiv, potrebno je s njima suosjećati.
Koliko je čovjeku stalo do Bogočovjeka?
Gole grane u rano proljeće, cvijet koji će se uskoro na njoj pojaviti te čudesnom probrazbom pretvoriti u plod koristan za jelo koje će krijepiti naše tijelo, zar to nije svojevrsno trojstvo, koje je rezultat Trojstva od kojeg i za kojeg sve potječe?
Treba razlikovati djela iz ljubavi učinjena i djela po zadatku za koje slijedi zaslužena nagrada.
Nije dovoljno biljku zasaditi i tog je dana zaliti, potrebo je mnogo truda uložiti oko njena uzrasta očekujući plod.
Majka rodi dijete iz ljubavi i za njega se brine iz ljubavi. Koliko dugo? Sve dok je dijete u životu.
Sva živa bića imaju svoj izvor u Bogu koji ih sazda i za njih se neprestano brine On -Bog u trima osobama: Ocu, sinu i Duhu Svetom.
Pojedinom učeniku nije dano da shvati učiteljeva izlaganja, ali zbog toga ne gubi vrijednost kao čovjek. Tako i onaj koji nema dara vjere, ne gubi na ljudskom dostojanstvu, jer i njegov je život otisak Božjeg poljupca.
Gospodin je prihvatio križ i smrt pokazavši koliko mu je stalo do čovjeka. Nužno je postaviti pitanje koliko je čovjeku stalo do Bogočovjeka?
Koliko je nama stalo do Boga i njegove ljubavi? Kako gledamo na njegov križ? Da li je to za nas Njegova slabost, ili Njegova veličina?
Bježeči od pravog puta koji nam se možda čini monoton ili pretežak, izlažemo se opasnosti da završimo u provaliji riskirajući život.
Bježeći od Boga i „njegove stege“, bježimo od svoje sreće. Nemoguće je stvoriti Stvoritelja, jer taj stvoritelj kojeg bi shvatili ne bi bio Bog.
Potrebno je razlikovati vjeru od znanja. Znanje se oslanja na ljudske sposobnosti, a vjera na Božju svemoć.
Bog koji se sagnuo do čovjeka treba svijetu, Bog, ožitvorena, nepotrošena ljubav o kome nam govori sve što nas okružuje.
Čovječe, od sveg stvorenog ti mu jedini možeš prkositi. Nemoj to činiti, jer ćeš samo sebi naškoditi. Pokušaj na ljubav uzvratit ljubavlju.