Napokon je uspjelo. Iz drugog pokušaja Hrvatska demokratska zajednica je nakon razlaza s Mostom nezavisnih lista našla novog političkog partnera pa je tako novi politički termin, popularno nazvan „preslagivanje“ konačno ostvaren.
U turbulentnom tjednu u kojem se mnogi, (a ponajviše jučer i danas, dan, dva nakon glasovanje u Saboru) kunu kako su već znali što se „iza brda (političkog) valja“, okončan je jedan postupak, popularno nazvan „preslagivanje“ koji postupak je zapravo prvi put pao na popravnom, a politički đak kojem nije postupak uspio pao je razred i bar jedno vrijeme ne može nastaviti školovanje. Tako je uostalom svugdje u europskoj politici i u tomu nema ništa čudno.
Na popravnom Hrvatska demokratska zajednica imala je puno komforniju situaciju. Naime, bila je vlasti i svi oni (predstavnici nacionalnih manjina i još neki) već su bili s njom. A vlast, kako znamo opija bolje od bilo kakvog vina. Popravni ispit je okončan vrlo uspješno. Ispitivač nije imao drugog izbora nego u indeks studenta upisati prolaznu ocjenu, pa makar ona bila između dva i tri. Naš izborni sustav ne dopušta ni jednom političkom subjektu da sam postigne ocjenu veću od dobar. Ova ocjena odnosi se isključivo na broj ruku u zraku odnosno zelenih „botuna“ na zaslonu naših televizora nakon glasovanja. Inače, studentu ne možemo dati manju ocjenu od pet, a zaslužio je i višu kad bi je bilo.
Zabavimo se začas partnerom „jačeg dijela“ nove vlasti. Hrvatsku narodnu stranku osnovali su prvenstveno nositelji političke vlasti 1971. i oko te godine. Savka Dabčević Kućar, Miko Tripalo, Srećko Bijelić, Haramija, Ante Todorić i drugi kao i neki koji nisu pripadali toj političkoj nomenklaturi, a neki među njima za vrijeme „Pokreta hrvatskih sveučilištaraca“ bili su na drugoj strani.Odlaskom povijesnih vođa ove stranke na političkom poprištu ostaju dvoje. Vesna Pusić i Radimir Čaćić. Njih dvoje se smjenjuju na čelu HNS-a. Stranka tada poprima „Janusovo lice“. Kada je na njezinu čelu Vesna Pusić ona ima ljevičarske karateristike, počesto je ljevija i od SDP, a kada je predvodi Radimir Čaćić ona je liberalna, pogotovo onda kada joj se pridružuju odpadnici iz HSLS-a, poznatiji kao „Lira“.
Tako to traje sve do sada, a liberalne karakteristike ima i pod predsjednikom Vrdoljakom. Jedina stalna konstanta je suradnja sa SDP-om i još nekim strančicama koje sa socijaldemokracijom baš nemaju nekih dodirnih točaka, ali im SDP benevolentno prepušta nekoliko mjesta na ovoj ili onoj listi. Zbog toga postaju i ostaju parlamentarne stranke što vjerojatno bez toga ne bi bile ili bi u najboljem slučaju broj svojih mandata prepolovile.
Danas je sudbina Savkine Hrvatske narodne stranke krajnje neizvjesna. Vratimo se začas koji dan ranije. Socijaldemokratske partija Hrvatske podpisuje s Hrvatskom seljačkom strankom sporazum koju službeno predvodi Beljak kojim se HSS-u jamči pet odnosno šest mjesta na budućim izborima. Da je kojim slučajem, nakon što je odpustio ministre Mosta predsjednik Vlade podnio ostavku, koliko bi SDP mogao „dati“ mjesta na izbornim listama HNS-u? Devet? Čisto sumnjam! Svi politički analitičari u Hrvatskoj suglasni su u jednom: HDZ bi u tom slučaju prošao bolje nego na prošlim izborima. Šest HSS-u, devet HNS-u, što bi onda ostalo SDP-u? Time su vrata za politički dogovor HDZ-a i HNS-a bila barem odškrinuta. Rezultat je poznat. U petak, 9 lipnja 2017. godine izvršeno je tzv. „preslagivanje“ i 78 ruku prihvatilo je zapravo novi politički savez.
Ovim potezom Hrvatska narodna stranka se zapravo podijelila. Nekoliko vodećih stranačkih ljudi nije prihvatilo sporazum i formirat će novi zastupnički klub.
Većina HNS-ovih saborskih zastupnika, predvođena sada već bivšim predsjednikom Vrdoljakom jasno je vidjela situaciju. Jedina šansa za oživljavanje stranke je ulazak u vlast i uspješno vođenje države do konca ovog izbornog ciklusa.
S druge pak strane, i pored pritisaka nekih stranačkih prvaka, predsjednik Plenković nije se dao uhvatiti na baketinu. Nema nikakve sumnje da bi HDZ, da je raspisao izbore koji bi se održali na dan drugog izbornog kruga za župane, gradonačelnike i načelnike polučio bolji rezultat nego na predhodnim izborima. Samo, isto tako nema nikakve sumnje da sama stranka ne bi mogla formirati vlast. Dakle, ab ovo, iz početka. A za vladanja tehničke Vlade ne mogu se donositi strateške i važne odluke. Hrvatska nema vremena za čekanje.
A tko je izbore priželjkivao? Osim onih koji moraju govoriti da su za izbore spremni, svi oni koji na predhodnim sudjelovali nisu, a nadaju se da bi na krilima populizma, toliko danas popularnog u Europi i Americi, osvojili nešto glasova i ušli u Sabor. Izbore su priželjkivali i neki mediji, napose pisani kojima opasno pada naklada. A izbori su najbolja prilika da se proda koja stotina ili moguće tisuća novina više. Izbore su priželjkivali i oni nepopravljivi optimisti koji su stalno uvjereni da stranka čiji su članovi ili pristaše je najbolja te da je pobjeda unaprijed zagarantirana.
Nisam ništa napisao o HDZ, ili zapravo jesam nešto malo. Nema nikakve sumnje da se ove dvije stranke koje su podpisale koalicijski sporazum svjetonazorski razlikuju u mnogočemu. Mnogi analitičari se slažu da je novi predsjednik HDZ pozicionirao stranku više prema centru, a time je zapravo i otvorio vrata pregovorima s HNS. Danas u mnogim europskim zemljama liberali i demokršćani surađuju u vlasti. To međutim nipošto ne bi smjelo biti popuštanje u onim bitnim odrednicama koje Hrvatsku demokratsku zajednicu čine demokršćanskim i narodnom. Jer te odrednice su od Stranke i učinile vodeću hrvatsku političku snagu te su okupile golemi broj hrvatskih građana u zemlji i inozemstvu. Nadamo se da se od toga neće odstupiti. Uostalom, vrijeme će pokazati je li se na tomu ostalo.
Piše: Neven Vicić