Kada negdje putuješ prvi put zasigurno imaš razloga.. Možda ideš poslovno. Možda si čuo lijepe priče o tom kraju, pa se u tebi probudila želja da se o tome osobno uvjeriš. Znatiželja te natjerala. Možda tamo imaš nekog prijatelja, a možda nekog od rodbine. Možda putuješ kao sportaš ili simpatizer nekog sportskog društva.
Sve su to mogući razlozi zašto si se odlučio za taj put, bez obzira da li je blizu ili daleko. Raspituješ se kako se do tamo može doći, kojim prevoznim sredstvom. Zanima te koliko put traje. Rado bi htio znati kakova je tamo klima kako bi znao kako se odjenuti, što na put ponijeti. Brineš se da ne zaboraviš ono nužno potrebno ne opterećujući se suvišniom, nepotrebnom prtljagom. Da bi se što bolje pripremio nastojiš upoznati nekoga tko je već tamo putovao i od njega tražiti potrebne informacije. Tuđe iskustvo ti može puno pomoći.
Kad svijetom putuju uglednici, državnici, pred njima i mjesecima prije putuju njihovi ljudi kako bi im osigurali miran put i siguran boravak, te protokol po kojem će provesti vrijeme svog boravka tamo.
Ako ti se putovanje i boravak tamo svidio, možeš ići više puta.
Putovanje na koje se ide samo jednom
Ima jedno putovanje na kojeg se ide samo jednom, nema drugog za kojeg bi se možda bolje pripremili. To je naše životno putovanje.
Zamislite, hodaš pedeset, sedamdeset, osamdeset, možda i sto godina, a da ne znaš kamo putuješ? Možeš li zamisliti da ti je odgovorio: Ne znam! Začudio bi se. Čudno bi ga pogledao promislivši da s njime nešto nije u redu. Izgubio se čovjek pa luta. Treba mu pomoći da se vrati kući.
Životni put se nastavlja, nema povratka. Da idete kući, ali ne zemaljskom domu, jer domovina naša je na nebesima.
Stani i malo razmisli koliku čast imaš. Ima netko tko je otišao pred tobom da ti pripravi mjesto. Isus je taj koji je „Put, Istina i Život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni“. (Iv.13.5).
„Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bi vam rekao: Idem pripraviti vam mjesto?“ (Iv.14.1-2). Postavimo pitanje s početka ovog našeg razmišljanja: Gdje, kad i kako i s kim putujemo? Što nas tamo čeka? Tko će nas pričekati? S kime ćemo biti?
Na sva ta pitanja dao nam je odgovor naš Spasitelj Isus. Putujete skupa s onima koji kažu da ne znaju cilja, svrhe putovanja. Oni putuju u ništa. Čudno zar ne?
Zar je moguće da ima takovih, pitaš se. Ta zar im je „vrana pamet popila“? Ima ih, ima. Znam da ih ima, a i ti to znaš. A zašto je tako, ja to ne znam. Oni bi se uvrijedili kada bi im se reklo da su pamet izgubili, budući da ostaju slijepi kod zdravih očiju ne uviđajući Stvoritelja u stvorenjima.
Sa sobom ponesoh pravedna djela svoja
Putujete u „istom vlaku“, ali svatko od vas silazi na posebnoj stanici. Ja ću vam reći kad će to biti. Kad vas pozovem u bilo koje vrijeme dana ili noći, u bilo koje doba godine, ne pitajući za vaše godine, vi ćete napustiti taj vlak, jer je došlo vrijemme vašeg presjedanja u „udobnije vozilo“ koje ne poznaje vrijeme, jer tada za vas počinje vječnost.
Pitate se što vas tamo čeka? Oko nije vidjelo, a ni uho čulo što je Gospod pripravio onima koji ga ljube.
Čovjek bira putovanje po svojim željama, a nas Stvoritelj postavi na stazu života obdarivši nas sklonostima, sposobnostima pomoću kojih ćemo ispuniti zadaću datu nam u trenutku našeg stvaranja.
„Neka se ne uznemiruje vaše srce…Idem pripraviti mjesto!“ Smrt nije svršetak svega, već početak drugog života, sretnijeg, ljepšeg, u kojem sreći nema kraja.
Za takvu budućnost vrijedi živjeti. Često se može čuti kako se kaže za nekoga: Taj nije uzalud živio, ostavio je zdanje i imanje, kuću, vinograde, voćnjake, pašnjake. Sve je to ostavio drugima, koji će se oko toga svađati. Osigurao je djeci lijepu budućnost.
Koliko je tek vrijedno osigurati vječni život. Netko misli da ovako svećenik „mora govoriti“, pa ne daju puno važnosti njegovim rječima.
Tragično bi bilo kad netko ne bi predavao važnosti Isusovim riječima.
Može se čuti: Nikome više ne vjerujemo, jer smo bezbroj puta izvarani, izgrani, izrugani i ismijani, pogotovo od političara.
No, kad nam Isus govori, onda je to nešto drugo. Znam da ti, Isuse ne možeš prevariti, a niti prevaren biti. Zato ti vjerujemo puni zahvalnosti za pruženu šansu sretne vječnosti.
Ništa sobom ne ponesoh, već skrštene bijele ruke i pravedna djela svoja. Sve je ostalo suvišna prtljaga koju ostavljam onima što su uz mene hodali, s porukom da ga pametno koriste dijeleći ga s potrebitima.