Sveti Petar, apostol Isusa Krista ispunjen snagom uskrslog Gospodina sprema se za svoj prvi javni nastup židovskom puku.
On mu mora saopćiti najvažniju vijest: Isus je uskrsnuo – Obratite se! …
Da, onaj Isus koga se vi odrekoste, ali u neznanju, a starješine vaše ga optužiše, osudiše i razapeše – uskrsnuo je!
Upravo njegovo uskrsnuće – nešto dotad neviđeno, nečuveno-potvrda je da je taj raspeti Isus Mesija – Bog, Spasitelj. O toj nepobitnoj činjenici svatko mora voditi računa tražeći smisao svoga opstojanja. U tom svjetlu treba gledati riječi što ih je Petar uputio Židovima: „Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar Duha Svetoga“ (Dj.2.38).
Traži se temeljita promjena: Pokloniti se trebate onome koga ste nedavno razapeli na križ. Tek tako vam se može oprostiti taj veliki zločin vaše prevrtljivosti.
Samo je jedan Spasitelj
Jasno je Petar želio Židovima reći da ima samo jedan Spasitelj. Ta poruka važi i za nas. To je smisao današnjeg evanđelja. Zar nam nisu dostatna i tolika stoljetna svjedočenja. Isus je jedini pastir-čuvar i zalog naše sreće. Svi ostali su prevaranti, karijeristi, narcisoidi koji samo gledaju svoj probitak.
I prije Isusa, a i poslije njega je bilo onih koji su dolazili s idejama kako spasiti čovjeka i čovječanstvo. Brzo se pokazalo da prodaju „lošu robu“ trujući dušu i srce čovjeka. S toga nije nikakvo čudo da ih Isus naziva lopovima i razbojnicima. Bogu otimaju djecu ubijajući njihove duše, otrovom egoizma i ograničenosti vremena – za njih se sve svodi na sadašnjost.
„Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju“ (IV.10.10). Znamo da se radi i dušama, a ne o ovcama.
Isus upućuje poruke svojoj djeci jednostavnim jezikom kako bi ga mogli razumjeti. On ne „prodaje maglu – mudrost“ već šalje pouku spasenja.
Kod Židova su pastiri bili odrasli ljudi koji su s štapom u ruci čuvali svoja stada koja su bila njihovo najveće, često i jedino bogatstvo. Čuvali su ih štapom kako bi ih mogli obraniti od nepoželjnih uljeza: zvjeri i lopova. Spremni su bili svoje stado braniti i obraniti. Brinuli su za njihovu ispašu. Nije bilo lako osigurati hranu i vodu u polupustinjskim prostorima Palestine. Upravo po toj brizi moglo se vidjeti tko je dobar, a tko manje dobar pastir. Odnos prema stadu bila je svjedodžba njegove dobrohotnosti.
Roditelji, nikada ne zaboravite da ste pastiri svoje djece-svoje obitelji. Trebate se brinuti za njihovo duhovno i tjelesno zdravlje: hranu i odjeću, za školovanje i moral. Vašu brigu i neprospavane noći nemoguće je procjeniti. U pitanju je ljubav koja je spremna na svaku žrtvu za dobro svoje djece. Strepite nad njihovom sudbinom. Bdijete nad njima pazeći u kakvom se društvu kreću i što rade. Bolje liti znoj sada pazeći na njih, nego poslije suza tražeći ih. Nek vam Gospod bude na pomoći u toj odgovornoj dužnosti.
Svi lažni proroci – pastiri, kad se sretnu sa smrću nemoćni su. Jedino uskrsli Gospodin – pobjednik smrti omogućuje rješenje životne zagonetke – smrti – nudi život u „izobilju“ – besmrtnost.
Budi zahvalan Pastiru duša
Ta vijest premda puna radosti iznenađuje. Toliko je lijepa da izgleda nestvarna. Ali kad znamo kome smo povjerovali možemo ju spokojno prihvatiti svim srcem. I ta će činjenica dati vedri ton našem životu, znajući da ne idemo u „slijepu ulicu“, već u zagrljaj nebeskog Oca.
Tko na vrata ulazi pastir je ovaca. On ih zove imenom, i ovce slušaju njegov glas. Za tuđincem ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju. (Iv.10.2-5).
„Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.“ (Iv.10.10).
Nalazio si se negdje gdje se okupio veći broj ljudi. Netko te iz tog mnoštva zove imenom. Zaustavio si se, osluškuješ i pitaš se tko bi to mogao biti. Približiti ti se neka osoba koja te pozdravi prestavivši se. Ti se tek tada sjetiš dana kada ste prijateljevali. Drago ti je što te nije zaboravio.
Ime nam dadoše roditelji po kojem se prepoznajemo kao osoba- jedinka i jedinstvena. Stoga bi trebali dobro razmisliti kako će svoje dijete nazvati. Ime mora biti znakovito: vjersko, narodno, obiteljsko.
Ako te i svi ostave-zaborave, ja te zaboraviti ni ostaviti neću nikada, poručuje nam naš Gospodin. Ljudsko je pamćenje kratka vijeka, pa nas ni ne treba brinuti što smo od nekih zaboravljeni znajući da Gospodin s nama računa.
Nikada ne zaboravi prijatelje-dobročinitelje, pun djelotvorne ljubavi prema njima.
Budi uz svoje roditelje i kad im razum i snaga klonu. Oni su te svojom neprocjenjivom brigom na noge postavili.
Moli se i zahvalan budi Pastiru duša, koji je za tebe na križ otišao. Kad zalutaš i kad se lutajući povrijediš, nosi te na ramenima natrag u dom. To je dio njegova križa kojeg je nosio do Golgote, s kojeg će zagrliti cio svijet.
Isus je pastir koji ne drži batinu u ruci, nego lijek za naše rane, mir za naš nemir, oproštenje za naše površnosti-grijehe. „On grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijehu pravednosti živimo, on čijom se modricom izlječiste“. (1.Petar.2.24).
Misleći na to uskliknimo s psalmistom (Ps.23).
Jahve je pastir moj, ni u čemu ja ne oskudjevam.
Na poljanama zelenim on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.