I bio jedan narod koji je duboko ukorijenjen u povijest spasenja. Krenuo trbuhom za kruhom u plodnu Egipatsku zemlju koje im je zahvaljujući vrijednim rukama donosile obilat rod, te su brojnu djecu mogli prehranjivati. Kad to uvidješe domaćini, počeše ih ugnjetavati, te su brzo shvatili kako je tuđa zemlja tuga golema. I zaželiše se rodnog kraja, slobode.
Put iz ropstva u slobodu nije bio lak. Išao je pustinjom u kojoj vlada nepregledni pijesak bez vode, bez koje nema života, a samo ju Bog u pustinji može podariti. Ta spoznaja ih prisili da mu se obrate, jer bez Božje pomoći nema životne radosti. I poteče voda iz stijene po kojoj Mojsije štapom udari na riječ Jahvinu. I prepelice im posla i manu kako bi shvatili da ih Bog nije napustio te da mu ostanu vjerni.
„Tko bude pio vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti nikada“
Bog te neće iznevjeriti, nemoj ni ti njega. Najveći dio naše zemaljske kugle prekriva voda, koja je izvor svih živih bića, koje bez nje ne mogu opstati. I čovječiji organizam najvećim dijelom sadrži vodu.
Voda bez koje nema milosnog života posvećena je u rijeci Jordanu kada je Isus svojim krštenjem posveti.
Rođenjem dobivamo kratki zemaljski život, pun tuge, puno oblaka, malo sunca, ali iza oblaka krije se Vječno Sunce koje nam daje besmrtan život po krštenju, kad je sveta voda potekla po našem čelu.
U evanđelju čitamo kako se Isus umoran i žedan zaustavio na zdencu patrijaha Jakova. Voda blizu, a ipak daleko, jer zdenac je dubok. Nailazi žena Samarijanka koja je došla zahvatiti vode kako bi je ponijela kući. Kaže joj Isus: „Daj mi piti!“ Kaže mu na to Samarijanka: „Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?“ Isus odgovori: „Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: „Daj piti“, ti bi od njega zaiskala i on bi ti dao vode žive:“ „Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu dati, ne neće ožednjeti nikada: Voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvor vode koja struji u život vječni“. Kaže mu žena : „Gospodine, daj mi ti vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati:“ (Iv.4.7. i sl).
Vrati se žena u grad kazujući svima što joj se dogodilo, kako je razgovarala s obećanim Mesijom, koji mi je kazao sve što sam učinila. Zbog njena svjedočenja mnogi Samarijanci su povjerovali u Isusa, te odoše k Isusu kako bi se sami uvjerili u istinitost njenih riječi i zamole ga da ostane kod njih. I ostade ondje dva dana. Tad rekoše ženi: „Sad više ne vjerujemo zbog tvog kazivanja, te sami smo čuli i znamo: ovo je ustinu Spasitelj svijeta“.
Život je pun iznenađenja, razočaranja i radosti. Jako boli kad doživiš neugodnosti od onog tko ti se pravi prijatelj, a radost osjetiš kad te ugodno iznenadi netko od koga to ne bi očekivao. Tako je bilo i s Isusom. Evo takav je bio Isusov susret s Samarijankom, koja je postala prvi vjesnik radosne vijesti u svom gradu, da je Spasitelj među njima. Prva je u njega povjerovala i nastojala druge u to uvjeriti.
Neka Bog bude tvoja snaga
Tko je na tvoju riječ, na tvoj primjer došao bliže Isusu? Potrudi se, jer primjeri privlače.
Čitajući evanđelje mogli smo vidjeti kako se Isus ugodno iznenadio. Ugodno ga je iznenadio rimski časnik, koji je molio da mu ozdravi bolesnog slugu. Kad je Isus pokazao spremnost da pođe u njegov dom, onaj mu časnik reče: „Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod moj krov. Samo reci riječ i ozdravit će sluga moj“. „Tolike vjere ne nađoh u Izrealu. Idi i ozdravit će sluga tvoj“.
Ugodno je Isusa iznenadio i carinski službenik Zakej, kojeg je susret s Isusom oplemenio, promijenio, te je iskreno kazao: „Koga sam prevario vratit ću četverostruko, a i siromasima ću pomoći“.
Kakvo je tek ugodno iznenađenje Isus doživio od razbojnika koji je bio s njime razapet. Brani on Isusa kad ga svi ostaviše i osudiše kao zločinca, moleći ga da ga se sjeti kad dođe u kraljevstvo svoje. „Još danas bit ćeš sa mnom u raju“, bile su Isusove utješne riječi.
Nemoj Isusa razočarati. Imao je on povjerenje u tebe kada te pozvao k sebi. Nemoj razočarati roditelje, prijatelje, koji od tebe mnogo dobra očekuju. Budi im ponos i nemoj ih sramotiti. Ostani Bogu vjeran i prema ljudima pošten. Kloni se svih zala koji bi te mogli nadvladati. Neka Bog bude tvoja snaga.
Svi smo mi žedni poput Židova u pustinji. Žedna nam je duša istinske neprolazne ljubavi, neuvele sreće. Želimo živjeti, vječno živjeti, a to nam omogućava Isus koji je vrelo Istine i života. Bez Isusa naša je duša pustinja bez vode.
„Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grješnici, umro za nas“ (Rim.5.8). Umro je jedan da ne umru svi – umro je jedini pravednik da bi živjeli grješnici.
Smrt je samo privremena – i grobovi će jednog dana ostati prazni, pobijedit će život što je potekao iz Isusova probodenog srca.
Vrelo žive vode je srce Božje – nepresušno vrelo života, ljubavi, milosti, oproštenja, svetosti. Nemoj biti žedan pored tog božanskog izvora.
Provedi ovaj život s mislima na nebo, gdje te čeka Onaj koji te je i pozvao u život da sa njim navjek budeš sretan.