Hrvatska seljačka glazba iz Komina je, nakon glazbara iz Metkovića, najstarija glazba u dolini Neretve. Osnovana je davne 1928. godine i iduće godine proslavit će hvale vrijedan jubilej – 90 godina djelovanja. Kroz glazbu je u prvih devet desetljeća prošao veliki broj Kominjana, a dvojica najstarijih aktivnih čuvara ove vrijedne kulturne tradicije su Živko Laura, rođen 1929., godinu dana nakon same glazbe, i dvije godine mlađi Gojko Medak. Živko i Gojko cijeli su život zajedno, susjedi su i prijatelji, pa su se u Kominsku glazbu prijavili zajedno, 1. studenoga 1946. godine. Dakle, njih dvojica zajedno sviraju već više od 140 godina!
Pri prijemu ih je testirao tadašnji kapelan Ljubo Levantin iz Metkovića. Kriteriji su bili vrlo visoki, ali su ih Živko i Gojko zadovoljili. Obojica su imali dobar sluh i druge kvalitete koje su se tražile. Živki je dodijeljen F bas, a Gojki tenor, od kojih se sve ove godine ne odvajaju, iako mogu svirati i trombon, a Živko i B bas. Odmah su započeli s nastupima, iako su vježbali u gotovo nemogućim uvjetima. I danas se sa sjetom prisjećaju tih poslijeratnih vremena kada su se u dubokim čizmama kroz vodu probijali do privatne kuće u Kominu u kojoj su se održavale probe. Završavale su najranije u ponoć, a nerijetko i sat-dva kasnije, da bi u rano jutro lađama odlazili na poljoprivredna imanja na području Gabele, kako bi osigurali egzistenciju. Nije bilo struje, prostor za vježbanje osvjetljavali su petrolmaksom „s pola redine“, kako ističu, ili pomoću svjetiljki na petrolej. Kada bi svirka bila malo glasnija, svjetiljka bi se gasila…
Bez glazbe jednostavno ne mogu
Prvi nastup imali su u Opuzenu. Opuzenska glazba osnovana je 1947. pa oni ove godine slave okruglu obljetnicu. „Vozili smo se brodom od Komina do Opuzena, a onda smo do centra mjesta, gdje smo nastupali, došli maršem. Svirali smo marš svetoga Lovre, koji je iznimno zahtijevan i dugačak. Ali bio je to veličanstven prizor, nas 60, deset redova po šest ljudi“, prisjećaju se Živko i Gojko. Pamte bezbrojne nastupe u svome Kominu, povodom blagdana svetoga Ante, zaštitnika mjesta, i u brojnim drugim prilikama. Svirali su mnogo puta u Metkoviću, Opuzenu, Pločama, Gabeli, Stonu, Janjini, Kuni, Trpnju, Jablanici, Konjicu i mnogim drugim mjestima. Redoviti su gosti u Dubrovniku, na početku turističke sezone, a s ponosom će naglasiti prijateljstvo s glazbarima iz Vukovara i nastup u gradu heroju prije dvije godine.
Kada ih pitate što ih toliko godina „drži“ u glazbi i koji je razlog što i danas s toliko entuzijazma dva puta tjedno dolaze na probe i redovito nastupaju na koncertima, reći će uglas kako je to za njih gotovo kao droga i da više jednostavno ne mogu bez glazbe. Svirat će, kažu, dok ih god zdravlje bude služilo. Bezbrojne su anegdote koje nam ovi vitalni starci iz Komina mogu ispričati iz dosadašnjeg glazbenog staža. Živko se sjetio koncerta u Makarskoj kada im je vjetar usred nastupa odnio parte, ali su nastavili svirati kao da se ništa nije dogodilo i zaradili ovacije brojnih njemačkih turista, dok će Gojko istaknuti jedan nastup s natjecateljskim karakterom u Metkoviću sedamdesetih godina prošloga stoljeća, na kojem ih je predsjednik žirija, izvjesni pukovnik Janković, kako je sam priznao tadašnjem kominskom kapelanu Frani Čupiću, oštetio dodjeljivanjem drugoga mjesta, dok je prvo moralo pripasti domaćinima iz Metkovića. Sjećaju se i dramatičnih trenutaka kada je tijekom noći, vraćajući se sa probe, u mutnu i hladnu Neretvu upao Mate Ćopo – Bojka sa trubom. Mate se spasio, a truba je završila na dnu rijeke. Kada su je sutra, nakon dugotrajne i naporne potrage, pronašli pomoću duge kose, sreći nije bilo kraja.
Pozivaju mlade da nastave tradiciju
Danas su uvjeti za sviranje neusporedivo bolji nego nekada. Kominski glazbari treniraju u lijepo opremljenom prostoru u Domu kulture, ali ih danas muče drugi problemi. Mladi nisu toliko zainteresirani za glazbu kao nekada, danas ih privlače druge aktivnosti, pa se broj glazbara, u odnosu na pedesete godine prošloga stoljeća, prepolovio. U trenutačnom sastavu Hrvatske seljače glazbe iz Komina, po prvi put, nastupaju i članovi koji nisu iz Komina. Riječ je o troje Pločana, među kojima je jedan bračni par.
Hrvatska seljačka glazba Komin do sada je imala tri kapelana iz Komina. Osim Frane Čupića, kapelani su bili i braća Stanislav i Jure Vujević. Na kraju je vrijedno prisjetiti se prve postave kominskih glazbara: Nikola Ćopo, Gabro Ćopo, Jure Ćopo, Josip Medak Anđelko, Ante Medak Lajo, Jure Čupić, Ivan Čupić Lile, Frane Čupić, Mijo Čupić Zelić, Joko Čupić, Ante Čupić Tonći, Ferdo Čupić, Ante Dugandžić Blažov, Ivan Dugandžić Ivostala, Ivan Dugandžić Ifoja, Mijo Dugandžić Gravor, Mijo Dugandžić Pulicija, Jure Dugandžić Tomeša, Ante Vlatković Vefi, Niko Vlatković Jukina, Srećko Vlatković Ivan, Marko Vlahović i Ante Vlahović Kunjada. Kapelan je bio Ljubo Levantin.
Priču o najstarijim aktivnim kominskim glazbarima pročitajte u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika, koji je u subotu na kioscima u Pločama.