Nije rijetkost da do nas dopru vijesti kako je neko selo „odsječeno od svijeta“, nema ceste koja bi ga povezivala sa svijetom, nema škole, trgovine. Struja je samo u njihovim željama, a vodovod samo san. Pitamo se kako je to moguće u današnje vrijeme u modernim državama?
Da moguće je. Mnogim urbanim stanovnicima teško je zamisliti život bez tih osnovnih preduvjeta. Ako makar i za koji dan ostanu bez vode, za koji sat bez struje, uhvati ih panika, i njihova se svakidašnjica poremeti. Počinje se tražiti uroke i krivce, kako bi se kvar što prije otklonio i život se vratio u normalu.
Isus nam reče: „Ja sam put, istina i život“. Da, znamo za te utješne riječi. Znamo tko je On. A tko smo mi? Dio odgovora na to za nas važno pitanje imamo u današnjem evanđelju gdje Isus govori: „Vi ste sol zemlji. Vi ste svjetlost svijeta“ (Mt.5.13-14)
Ta Isusova poruka ispunja nas ponosom. Veliko je zamračenje u svim područjima ljudskog djelovanja. Veliki je pad moralnih vrednota. Tapkanje je to u mraku, hodanje u krugu, nesnalaženja. Imajmo na pameti da tama vlada samo tamo gdje nema svjetla i da je svjetlo jače od tame, koja nestaje čim se svjetlost pojavi.
„Vi ste svjetlo, koje se ne stavlja pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima“. (Mt.5.14-16).
Mi vjernici živimo u istim okolnostima kao i drugi boreći se da osiguramo pristojan život sebi i najmilijima. No, ne smijemo biti kao drugi. Mi moramo evanđeosku poruku živjeti, svjedočiti. Kad drugi ljudi vide naša dobra djela, naš čestiti i pošten život, naše uzorno vladanje, pa da reknu: velika je to vjera koja ih je tako oplemenila. Kad mogu oni, zašto ne bi i mi. Eto, to znači svijetliti.
Ne budi prevrtljiv. Imaj svoj stav!
Ne traži Isus od nas da po trgovima vičemo: Ja sam vjernik. Poštujem Boga. Idem u crkvu. To ne bi bilo pametno. Kad živimo onako kako to od nas naša vjera traži, mi glasno svjedočimo o Isusu.
Vi ste sol zemlje. Hrana bez soli je bljutava, neukusna. Sol mora biti zdrava kako bi bila djelotvorna. Velika je tvoja odgovornost za dobrobit sredine u kojoj boraviš. Nikad se nemoj umoriti dajući dobar primjer.
Ljudi smo, nismo anđeli. Slabi smo. Napasti nas salijeću: srdžba, laž krađa, tuča, bestidnost, ali nikada zlo ne proglašavamo dobrim. Kod svakog pada priznajemo slabost. Kajemo se tražeći oprost od Boga, koji je naša snaga.
Ne budi bljutava sol koja nije više za ljudsku ishranu, „nego se baca da ljudi po njoj gaze“ (Mt.5.13). Ne budi prevrtljiv. Imaj svoj stav. Ne budi poput mnogih naših zastupnika, koji samo izvršavaju naredbe „više gospode“, izglasavajući raznorazne zakone. I što je najžalosnije govore kako to čine svojevoljno, kako to ne čine po nečijoj direktivi, uvjeravajući narod. Zašto prihvaćaš da ti drugi određuju što ćeš i kako sijati, saditi, brati i jesti. Pa tebi „bogalju“ šalju „gotovu hranu“, jer njome oskudijevaš budući su ti njive neobrađene. Gdje je tu mudrost, sol?
Evo ti zemlja i podvrgni je sebi. Nemoj dozvoliti da ti rađa trnjem i korovom, već ukusnim plodovima kojih će biti dovoljno za tebe, za tvoju obitelj i za prijatelje.
Čuo si gdje se govori: „Gle onoga kako postupa, kao da nema zrno soli u glavi!“ Ne dozvoli da se to i na tebe odnosi.
Svoje propuste ne pravdajte „modernim vremenima“
Gdje ti je mjesto, među pametnima ili pametnjakovićima, među mudracima ili mudrijašima? Da li ti se društvo raduje ili te izbjegava?
Što vam koristi, ako se cijeli svijet spasi, a vi sebe i svoju djecu upropastite! Budite svjetlo i sol svojoj djeci. Svoje eventualne propuste ne pravdajte „modernim vremenima“!
Božji čovjek mora biti skroman, miroljubiv i mirotvorac, milosrdan, čista srca i života, strpljiv i kada nepravdu trpi. Taj novi čovjek ne smije biti skriven od svijeta, već naprotiv on mora biti usred svijeta, sol i svjetlo svijeta. Sol je začin jelu i čuva ga od truleži.
Isus istu ulogu namjenjuje svojim učenicima, dužnost im je čuvati svijet od truleži grijeha i začiniti ga vrlinama, svetošću, ljubavi, dobrotom. Takovi bijahu naši djedovi. No, od tuđih kredita ne može se vječno živjeti.
Upitajmo se da li je naš život doista kršćanski? Izopačeni kršćanin najteže se obraća. Tko gazi milost i odbija pruženu ruku Božju, ostavljen je vlastitoj nesreći, bijedi.
Svatko može biti sretan, ako ostvari sebe po Božjem nacrtu. Ne budi ravnodušan na sama sebe, ne pitajući se tko si što si i kakav si, kao da te vodi pravilo: Što manje žrtve, što više lagodnosti. Što manje Krista i križa, što više uživanja.
„Vi ste svjetlo svijeta“ (Mt.5.14). svjetlo omogućava čovjeku da nađe put, da ne luta i zaluta. Kao što zrcalo odražava sunce, njegovu svjetlost i toplinu. Kršćanin mora odražavati Isusa Krista. On ne smije biti žaruljica koja se lako gasi, već svjetionik što naširoko oko sebe obasjava čitav prostor. To je naša dužnost. Neka po vašim dobrim djelima ljudi slave Oca nebeskog.
Tko živi s Gospodinom u srcu, taj je propovijed u hodu, i kad šuti, on govori. Primjeri privlače, rekli su stari Latini. Govor uzornog kršćanskog života čut će i gluhi. Djela ljubavi vide i slijepi.
Ne kvarimo Božje djelo, ne budimo karikature! „Ako možeš biti zvijezda na nebu, budi zvijezda na nebu! Ako ne možeš biti zvijezda na nebu, budi oganj na planini, budi svjetiljka u kući!“ (l.Eliot).
Gospodine traži samo ono što možemo. I ti možeš nešto od toga.
„Plod se svjetla, naime sastoji u svakoj vrsti dobrote, pravednosti i istine“ (Ef.5.8) upozorava kršćane sveti Pavao.