O Bože, što sam ti skrivila, ko da sam se na Tebe kamenjem bacala, pa me stalno prate nevolje, bolesti, poteškoće sa sviju strana, a što me najviše boli je prezir i omalovažavanje mnogih, ogovaranje. Smeta im moja pobožnost, redovito, pa i dnevno pohađanje crkve, gdje u Žrtvi svete mise i svete pričesti nalazim snagu za svoju svakidašnjicu. Smeta im što previše „ližem oltare“. Nije mi ugodno slušati ta dobacivanja onih koji crkvu zaobilaze bojeći se „da na njih ne bi palo crkveno zvono“, kao i onih koji svetu misu slušaju kod kuće na TV, zavaljeni u udobnu fotelju.
Smeta im što djecu šaljem redovito na vjeronauk, jer kako će nešto zavoljeti, ako nisu upoznali. Šaljem ih na svetu misu i učim primanjem svetih sakramenata gdje se mire s Bogom i ljudima kako bi vedri i ponosni mogli uspješno obavljati svoje školske dužnosti.
Ja sam za te mudrijaše zaostala, spadam u srednji vijek. Često me zaobilaze. Što mi je činiti, Isuse moj dragi?
Čujem tvoj odgovor: „Blago vam kad vas zbog mene pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!“(Mt.5.11-12).
Isuse, oprosti na mojoj tužaljki. Znam, znam za Cvjetnicu, za Posljednju Večeru, večeru ljubavi i božanskog dara. Znam i za Veliki petak gdje se očitovala ljudska prevrtljivost i Tvoja ljubav do kraja. Znam i za Uskrsno jutro. Kako sam onda nakon svega mogla pasti u depresiju i pitati, zašto?… Oprosti!
Blaženi koji gladuju i žeđaju pravde
Čujem, vidim nervozu na svakom koraku. Nije to pojedinačni slučaj. Mnogi boluju od besmisla, od duševne praznine, ne vide smisao svoga života. Uzalud tu prazninu pokušavaju „zatrpati“ uživanjem, alkoholom, drogom i drugim porocima, koji čovjeka ispijaju, te postaje živa opasnost i teret društva, sam nesretan, unesrećuje svoje najmilije.
Životu treba dati viši, dublji smisao i sadržaj. Čovjek mora živjeti za nešto ili nekoga izvan i iznad sebe.
O tome nam je Isus govorio, posebno u svojoj propovijedi na gori, poznatoj kao osam blaženstava, gdje se posebno ističe riječ, blaženi, koja je protivna svakom ljudskom poimanju.
Blago siromasima duhom… blaženi, žalosni … blago krotkima …blaženi koji gladuju i žeđaju pravde…blaženi milosrdni…blaženi koji su čista srca…blaženi miroljubivi…blaženi koji su progonjeniradi pravednosti…(Mt.5.3-10).
Gospodin sve okreće naglavce. Nema sreće u bogatstvu, časti, vlasti, uživanju, govori nam Isus.
Čovjeku koji se okreće Bogu, život nikada nije besmislen, nesretan i prazan, ma kako težak i gorak bio.
Bog je cilj našega putovanja
Blaženi siromašni, progonjeni, patnici. Ne zato što plaču, nego zato što kroz suze vide Boga. Zato što im je čista duša, zato što su pravedni. Blaženi jer su svjesni da se ni za što na zemlji ne da kupiti Bog i sreća, da ni za što na zemlji ne smije prodati Bog, savjest i sreća.
Blaženi, jer u srcu i životu imaju mjesta za Boga, njegovu, riječ i pravdu. Isusove riječi nas upozoravaju da se sve naše ovozemaljske nevolje mogu i moraju pretovoriti u trajnu nadzemaljsku sreću.
Protiv nepravde se treba boriti. Gospodin hoće da svatko ima slobodu, kruh, svoj mir, sreću, nasmijano lice. No, Bog je punina naše sreće. Da se uzleti do Boga koji je punina naše sreće, treba se odlijepiti od zemlje. „sretni i bogati“. Često to neće ni pokušati, pa im i „šećer s vremenom postaje gorak“. Brzo osjete veliku prazninu koja razdire savijest i nemaju mirnog sna. Mnogi od njih dignu ruku na sebe uvidjevši svu ispraznost svojeg ponašanja ne nalazeći izlaska iz „slijepe ulice svojih užitaka“. Najveći broj samoubojica je upravo među tim „sretnicima“.
Bog je naše bogatstvo, cilj našeg putovanja, naše sreće. Sve zemaljsko ne može nam ga nadomjestiti, ništa zemaljsko ne smije nam ga oteti.
Ne budimo robovi stvari, onoga što posjedujemo. Nek nam pomognu u činjenju dobra, jer jedino ćemo to ponijeti sa sobom u vječnost koja će biti obojana onom što smo činili.
Isus govori ljudima, a ne anđelima. Zna On tko je kakav je čovjek. Zna On da se mnogi ponašaju kao da nemaju ni ušiju, ni srca, a ni pameti. On ipak govoi o vječnim istinama, pomalo tvrdim, nerazumljivim. Tako i u današnjem evanđelju. Radi se o vrednovanju. Oko toga se lome koplja Jedni se sablažnjavaju, apostoli se čude, a mase mrmljaju.
Vrednote su izvrnute prvim grijehom. Dugo je svijet tonuo, a da bi se u kratko vrijeme mogao obnoviti. Govor na gori je početak obnove. Isusovom smrću na križu udareni su temelji stalne obnove. Na „malenima“ počiva novi bolji svijet. Oni Krista slijede noseći križ, dijeleći Isusovu sudbinu.
Budi skroman. Kaže se da je veliko blago ne imati prevelikih želja. Poštenje i čestitost tvoje je najveće blago. Ne zavidi drugima. Tvoja dobro odgojena djeca su nrzamjenjivo blago.
Gospod se brine za ptice nebeske i za ljiljane poljske. Ne boj se ni tebe neće zaboraviti, vredniji si mu od mnogo vrabaca.