Povjerenje! O kako ta riječ lijepo zvuči? Imati povjerenje u nekoga nadasve je važno. U svakidašnjem životu se srećeš s velikim brojem osoba zbog različitih potrebe.
Kakav bi to život bio kad u njih ne bi imao povjerenja , kad bi uvijek, svugdje i u svakoga sumnjao misleći kako će te prevariti, da će ti dati krivi savjet, uputiti te krivim putem.
Nikad ne zaboravi da netko i u tebe ima povjerenja. Nemoj ga iznevjeriti. Opravdaj to povjerenje.
Trener ima povjerenje u sportaša. Pružio mu je šansu. Mnogi je nisu iskoristili. Razočarali su trenera svojim nezalaganjem, površnim pristupom igri i neispunjavanjem povjerenog mu zadatka. Izigrali su pruženo mu povjerenje i morat će mnogo truda uložiti da ga ponovo zadobiju.
Tu je povjerenje među prijateljima, susjedima, između bračnih drugova, između mladića i djevojke. To je naša svakidašnjica.
Nemoj razočarati voljene, one koji u tebe vjeruju. Potrudi se da opravdaš i ispuniš određena očekivanja. Inače nećeš moći ponosna, vedra čela kročiti stazom života.
Apostol Pavao u svojoj prvoj poslanici Korinčanima piše kako je on po volji Božjoj pozvan, piše njima koji su također pozvani. Bog je dakle onaj koji poziva. Svi su pozvani: i apostoli i Božji narod, da budu sveti. Velika je to sreća biti pozvan.
Sjetimo se mnogih starozavjetnih proroka, vođa, kraljeva. Jedni su opravdali to Božje izabranje, drugi su ga prokockali. Prisjetimo se Abrahama i njegove vjernosti, čvrste- ustrajne nade. Bog ispunja svoja obećanja. On je jedini vjeran. Zna Bog kušati, odgađati; ali Bog ne vara.
Kralj Saul plijenio je svojim stasom, svojom pojavom. Pri kraju života je zastranio i Bog ga je odbacio.
Veća je vjerojatnost da će prije pogriješiti onaj koji zapovijeda, nego onaj koji izvršava zapovijedi. Ovdje se radi o Bogu koji ne može prevariti niti prevaren biti. On ne griješi. Kad On od nas nešto traži, nemamo pravo dovoditi u pitanje ispravnost toga. Tu nema mjesta mudrovanju – dvoumljenju.
Bog i krivim crtama pravo piše
Tko mene ljubi vršit će moje zapovijedi, pa će i Otac moj ljubiti njega, poučio nas je Isus. Budi strpljiv. Plodovi će doći. Ne zaboravi da Bog i krivim crtama pravo piše.
Isus odabire i poziva apostole kojima povjerava da nastave njegovo djelo. Zbunjuje spoznaja da je među njima bio i Juda, i pitanje se samo od sebe nameće: Zar se Isus prevario, što je i njega pozvao da mu se pridruži? Ne, Gospodin je i njemu pružio šansu, ali ju je Juda prokockao, izigrao povjerenje. Posljedica toga je bio konop, kojeg je Juda sam odabrao.
Zar smiješ, zar možeš dovesti u pitanje- u sumnju, ono što Bog od tebe traži? Ako ti i nije baš po volji, priznaj svoju ograničenost i Božje gospodstvo, te radosno izvrši pun zahvalnosti na povjerenju.
Bog nas poziva da krenemo putem koji vodi u život, u luku spasa. Na cilju će ti biti sve jasno.
Kad djeca, a i nezrele odrasle osobe nešto odabiru, opredjeljuju se za ono što je slađe, ljepše, ugodnije, kraće. Karakterna osoba se opredjeljuje za pravi put- za istinu, bez obzira kako težak izgledao, a to je Kristov put. Zar nam nije jasno kazao: Ja sam put, istina i život. Potrudite se da uđete na uska vrata jer samo ona vode do zvijezda.
Isus je došao da spasi palog čovjeka
Bog nikoga ne prisiljava, poštuje njegovu slobodu, kojom ga je obdario, i time izdigao nad druga stvorenja.
Kažeš da vjeruješ u Boga. Lijepo je to, ali zar Bog nije prije vjerovao u tebe izabravši te po svetom krštenju. Od tog dana On te drži za ruku. Njegova je ruka čvrsta, samo tvoja može popustiti, ispustiti njegovu ruku, kao nestašno dijete ruku majčinu, što nikada dobro ne završi.
Biti prijatelj Božji u crkvi, u svom domu, nije neko junaštvo, ali se pokazati tako svuda, to je već nešto drugo. Tu ćeš možda doživjeti neugodnosti. Netko će te ismijavati, sažalijevati, nazvat će te zaostalim. Tvoj odlazak u crkvu nazvat će gubljenjem vremena. Sve ostale zanimacije bile bi u redu.
Čuvaj se takova pametovanja. Svoju vjeru pokaži djelima. Zlatni lančić koji nosiš oko vrata ne skrivaš, već naprotiv ga želiš istaknuti. Zar tvoja vjera nije vrijednija od lančića?
Ivan Krstitelj nam svjedoči za Isusa da je pravi Bog i pravi čovjek: on je prije svih vremena, a k nama je došao u vremenu da potraži i spasi palog čovjeka.
“Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijehe svijeta!” (Iv.1.29) Tako Ivan Krstitelj predstavlja Isusa: on je janje što će biti žrtvovano za spas svijeta.
“Ja to vidjeh i svjedočim da je on Sin Božji” (Iv1.34) Tako Ivan o Isusu. I ti si dužan svjedočiti. Ne budi sljedbenik Judin. Zar si zaboravio kako je završio?
Kad bi “dobri” zaista bili dobri, zla bi bilo mnogo manje.
“Duše se zapale jedna od druge kao baklje” (Pilotin).
Da li smo mi oganj- svjetlo što će ogrijati i osvijetliti svijet ili dim u kojem se uguši ostatak kršćanstva?