Milijuni kuna izgorjeli su proteklih dana u neretvanskoj močvari. Pa ipak, o tome se baš i ne govori kao o nekoj senzacionalnoj šteti. Naime, nepovratno su uništena brojna staništa i gnjezdilišta ptica močvarica, koja će se teško obnoviti. Izgorjeli su vinogradi i voćnjaci na rubovima močvare, a čitava dolina Neretve bila je ovijena crnim gustim dimom.
Rezime je to katastrofalnih požara koji su zadnjih dana prošle godine poharali deltu Neretve. Nažalost, svjedoci smo da se svake godine u Neretvi javljaju nekontrolirani požari tršćaka u kojima izgaraju na stotine hektara močvarnih prostora. Palitelji, koji usput budi rečeno nikada nisu otkriveni, čekaju burovito vrijeme i nižu razinu vode u močvari pa da “užgaju” trstiku i šaš. Uvriježeno je mišljenje da močvaru pale lovci kako bi očistili takozvane lovačke plane za zimski lov. Međutim, lovačke udruge to energično demantiraju i upozoravaju da je riječ o krivolovcima koji ne poštuju zakone Republike Hrvatske dok se pravi lovci skrbe za životinjski svijet delte Neretve. Tako nitko sa sigurnošću ne može reći tko su palitelji. I policija je nemoćna jer uglavnom ne ostavljaju nikakve tragove.
– U prošlotjednim požarima su nanesene velike štete pticama, koje zimuju u Neretvi. Staništa su nestala u požarima i ptice su tako izgubile svoj dom, mjesta za hranjenje i skrivanje od predatora. Problem nije kratkoročan ako tako mogu reći, imamo vrste ptica kojima je za gniježđenje potreban stari šaš što znači da se u opožarenim dijelovima odnosno u mladom šašu neće moći gnijezditi, pojašnjava Bariša Ilić iz udruge “Brkata sjenica”, koja se na terenu aktivno bavi pticama delte Neretve.
– Tu je i problem stradavanja ptica koje žive u gustom sklopu šaša i trave. Neke nažalost nisu uspjele pobjeći od vatrene stihije koja se u naletima vjetra brzo širila, kazao je Ilić, naglašavajući da je izgorio i kamp “Brkate sjenice” u kojem prstenuju ptice.
Lovačke plane Ilić ne smatra problemom ako se poštuje zakon o lovstvu. Rečeno običnim jezikom plane treba kositi ne paliti i plane se ne smiju nalaziti u zaštićenim područjima te ne smiju služiti za bilo koji oblik krivolova – napominje on.
– I sami lovci se moraju truditi unutar lovačkih udruga rješavati probleme krivolova i tu priznajem posljednjih godina vidim veliki napredak – kaže Ilić.
Više od 300 vrsta
Da se po ovom pitanju situacija pomiče nabolje, svjedoči i obnova ptičjeg svijeta u delti Neretve.
– Imamo najbrojniju gnijezdeću populaciju bukavca otkad istražujem, 40 pjevajućih mužjaka, jedne od rijetkih vrsta koja može imati više ženki što znači više od 40 gnijezda. Tu je također najbrojnija populacija u Hrvatskoj, eje močvarice, riđe štijoke, sive štijoke, kokošica. Što se tiče ušća Neretve, tu imamo desetak vrsta patki,više vrsta gnjuraca, plijenora, ćurlina, galebova, čigri. Dakle, u lijepoj nam se Neretvi gnijezdi, prelijeće i zimuje više od 300 vrsta ptica što je velik broj i moramo se truditi sačuvati to bogatstvo – ističe Bariša Ilić.
U suprotnom, mali zviždan, bijela i siva čaplja, gak, liska, štioka, trstenjak, patka zviždara, roda, eja močvarica, bukavci, škanjac, veliki vranac i brojne druge ptice mogle bi trajno “odleprštati” s ovog područja.
– Obilaskom opožarenog područja miješaju mi se ljutnja i nemoć, ljutnja na “ljude” koji nam ovo rade, a nemoć kada vidim da ne mogu ništa napraviti uz sav trud i nastojanja. Moramo se zapitati zar se treba dogoditi zlo, da netko ostane u toj stihiji i strada pa da se stane na kraj tim “ljudima“, koji pale, ogorčen je Ilić, čiji apeli očito ne dopiru do palitelja koji očito niti ne znaju da je delta rijeke Neretve najveći i najvrjedniji ostatak rijetkih reliktnih sredozemnih močvara u Hrvatskoj s očuvanim obalnim lagunama i jedna je od malobrojnih preostalih u Europi. Jedina je prava delta i ujedno najveće riječno ušće u Hrvatskoj, koja je u dobrom dijelu sa svim svojim obilježjima vlažnog i močvarnog područja još uvijek očuvana. Iako je veći dio nekad nepreglednih močvarnih prostora danas izmijenjen, ovdje su još uvijek očuvane velike površine močvarnih staništa, a posebno su značajni prostrani trščaci, koji su najveći i vrstama najbogatiji u cijelom sredozemnom dijelu Hrvatske – kazat će Ilić.
Šest lokaliteta zaštićeno je sukladno Zakonu o zaštiti prirode, tri u kategoriji posebnog ornitološkog rezervata (Pod Gredom, Prud i Orepak), jedan posebno ihtiološko-ornitološki rezervat te dva značajna krajobraza (Modro oko i jezero Desne, Predolac-Šibenica).
Sa stajališta biološke i krajobrazne raznolikosti, delta Neretve predstavlja jedno od najvrjednijih područja u Hrvatskoj,jer je uvrštena u europsku ekološku mrežu Natura 2000 s ciljem očuvanja staništa i ciljnih vrsta. Delta Neretve je i međunarodno prepoznata te je, kao takva, uvrštena na Ramsarski popis vlažnih područja od međunarodne važnosti. Cilj Ramsarske konvencije je očuvanje vlažnih staništa na zemlji koja su od presudne važnosti za opstanak mnogih biljnih i životinjskih vrsta te njihovih zajednica od kojih čovjek ima višestruku korist.
Osim što su u požaru uništena staništa ptica što je nemjerljivo u financijskom smislu, postavlja se logično pitanje: Mogu li se trstika i šaš iskoristiti za neke druge, gospodarski isplativije namjene. Ako se uzmu iskustva nekih europskih zemalja gdje se trstika koristi za proizvodnju energije, poglavito peleta za grijanje, bez imalo preuveličavanja možemo reći da su milijuni iz močvare završili u dimu.
Iskoristivost trstike
Od davnina su se trstika i šaš upotrebljavali i kao industrijski materijali u građevinarstvu, a u novije doba kada je svjetski trend biološki čisto pogonsko gorivo za proizvodnju energije, šaš dobiva novu drukčiju namjenu. I dok se u nekim dijelovima svijeta naveliko uvozi sjeme i sadnice kineskog šaša, stotine hektara domaće trstike propada u dolini Neretve od Metkovića do Ploča. Iskorištava se manje od jedan posto biljne mase, koja se svjedoci smo tijekom zimskih mjeseci spaljuje. Lokalno stanovništvo, uglavnom s područja Momića, Matijevića i Podrujnice žanje “sturiće” te od njih plete tende za hlad, koje se u ljetnoj sezoni prodaju diljem Dalmacije.
Trstika je ekonomična i isplativa biljka kada se na nju gleda kao na sirovinu, koja ne zahtijeva nikakva ulaganja. Ne treba je tretirati niti gnojiti, jedini izdatak kod ove biljke je uloženi trud prilikom žetve.
Najjednostavnija mogućnost korištenja ove biljke je gorivo za grijanje prostorija. Usitnjeni šaš je idealan za dekoriranje vrta te za gnojidbu. Isto tako, može se koristiti kao zamjena za slamu kod uzgoja jagoda. Šaš se prilagođava vrlo dobro pri pravljenju različitih građevinskih materijala. Može poslužiti kao nadopuna zidu kod montažnih kuća i drugih objekata, a koristi se pri pravljenju glazure i u proizvodnji cigle.
Veliki projekt tvrtke “Shell”, trenutačno se bavi intenzivno razvojnom tehnologijom kineskog šaša za upotrebu pogonskog goriva ili kao umjetnog materijala. Naime, anglo-nizozemska naftna kompanija “Royal-Dutch Shell” i kineska grupacija “Shenhua Ningxia Coal Industry” dogovorile su zajedničko ulaganje vrijedno 6 milijardi dolara u sjevernokinesku pokrajinu Ningxia gdje će ugljen i kineski šaš pretvarati u gorivo i kemikalije. Osim toga, i velike europske autokompanije istražuju mogućnosti izrade motora na bioetanol. Tako bi se iz slame i trstike u europskim pogonima proizvodio “celulozni alkohol”. Osim što te “energetske biljke” od kojih se dobiva biogorivo blagotvorno djeluju na okoliš, njihova proizvodnja i žetva otvaraju i nova radna mjesta na seoskim područjima. Primjerice, jedan hektar šaša daje prosječno prinos od 15 tona sirovine suhe materije. Od ove količine dobiva se ogrjevna vrijednost od 8000 litara ogrjevnoga goriva. Iz 2,23 kilograma šaša s oko 15 posto vode može se dobiti litra ogrjevnoga goriva.
I dok velike svjetske kompanije naveliko razmišljaju o različitim upotrebama trstike i šaša, od izrade ukrasnih i uporabnih predmeta pa do proizvodnje pogonskoga goriva, u Hrvatskoj se po tom pitanju do sada učinilo malo ili gotovo ništa. U dolini Neretve, već nekoliko godina traju javne rasprave o potrebi proglašenja ovog područja zaštićenim parkom prirode. To bi, smatraju stručnjaci, osim zaštite biljnog i životinjskog svijeta te očuvanja okoliša, otvorilo dodatne mogućnosti za lokalno stanovništvo. Po procjenama Državnog zavoda za zaštitu prirode, na različitim poslovima u močvari, od žetve trstike, proizvodnje tendi i suvenira moglo bi se zaposliti više od 300 stanovnika iz čitave doline Neretve. No to je za sada samo sanak pusti. Preduvjet svega toga je proglašenje doline Neretve parkom prirode, što je iznova po tko zna koji put pokrenuo Grad Metković, a čemu se sustavno protive ostali neretvanski gradovi i općine. Naime, uvriježeno je mišljenje da će park prirode ograničiti poljoprivrednu proizvodnju u dolini Neretve unatoč suprotnim tumačenjima stručnjaka da će se poljoprivreda unaprijediti ekološkom zaštitom.
Proglasiti park prirode!
Ekolozi su iznimno zadovoljni inicijativom grada Metkovića za proglašenje doline Neretve parkom prirode. Tako Davorka Kitonić ističe da je dolina Neretve do sada bila zaštićena u okviru Nature 2000 što je viši stupanj zaštite negoli park prirode pa nitko nije ograničavao poljoprivrednu proizvodnju. Kitonić drži da se proglašenju delte Neretve parkom prirode mogu protiviti samo neznalice kojima nije u interesu razvoj ovog kraja.
– I mandarina će nakon proglašenja parka prirode dobiti veću vrijednost, drži Kitonić, koja ima i zanimljiv prijedlog – od pokošene trstike organizirati proizvodnju humusa.
– Za takve interesantne i obnovljive projekte mogli bismo dobiti poticaj Europske unije. Time se zaštićuju staništa ptica, i interesi lovaca a u isto vrijeme imamo izvor jeftinog humusa iz vlastitih izvora – predlaže Kitonić.
Osim zaštite delte Neretve budući park prirode će donijeti i nova radna mjesta poput lovočuvara, rendžera, nadzornika te biologa i ekologa, a veliku korist će imati i neretvanski turistički djelatnici.
Dolina Neretve, kao rijetko koje hrvatsko područje može domaćim i inozemnim gostima ponuditi fotosafari i izlete u tradicionalnim neretvanskim trupicama i lađama kroz jedinstvena močvarna staništa, a podloga turističkom razvoju je upravo proglašenje i osnivanje parka prirode. U parku prirode neće se ograničavati dosadašnje navike lokalnog stanovništva, koje će nužno morati poštivati zakonske odredbe, što znači da će se kažnjavati krivolov, lov nedozvoljenim sredstvima ili primjerice izlovljavanje zaštićenih vrsta, ali i paljenje močvara, koje je do sada prolazilo nekažnjeno.
Stanislav SOLDO-Slobodna Dalmacija