Poznata je istina da čovjek uči dok je živ. Sve što gleda, sve što čuje, sve što ga okružuje, može mu koristiti, ako on to želi. A trebao bi htjeti, jer znanja nikad dosta.
Danas na blagdan Isusova krštenja, trebali bi se prisjetiti svojeg krštenja:
„Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Ivanu da ga on krsti“. (Mt.3.13) Ivanovo krštenje je bio znak promjene života, obraćenja, pokore, onima koji su ga primili.
Isusu to nije trebalo, kako svjedoči sam Ivan Krstitelj: „Ti mene da krstiš, a ti da k meni dolaziš?“ (Mt.3.14) Tako ga je Ivan pokušao odvratiti, ali Isus ustraje, jer na sebe pruzima pokoru za grijehe svijeta, koje će oprati u svojoj krvi na Golgoti, a vodu Jordana posvećuje za buduća krštenja.
Ovo činim za Isusa počinje novo razdoblje života, jer :“Ovo je Sin moj Ljubljeni! U njemu mi sva milina!“.
Nakon 30 godina tihog života u Nazaretu zamjenit će tri godine putovanja Svetom zemljom propovijedajući Veselu vijest, poruku spasenja.
Kristov sljedbenik, kršćanin je dvaput rođen i dvostrukog je roda: Dijete je ljudi i dijete je Božje. Može postati i Juda, a na njemu će uvijek ostati biljeg Božjeg poljupca.
Krštenje nas oslobađa grijeha
Krštenje nas oslobađa grijeha, ali i obvezuje da ga izbjegavamo, da se trudimo živjeti životom dostojnim krštenja koje nas je opečetilo. Upitajmo se da li se i koliko trudimo da to i ostvarimo?
Ljudi danas prekrajaju Evanđelje po svom ukusu. Kršćani svojim nekršćanskim životom nikoga ne obraćaju na kršćanstvo, ali mnoge s kojima se susreću odvraćaju od Boga.
Poznate su nam riječi velikog Indijskog mislioca Tagore koji je kazao : „Kad čitam Evanđelje rado bih postao kršćaninom, ali kad vidim one koji za sebe kažu da su kršćani kako žive, gubim svaku volju za krštenjem.“
Promisli malo gdje si ti tu u čitavoj priči? Nemoj dozvoliti da tvoje kršćanstvo bude svedeno na koji sat tjedno dolaskom u crkvu!
Krštenje nije samo lijepi obred, cermonija nakon koje slijedi kućni banket pa onda dugo i dugo ništa. Krštenje obvezuje. Ono je svetinja. Prisjetimo se malo tog svetog obreda i riječi koje nam je svećanik uputio. Govorio nam je svećanik o svetosti sakramenta te o obavezama roditelja i kumova prema novokršteniku.
Upozorava nas na riječi Isusove koja je izgovorio u zaštitu djece. Dužni smo ih poučavati u dobru, ne priječiti im da dođu do dobrih učitelja. Osuđuje sve one koji bi ih učili zlu. Stoga je kazao da bi bilo bolje da s mlinskim kamenom potone u morske dubine, nego djeci priječio dobar nauk, ili ih nečemu krivo poučavao.
Svjetlo je uvijek jače od tame
Dijete je kao spužva. Sve upija. Zato treba dobro paziti što se pred djecom govori.
Dijete je ko list bijelog papira na kojeg možeš naslikati prekrasnu sliku, a možeš ga išarati kao što rade djece predškolskog uzrasta.
Roditelji, niste više djeca. Od vas se očekuje pravo umjetničko djelo koje će vam biti na ponos i za kojeg će se moći reći: Blago majci koja te rodila. To će biti najveća nagrada i najveće postignuće u životu.
Za roditelje nema veće sreće nego kad im djeca krenu pravim putem, a veće žalosti i tuge, nego kad im pođu po zlu putu.
Svijeća je jedan značajan simbol. Od nje se očekuje da da svjetlo. Čim govorimo o svjetlu prisjetimo se tame. Tama je nedostatak svjetla. Tama vlada samo tamo gdje nema svjetla. Ona se svjetlom pobjeđuje. Gdje? Svugdje. Kada? Uvijek. Uvijek je svjetlo jače od tame.
Ne zaboravi da je tama simbol zloće i opačine izražene na razne načine, a svjetlo simbol dobrote koja se izražava u bezbroj oblika.
Kao što se tama pobjeđuje svjetlom, tako se mržnja, pakost, zloba, pobjeđuju ljubavlju i dobrotom. To često nije lako, ali je uvijek korisno.
O kako se roditelji raduju kad dijete počne izgovarati prve riječi, kad progovori. I dobro znademo da će progovoriti onim jezikom kojim se bude govorilo u njegovoj blizini. Vidimo to kako mala djeca govore jezikom svojih roditelja. Kad se pred djecom i djeci ne bi govorilo, ona nikad ne bi progovorila. Tu se vidi koliko je govor važan.
Nas zanima nešto drugo i pitamo se da li će dijete jednog dana progovoriti jezikom ljubavi, dobrote ili mržnje. To, to je bitno. Odgovor je opet jasan. Ako je odgojeno u obiteljskom ozračju kršćanske ljubavi, gdje svađi, mržnji, psovki, nije bilo mjesta, dijete će biti radost i ponos.
Učini sve što je u tvojoj moći da bude tako.