Umirovljeni svećenik don Petar Mikić i ove je godine, već tradicionalno, prigodom Božića i Nove godine uputio čestitku i obdario lijepim novčanim iznosom preko sto obitelji, potrebitih i s troje i više djece, na gradskome području. Gesta je to koja se ponavlja već godinama, pa smo don Petra upitali gdje pronalazi nadahnuće za takva djela?
„Sve stvoreno živi i bori se za život ne znajući da će mu doći kraj. Čovjek je u tome iznimka. Svjestan je svoga odlaska s pozornice života. Zato mora misliti što će za sobom ostaviti i što će sa sobom ponijeti – samo dobra djela. U tome je njegova vremenita, a i vječna sreća. Svatko bi se morao potruditi da otkrije koja mu je uloga, kako ne bi bio samo parazit. Stvoreni smo da činimo dobro, svatko u svojoj sredini prema svojim mogućnostima, a ne da budemo narcisoidni – egoisti. Čovjek je mrtav kad prestane činiti dobro“, rekao je don Petar, istaknuvši kako zemaljska dobra pripadaju svima.
„Ako je netko „rođen pod sretnom zvijezdom“, dužan je dobra koja posjeduje podijeliti s onima „koje život nije mazio“, starima i nemoćnima kojima puno dugujemo, te obiteljima s brojnom djecom, koja su budućnost Crkve i domovine. Dužni smo brisati suze, vratiti osmjeh i nadu. Za ručak kojeg si pojeo, ne očekuj pohvalu, a za onaj kojeg si udijelio drugome, znaj, nagrada te neće mimoići. Sedam duhovnih i sedam tjelesnih djela milosrđa, mora biti naš prioritet. Božić je blagdan ljubavi. Moramo ju oživotvoriti“, zaključio je don Petar.