Pred kraj građanske godine u čitavom svijetu – u selu i gradu se osjeća velika užurbanost iščekivanja. Radost lebdi u zraku tako snažno da vam se čini da bi ju mogli rukom dohvatiti.
Priča se da se to posebno osjeća u našem bijelom Zagrebu, čiji su trgovi, prodavaonice, veliki trgovački centri počeli poprimati svečarski ugođaj već početkom studenog – odmah nakon blagdana Svih Svetih.
Najavljuju se gosti sa sviju strana svijeta, kako bi svjedočili toj posebnoj atmosferi koja čovjeka ispunja nekim čudnim osjećajem radosti i mira, te vam se čini da je svaka osoba pored koje prođete vaš brat ili sestra, kojeg bi najradije zagrlili. Jednostavno rečeno – svi se u toj vrevi osjećaju kao jedna velika obitelj.
Što ih ujedinjuje? Zašto je to tako? Tko je tu u središtu zbivanja? Isus je u pitanju i njegov rođendan – u pitanju je Božić kojem sav taj sjaj vodi.
Rođen u skromnoj štalici, a rođenje mu se slavi blještavilom
Ljudi često kompliciraju svoje odnose. Ne razumiju se. Kod djece nije tako. Oni brzo nađu zajednički jezik. Složni su. Znaju što hoće. Velike su dječje oči koje u čitavom tom blještavilu ponavljaju roditeljima: Ja hoću malog Isusa! Lampice, kuglice i ostali nakiti ostaju po strani.
Zamislite – Isus se rodio u štalici – skromno da skromnije ne može biti, a rođenje mu se tim blještavilom slavi. Poklon pastira i anđeoska pjesma bijahu uzvišeni u svojoj jednostavnosti.
Upitajmo se da li je sav taj adventski sjaj odraz potrošačkog mentaliteta, te se i Božić komercalizirao, ili je to stvarno radost zbog rođenja Spasitelja? Što je on za tebe?
Današnje evanđelje nam najavljuje i otkriva tajnu Božića – Bog dolazi među nas.
Utjelovio se, rodio i živio među nama, On Isus – Spasitelj, Emanuel – Bog s nama.
Bog je bio uvijek s nama po djelima svojim. Sve što nas okružuje o njemu nam govori. Današnje evanđelje nam svjedoči da je postao vidljiv i opipljiv. Prije 2000 godina rođen od Djevice Marije ušao je u našu povijest, u našu sudbinu. Vječni Sin Očev – Bog Sin – Sin Marijin postao je dijete – čovjek, putnik – patnik.
Što nam donosi taj mali Isus što je život počeo u štali, a svršio na križu? Nije nam otkrio Ameriku, nepoznata prostranstva zemlje, nije pronašao atomsku energiju. Sve je to prepustio nama. Međutim, on je izvršio otkrića do kojih čovjek sam nikada ne bi došao.
Veliki francuski mislilac, matematičar i fizičar Pascal, napisa: „Bez Isusa Krista mi ne znamo ni što je život, ni što je smrt, ni što je Bog ni što smo mi“. Eto što nam donosi Isus.
Od praiskona čovjek je poznavao Boga – bezboštvo je pojava – pomodarstvo naših dana, ali ga je čovjek upoznao premalo ili pogrešno. Jedni su ga zamišljali kao dalekog Boga koji je stvorio svijet i nas i ostavio nas. Drugi kao nekog poslodavca koji plaća naše nadnice, jedni kao strogog i ljutog Boga s kojim se ne može govoriti, pa su pred njim drhtali i od njega bježali, drugi kao Boga osvetnika.
Isus nam otkriva nas same
Isus reče: takvog Boga nema. Naš je Bog – Bog prijatelj, Bog pun dobrote i brige, Bog milosrđa i ljubavi. Bog – Otac koji grli svu svoju djecu: dobru, zločestu, prljavu…
Isus nam otkriva nas same: čovjeka, njegov besmrtni duh, njegovu beskonačnu vrijednost, smisao njegova postojanja, njegovu nadvremensku sudbinu. Tek kad je Bog postao čovjekom, znamo što je čovjek. Bio je rob – Isus će reći da je dijete Božje.
Isus će reći da je čovjek vrijedniji od svih stvari. Njegova vrijednost proizlazi iz besmrtne mu duše. Stoga je čovjek vrijedan Božje i naše ljubavi.
Tri čuvene riječi francuske revolucije: sloboda, jednakost, bratstvo – davno su rečene, iako često zaboravljene – napisane su na stranicama Evanđelja.
Isus, Emanuel – Bog s nama, Bogočovjek među nama, Bog u našoj koži, u našem društvu, u našem životu – eto velike istine i velike poruke današnjeg evanđelja.
Ispunila se želja ljudskog roda da vlastitim očima vide Boga – Spasitelja.
Blizu nam je taj dragi dan. Užurbano se pripremamo, kupujemo koješta. Čistimo mjesto svog boravka, kako bi radosni mogli i prijatelje dočekati. Sve je to lijepo, ali ne zaboravi na Isusa, koji će se nastaniti samo u čistim srcima. Nemoj da te mimoiđe. Inače, sve će slavlje biti isprazno.
Nekad smo hladni a nekad topli – kako veli glasoviti pisac Lav Tolstoj. Pokušajmo u ove svete dane zagrijati svoje srce, a ne samo stanove. Jedino tako će nam božićna radost biti potpuna.
Isus dolazi da uspostavi neraskidivu vezu na liniji Bog – čovjek. Pripravimo mu doček kako dolikuje.