Čovjek je nesavršeno biće, te su i stvari oko njega takove da ga ne mogu zadovoljiti – usrećiti. Stoga uvijek teži za nečim ljepšim, boljim, ugodnijim, što bi zadovoljilo njegovu iskonsku težnju za srećom. Stoga se za čovjeka može reći da je on biće nade. Kakav bi to bio život u kojem čovjek ne bi mogao više ništa očekivati- ničemu se nadati. On i u najtežim životnim situacijama znade reći: Bit će bolje. Dat će Bog. Strpi se još malo, doći će bolji dani, tješi ga prijatelj.
Prorok Izaija nam oslikava neobičan prizor: vuk koji mirno prebiva s janjetom, tele, lav i ovca koji složno žive zajedno, kravu i medvjedicu na istom pašnjaku, dijete koje se bezbrižno igra nad zmijskim leglom. To je san mirnog suživota za čim čovjek teži.
Vjerovao je Izaija u dobru volju brojnih ljudi koji se trude za lijepe međusobne odnose. Koliko se to i na tebe može odnositi?
Riječi nade, ohrabrenja, put boljitka, pokazao nam je Ivan Krstitelj. „ U ono vrijeme pojavi se Ivan Krstitelj, propovjedajući u pustinji judejskoj: „Obratite se“ – govorio je – „jer je blizu kraljevstvo nebesko“! (Mt. 3.1 sl).
Ivanovo poslanje se sastojalo u tome da pripravi Židove na susret s davno im obećanim Spasiteljem.
Obraćenje treba svima
„Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“ (Mt.3.3).
Gospodin je blizu – pred vašim je vratima. Očistite svoje srce od grijeha.
Obratite se! Zar to treba nama? Nek se obraćaju bezbožnici i pogan! Tako mnogi misle, ali obraćenje treba svima. Moramo nastojati svaki dan biti što sličniji Isusu. Svaki dan biti što više dijete Božje i brat ljudima.
Obratiti se, mijenjati i promjeniti misli, srce, život. Zapitajmo se: Koliko je naš život kršćanski? Koliko sličimo Isusu Kristu? Ispovjedio si se pa nastavio živjeti kao prije. Ne, to nije obraćenje. Moraš zračiti dobrotom.
Nemojte govoriti: „Imamo oca Abrahama! Jer, kažem vam, Bog iz ovog kamenja može podići djecu Abrahamovu“. (Mt.3.9).
U životu do mnogih stvari dolazimo po preporuci. Toga ovdje nema. Nema pretplate samim tim što smo potomci slavnih i svetih.
Ne spasava krv, ime, naslov, služba, položaj nego vjera i dobra djela, stvarno obraćenje. Malo tu vrijedi krsni list.
Postoje određeni dokumenti koji se izdaju na određeni rok i potrebno ih je prije isteka roka produžiti. Uzmimo za primjer vozačku dozvolu ili registraciju kola.
I mi moramo svoje kršćanstvo stalno potvrđivati, produljavati jer se grijehom i poništava njegova valjanost.
Bog nikome ne duguje. Mi njemu dugujemo, stoga molimo: „Otpusti nam duge naše“. Stalno se moramo obraćati imajući na pameti da nikada nismo dovoljno dobri.
Nema radosti i obraćenja bez ljubavi
„Svako stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca“ (Mt.3.10). Pobrini se za plodove duha.
Naš Bog nije mučitelj, već naša beskrajna Ljubav, sama Dobrota. Krenuo si za njim. Ustraj na tom putu spasa..
Kad ti prijatelj najavi svoj dolazak, nečeš pobjeći od kuće, niti ćeš ići na spavanje, već ga spremno i radosno dočekati.
Gospodin se uputio k nama. Čuo si. Najavio ti je prorok Izajija, najavio Ivan Krstitelj. Budi „kod kuće da te nađe“.
Iziđi mu u susret sa svijećom ljubavi u srcu svome. Znaš li kako su prošle mudre, a kako lude djevice?
Počašćen si pozivom, opravdaj to svojim odazivom. Znaš da postoji nutarnja i vanjska priprema. Obavi to kako dolikuje djeci Božjoj.
Odnos nas i Boga je odnos roditelja i djeteta. Nije to odnos između gazde i sluge, između robovlasnika i roba, između feudalca i kmeta. To je odnos ljubavi i povjerenja.
Nije Bog nebeski policajac koji odozgo gleda hvatajući nas u prekršajima. To je iskrivljena slika Boga, karikatura, zato ga ostavljaju. Nisu shvatili što je Bog, zato ga i ne mogu voljeti.
Sjetimo se pouke o izgubljenom sinu. To je naš Bog, koji te voli bez obzira na tvoje nestašluke.
Nema čovjeka koji stojeći kraj mrtva oca ili majke ne lupa sebe u glavu govoreći: Bože moj zašto nisam bio bolji ocu, zašto sam morao tolike brige nanositi majci? Volio ih je, ali ipak osjeća da je mogao biti bolji.
Vjernici smo. Poštujmo Boga. Mogli bi i više. Nema radosti bez ljubavi. Nema obraćenja bez ljubavi. A gdje nema ljubavi nema ni sreće. Da to postignemo potrebno je obraćenje.