Ljudskom srcu uvijek nešto treba. Zadovoljno nikad posve nije. Čim željenog cilja se dovreba, sto mu želja opet klije, riječi su pjesnika.
Čovjek je jako znatiželjano biće. Stalno teži za novim spoznajama. Kad nestane planova i težnji, približava se grobu.
Prva nedjelja Došašća jest ujedno i početak nove crkvene godine. Ovo je vrijeme priprave za dolazak Gosta, koji je gospodar svega stvorenoga.
Stari izraelski narod, kroz svoju povijest, živeći u miru ili ratu, nikad nije zaboravio ideju o dolasku Mesije Spasitelja.
Ovo je vrijeme čišćenja srca, kako bi se u tom srcu mogao roditi Spasitelj.
Svi ljudi nemaju istu sudbinu. Onaj koji ispituje srca i bubrege, ne zaustavlja se na prividnostima. „Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce“. (Mt.6.21).
Pazite i bdijte!
Kroz ovo vrijeme priprave najčešće se čuju riječi: Pazite i bdijte! „Budite pripravni, jer u čas kad i ne mislite Sin čovječiji dolazi!“ (Mt.24.44).
Došašće je poziv na obraćenje. Ništa se može mijenjati, ako stojimo skrštenih ruku.
Uzalud je đak počeo dobro, ispravno rješavati dobiveni zadatak, ali ga zbog neozbiljnosti, površnosti i lijenosti nije dovršio.
Dovršimo započetu zadaću koja je upravo nama povjerena. Taj bolji svijet, svijet s Bogom, ipak će doći, unatoč nekim prividnostima, „jer nam je spasenje sada bliže nego kad povjerovasmo?“ (Rim. 13.11)
U Noine dane jeli su i pili, ženili se i udavali. Tako je i danas. Ta briga se može nazvati željom za uspjeh, briga za bolji društveni standard. Težnja za boljitkom je nešto naravno, ali nije naravno ni normalno dohodak i životni standard smatrati najvećom srećom. Današnji čovjek je u opasnosti da zaboravi da postoji čovjek, jer većinu svoje ljubavi usmjerava na mrtve stvari.
Noa je za razliku od svojih suvremenika gledao u budućnost, iščekujći Gospodinov dolazak. Zato je načinio lađu. Podsmjehivali su mu se: Gradi lađu i to na suhom. Što će mu to? Znao je što hoće i nije se osvrtao na mišljenje okoline. Imaš li ti svoj stav, svoje uvjerenje? Koliko si čvrst? Ne dopusti da te pokoleba svaki povjetarac. Valjda znaš kome si povjerovao, Isusu, koji ne može prevariti, a ni prevaren biti.
Mislite na dan kad će prestati vrijeme, a početi vječnost
Pokazalo se da je Noa bio u pravu. Lađa koju je izgradio na suhom, spasila ga je. I mi gradimo svoju lađu. Svaki advent i svaki Božić priprave su i predokus onog posljednjeg adventa i Božića, kada ćemo se konačno susresti s Gospodinom u vječnosti. Ovo očekivanje nije uvijek lako. Noa je osjećao da je usamljen, ali je ustrajao. Znao je da ga je Bog pozvao, da svjedoči za Njega. Nek nam to bude poticaj.
U iščekivanju Kristova dolaska, pokušajmo staviti svaku stvar na svoje mjesto. Budi mudar u razabiranju važnijih od nevažnijih stvari. Ne skrivajmo se iza velikih fraza kako bi opravdali svoju neaktivnost. Da bi se svijet promijenio, treba mijenjati sebe.
Isus nam je pokazao pravi put. Pomogao je potrebnima. Djecu blago gledao, bijedne i bolesne ljubio učeći nas putu mira i spasa.
Došašće nije samo sjećanje na te velike istine, nego oživljavanje i proživljavanje istih. Došašće je vrijeme čekanja. Ali čekanje ne znači drijemati nego spremati.
Glas proroka Izajije star 2600 godina nas podsjeća: Bog će doći, budite spremni da ga primite.
Čujemo i glas Ivana Krstitelja star 2000 godina: Bog vam je pred vratima, spremite duše, očistite srca, promijenite život.
Da, svi ćemo sresti Boga i svi se moramo pripraviti za taj veliki susret. „Bdijte, jer ne znate u koji čas dolazi Gospodin!“ (Mt.24.42).
Današnje bogoslužje nas podsjeća na višekratni Kristov dolazak: Njegov dolazak na naš oltar, na njegov povijesni dolazak u betlehemske jasle, na njegov konačni dolazak na svršetku vremena. Priprava je to za još jedan Božić, te za naš vječni Božić. Misli na dan kad će prestati vrijeme, a početi vječnost.
Svaki dan smo bliže grobu. Mi smo svaki dan bliže Bogu. Bog nas poziva da ozbiljno pogledamo vlastito srce, tu strašnu zagonetku, da li je spremno primiti Gospodina, da nije možda gluho za Boga, zarobljeno od stvorova i stvari, puno svega i svačega, truleži i grijeha. Gnjilež je postala stvar koja se najviše dijeli čitavom svijetu. Prljavo srce ni na Božić neće sresti Boga.
„Svucimo dakle sa sebe djela tame, a obucimo se u oružje svjetla! Obucite se u Gospodina Isusa Krista… „ (Rim 13.12).