Nakon osmogodišnjih radova na izgradnji željezničke pruge normalnog kolosijeka, koja je zamijenila dotadašnju uskotračnu završenu 1942., prvi vlak normalnog kolosijeka je iz Sarajeva u Ploče stigao 27. studenoga 1966., dakle upravo se navršava 50 godina. Željeznica je za razvoj lučkoga grada na ušću Neretve imala odlučujuću ulogu. No, željeznica nisu samo lokomotive, vagoni, pruge, kolodvori, mostovi i tuneli. Nju čine i konkretni ljudi, s imenom i prezimenom. Jedan od njih je 92-ogodišnji Srećko Jurković, najstariji željeznički umirovljenik u Pločama, a vjerojatno i mnogo šire, živi svjedok obiju željeznica, uskotračne i one normalnoga kolosijeka. Ovaj Hercegovac iz okolice Hrasnog bio je kočničar, manevrist i prometni otpremnik, a na željeznicu se zaposlio, točno se sjeća, 6. prosinca davne 1947. godine. U mirovinu je otišao 1979., ali godina staža se nakupilo jer su kočničari, zbog prirode posla, imali beneficirani radni staž.
Prvu godinu radio gladan u opancima
Tih opasnih poslova sjećaju se samo najstariji. Naime, na zadnjem vagonu kompozicije bio je poseban prostor u kojem su kočničari ručno vrtjeli poseban okrugli uređaj s rukohvatom, sličan volanu, i usporavali ili zaustavljali vlak, a signale su im zviždaljkama davali strojovođe. Njihova uloga posebno je bila važna na dijelovima pruge gdje se kompozicija, zbog jakih kosina, naglo spuštala, a takvih je u Bosni bilo u izobilju. Posao kočničara zahtijevao je snagu i vještinu, a svaka se greška skupo plaćala. Pravio ih je i Srećko: „Bilo je to na dionici između Brgata i Dubrovnika, kada smo prevozili boksit i drvo. Trenutak neopreznosti i ja sam jednostavno odletio s vlaka. Srećom, pao sam u grmlje, a i bio sam spretan i okretan, pa sam prošao samo s ozljedom ruke i leđa. Moji kolege nisu mogli vjerovati kad su me pronašli, bojali su se najgorega“.
Srećko je prva iskustva na željeznici stekao na stanici Sjekose kod rodnog mu Hutova, a onda su, s kraćim ili dužim prekidima, slijedili: Mostar, Srnetica kod Drvara, Dubrovnik, Brgat, Grude, Odžak, Turkovići, Komin i na kraju Opuzen, gdje ga je „dočekala“ pruga normalnog kolosijeka. „Nemoguće je uspoređivati uvjete rada na te dvije pruge. Prije je bilo puno teže i puno više fizičkog rada. Iz stanice se trčalo do skretnice i sve se obavljalo ručno. Sjećam se vaganja voća i povrća, te bačava punih crnog vina u Kominu, koje su otpremane u Varaždin i u Slavoniju, izdavanja karata putnicima i svih drugih poslova koje smo obavljali prije polaska vlaka. Disciplina je bila kao u vojsci, a uvjeti rada iznimno teški. Prvih godinu dana nisam uopće imao uniformu, a radio sam u opancima i gladan. Danas je sve na dugme, a i plaće su bolje“, kaže Srećko, koji je, kao i mnogi iz toga vremena, prošao težak životni put.
Sarajevska mirovina od 300 KM
Nakon što je postao punoljetan, 18. rujna 1943. odveden je u Mostar, a onda u jednu vojarnu pokraj Beča na šestomjesečnu obuku na topovima, pa četveromjesečnu obuku za bolničara. U toj bolnici radio je s doktorom Josipom Feminićem, prije nego je poslan u Josipdol i Kapelu. Ranjen je kod Senja, a pred kraj rata, za razliku od mnogih, uspio je pobjeći iz bolnice u Šalati. Zarobljen je u Sloveniji, a nakon zatvora u Požegi vratio se u rodni kraj, gdje ga je dočekala neimaština i neizvjesnost. U Mostaru se uspio zaposliti sa još 60 kočničara. Oženio se 1952. i dobio petero djece, ali, za razliku od zeta, nijedno nije pokazalo interes za željeznički posao. Iako je 12 radnih godina proveo u BiH, a ostatak u Hrvatskoj, mirovinu dobiva iz Sarajeva. Iznosi točno 1250 kuna ili nešto više od 300 konvertibilnih maraka. Ipak dovoljno da sa zadovoljstvom umirovljeničke dane provodi sa svojim bivšim kolegama, vrlo bliskim po godinama starosti, Vinkom Brajkovićem, Blagom Ivičevićem, Ćetkom Vučičevićem i Đurom Rajićem i s njima se prisjeća starih događaja, osobito prijevoza bezbrojnih putnika, što je danas samo uspomena.
Željeznička pruga danas je teretna arterija kojom se iz Ploča 
u susjedne zemlje prevoze velike količine roba. Putnički promet ukinut je prije tri godine, što su Pločani, a osobito ljudi vezani uz željeznicu teško prihvatili. Nekada je u Pločama radilo preko 800 željezničara, a danas ih ima tek nešto više od 200. Prema posljednjim informacijama, u tijeku su pregovori između HŽ Putnički prijevoz i Željeznice F BiH za sezonski vlak koji bi vozio od Sarajeva do Ploča od polovice svibnja do polovice rujna. Željeznice F BiH predlažu da promet putnika obavlja Talgo vlak, nova garnitura španjolske proizvodnje, dok HŽ, zbog nedostatka ljudstva i tehnike, kao i financijskih sredstava za unajmljivanje lokomotive od HŽ Carga, preferira niskopodni elektromotorni vlak (bivši Olimpik), za koji ne trebaju lokomotive. Novi vozni red bit će poznat 12. prosinca ove godine.