O, kako je malo dijete znatiželjno. Mnoštvo pitanja postavlja svojim roditeljima. Sve bi htjelo znati. Otkriva ono svijet oko sebe. Roditelji često nestrpljivi, nervozni, ali rado komentiraju: „Bit će to dijete pametno“.
Otkriti svijet oko sebe, koji je prepun tajni, nije nimalo lako. Netko se tu trdi više, drugi manje.
Ima trenutaka kada svi zastanemo pored otvorena groba, pitajući sebe: „Da li je ovo stvarno svršetak? Zašto je dotični živio, a bio je jako dobar i pametan? Da li je život slijepa ulica ili je smrt novi početak nečeg nama nepoznatog, ali poželjnog?“
O tome nam može govoriti samo onaj tko je tamo bio. Odgovor je dao Isus svojim životom, naukom, uskrsnućem i obećanjem da i nas to isto čeka.
„Braćo, Krist je uskrsnuo radi nas“, govorio je sveti Pavao. Inače bi naša vjera bila uzaludna. Neki su ga rado slušali, a drugi odmahivali rukom govoreći: „O tome ćemo te slušati drugi put“, i napuštali ga…
Uskrsnuli od mrtvih se ne žene ni udaju
U životu postoje mudraci, a i mudrijaši, ovih drugih je mnogo više. U Isusovo vrijeme su to bili saduceji, koji su spadali u židovsku aristokraciju, bogati povlašteni sloj, ljudi vlasti i novca. Ovaj život njima je bio sve, za onaj iza groba nisu marili, u čovjekovu besmrtnost, pogovoto u uskrsnuće, nisu vjerovali. Zato i ne iznenađuje da upravo oni izmišljauju priču o sedmero braće i ženi koja je svima bila žena, te pitaju“ Kome će od njih pripasti ta žena o uskrsnuću, jer su je sva sedmorica imala za ženu?“ (Lk.20.33). Čine to s prljavom namjerom da vjeru u uskrsnuće učine smiješnom.
Reče im Isus:“Djeca se ovoga svijeta žene i udavaju. No, oni koji se nađoše dostojni onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji, jer su sinovi uskrsnuća“.
Život s onu stranu groba nema iste zakone kao s ovu stranu. Ta svi smo svjedoci već ovdje na zemlji kako se ljudi razlikuju od sela do sela, od kraja do kraja, od naroda do naroda, po izgledu, po nošnji, po običajima, po govoru, po načinu života. Što su veće udaljenosti, veće su i razlike, jer se i uvjeti života bitno razlikuju i to prihvaćamo kao činjenicu.
„Bog Abrahamov, Bog Jakovljev, nije Bog mrtvih nego živih. Jer Njemu svi žive!“(Lk.20.37). Isus nam kaže da na temelju Svetog pisma treba vjerovati u Boga živih.
Ima stvari, pojmova, koje čovjek ne shvaća, ali ih prihvaća zbog autoriteta osobe koja mu o tome govori. Učenik prihvaća riječi svojeg učitelja. Inače školovanje nikada ne bi završio. Neke stvari se shvate s vremenom, s godinama-životnoj dobi, a neke nam ostaju trajna nepoznanica. Neke prihvaćamo vjerom, a neke „zaobilazimo“ nezainteresirani jer ne utječu na našu svakodnevicu.
Samo vjera i nada daju snagu da Boga stavimo na prvo mjesto
Kad dobiješ neki dar žuriš da skineš njegov omot kako bi vidio njegov sadržaj.
Duša je „omotana tijelom“. Smrt skidajući taj omot, razotkriva ljepotu duše i uvodi nas u vječni život, koji je naddimenzionalan, te ga naša trodimenzionalna osjetila ne mogu obuhvatiti. Treba se strpjeti i sve će nam biti jasno u susretu s Isusom koji nas čeka.
Ima života poslije života, jamči nam Isus Krist. Naš Bog je živi Bog-Bog živih –Bog života.
Kršćanin živi za život poslije života, a ne samo za ovozemaljski – kratkih dana. Hranjen vjerom i nadom kršćanin može ustrajati na životnom putu. Bez te vjere i nade život bi bio teška besmislica, potpuni promašaj.
Nije lako uvijek u životu Boga staviti na prvo mjesto: ispred i prije časti i vlasti, novca i uživanja, djece ili roditelja, mladića ili djevojke. Sama vjera i nada u drugi bolji, ljepši i vječni život daje za to snagu.
„Velika čovjekova bijeda nije siromaštvo ni bolest ni nepovoljni događaji ni razočaranja srca ni smrt, nesreća je u tome što on ne zna zašto se rađa, pati i nestaje“ (Etienne Lamy).
Najveća bijeda današnjeg čovjeka jest njegova nevjera. Živi bez nade i svijetla- putuje u mrak.
Junačka braća Mahabejci idu u smrt neustrašivo. Pred kraljem poganinom svjedoče svoju vjeru u uskrsnuće, u bolji život.
Kralj svijeta uskrisit će ih na bolji-vječni život. Bog je vjeran svojim obećanjima.
„Život nam je dan da tražimo Boga, smrt da ga nađemo, vječnost da ga imamo“. (P.Noudet).