O kako smo znatiželjni kad čujemo da se nešto zbiva u našoj sredini. Trudimo se o tome saznati što više i po mogućnosti biti svjedoci, pa i sudionici događaja. Ponese nas javno mijenje. Ne bi htjeli izostati ni zaostati za ostalim sugrađanima.
Ako čujemo da dolazi neka poznata osoba, nama zanimljiva, potrudit ćemo se da joj budemo što bliže kako bi je bolje vidjeli, čuli, po mogućnosti se s njome upoznali i za uspomenu fotografirali. Sve je to iskaz udovoljavanja ljudskoj znatiželji, koja će biti mjerilo naše aktivnosti kako bi do cilja došli.
Današnje Evanđelje nam govori o susretu Isusa i Zakeja. Čuo Zakej da je Isus tu negdje blizu – upravo u toj ulici. Čuje žamor mase koja se tiska oko njega. On ima samo jednu želju, vidjeti ga makar iz daleka. Kako to ostvariti kad sam tako malena rasta?
Bojao se on i naroda koji ga nije volio zbog njegove službe koju je vršio. Bio je, naime, carinik, a njih je narod smatrao omraženima. Carinici u to doba nisu naplaćivali samo porez na uvezenu i izvezenu robu, nego su naplaćivali sve poreze. I to za rimsku vlast, za tuđina. Carinici su najčešće napuštali vjeru i živjeli kao njihovi gospodari, rimski pogani. Rugali su se onima koji bi ostali uz Božji zakon. Zato su bili smatrani odmetnicima i izrodima.
Zakej je na vrijeme shvatio
Isusova mjerila nisu kao naša. To je svima pokazao na iznenađujući način! Zakej se, naime, popeo na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: „Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući“. On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji su to vidjeli stadoše mrmljati:“Čovjeku se grešniku svratio!“ (Lk.19.3-7).
Taj susret je urodio najboljim mogućim plodom – Zakejevim obraćenjem. Kaje se za svoje loše postupke, vraća dugove s kamatama, daje sirotinji. U kratkom susretu s Isusom shvatio je da je Isus najveće bogatstvo i želi se osloboditi robovanja materijalnim stvarima. Istinski susret mora uroditi takovim plodom.
Kada se čovjek nađe blizu peći koja grije, njemu je toplo. Što se bude više od peći udaljavao, gubit će toplinu. Ako se i smrzne, peć nije kriva za njegovu smrt.
Koliko si ti blizu Isusa? Grije li te njegova ljubav? Vidi li se to u tvojim svakodnevnim postupcima u odnosu s ljudima koji te okružuju? Koliko i za tebe važe Isusove riječi upućene Zakeju: „Danas je došlo spasenje ovoj kući, jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljene“. (Lk.19.9-10).
Ne glumi Zakej pred Isusom kad govori:“Evo, Gospodine, polovicu svoga imanja dajem siromasima!“ (Lk.19,8). Isus vidi Zakejevu preporođenu dušu, procvalu vjeru, njegovo potpuno obraćenje, zato mu i veli:“Danas je došao spas ovoj kući“! (lk.19.9.).
Kakav je naš odnos prema potrebnima?
Zakej daje polovicu imanja siromasima, a mnogi „pošteni“ nisu bili u stanju ništa dati. Kakav je tvoj odnos prema potrebnima? Po tome će ljudi prepoznati da smo njegovi učenici i po tome će nam se suditi.
Neće Bog smrti grešnika, već da živi, obrati se i pokoru čini. Grešnik je kao izgubljeno dijete u mnoštvu. Majka ga tužna traži.
Ne plačimo izgubljeni kao malo dijete. Krenimo poput Zakeja ususret i pogledi će nam se sresti. „Svugdje gdje pate ljudska srca, Krist se tu nastanu“. (Fr.Mauriac). Grijeh je najveća patnja.
Kad se grijehom otkinemo od Boga, nosi nas vjetar kao otpalo perce s golubova krila. Lutamo kao otpali list s grane dok ne padnemo na cestu gdje će nas gradski smetlar pokupiti i baciti na smetlište. Plovimo kao brod bez kormila, pa je na vidiku brodolom. List koji je otpao s grane, nikad se više ne može vratiti na granu, vene, trune, završava na smeću.
Ali kod čovjeka je drukčije. Čovjek se može vratiti na svoju granu. Krist ga čeka kako bi ponovo srastao s deblom kršćanske zajednice. Mi smo kao kaplja rose, koju će vjetar brzo osušiti ako se ne utopimo u ocean.
Kad bi čovjek volio Boga, ne bi živio u suprotnosti s Božjim pravilima. Grijeh je manjak ljubavi prema Bogu.
Zakeja je želja i ljubav prema Isusu navela da se popne na smokvu kako bi ga vidio.
Što ti činiš da sretneš Isusa? Učini nešto i to će te promijeniti?