Nikada veći urod mandarina, a nikada manje kuna u džepovima neretvanskih seljaka. Tako bi se slikovito mogla opisati ovogodišnja sezona berbe mandarina koja je u punom jeku. Neretvane more brige kako i po kojoj cijeni prodati mandarine jer im je Rusija već treću godinu zatvorena. Od Metković do Ušća nepregledna mandarinska polja dospjela su za berbu. Mandarine su se prerodile a to nikoga ne veseli jer je puno sitnih mandarina, koje se ne mogu prodati ali se mogu pokloniti. Čini se da su Neretvani te sitne mandarine prisiljeni poklanjati otkupljivačkim centrima. Točnije daju im ih za nula kuna dok se ta ista mandarina krajnjem kupcu prodaje u trgovačkim centrima u malim mrežicama po cijeni od desetak kuna za dva kilograma.
Legalna ucjena i legalna pljačka neretvanskog seljaka, ništa drugo-rekli su nam ogorčeni proizvođači mandarina, koje su svima ove jeseni slatke osim njima.
Nešto slično kao kod vraćanja sitniša na blagajnama. Rijetko tko čeka da mu se vrati deset ili dvadeset lipa, što kada se zbroji iznosi pozamašnu svotu koja ostaje trgovcu. Tako i sa sitnim mandarinama, koje ne prođu na kalibratoru. Niti se vraćaju a niti plaćaju seljaku. Pretpostavka je da ove jeseni ima i do 30 tisuća tona sitnih mandarina te da će se na ovaj način „pokloniti“ najmanje deset tisuća tona, što preračunato u novac iznosi preko pet milijuna kuna ekstra zarade veletrgovcima.
Naime, kada se doveze mandarina na otkup prođe takozvani postupak kalibraže i svi plodovi promjera manjeg od pet centimetara idu u otpad, a to zapravo nije otpad već zdravi plod koji je samo malo manji od standardnoga. Dakle, nije riječ o oštećenoj ili truloj mandarini već sitnoj koja se ne vraća proizvođači već se prepakira u vrećice i dalje se šalje u prodaju po trgovačkim lancima diljem Hrvatske.
Mandarina nije zlato a Neretva nije Kalifornija. Tko kaže drugačije taj ne govori istinu, dočekali su nas voćari nedaleko od Ušća Neretve, nezadovoljni otkupnom cijenom i zaradom od koje mnogi neće moći preživjeti. Kakva sudbina čeka neretvansku mandarinu nitko ne može prognozirati. Neki su već ove godine odustali od berbe jer su plodovi bili sitni. Problema je puno i bez cjelovite državne politike teško će se moći riješiti. A Neretvani su ljuti i na sada već bivšeg ministra poljoprivrede, Davora Romića. Od njega su kažu puno očekivali, ali…..
– Evo vidite ove mandarine to je prvoklasna roba, kaže nam Ante Mustapić, kojega smo zatekli na plantaži. Ni on kao ni ostali Neretvani nije zadovoljan ovogodišnjom prodajom. Kaže da mandarine prodaje na veletržnici u Metkoviću jer se na otkupe ne isplati voziti upravo zbog velike količine „otpada“. Ma nije to nikakva otpad to jer sitnija mandarina ispod 4,5 centimetra promjera, koja se tretira kao smeće.
– Na otkup sam odvezao 1200 kilograma mandarina a blokirano mi je, odnosno plaćeno 900 kilograma. Gdje je nestalo tih 300 kilograma mandarina. Nema ih nigdje. Nije mi ni plaćena ni vraćena ali zato po trgovinama imate male mrežice sa sitnijom mandarinom pakirane po dva kilograma . Eto to je ta mandarina. Otkupljivač je zbrinuo tako što je prodaje. Zašto je nama proizvođačima nije platio po trideset lipa pita se Mustapić, koji godišnje bere oko 8 vagona ( 80 tona) mandarina. Ističe da je to sve sa njegove vlastite zemlje jer je većina poljoprivrednika nasade podigla na državnom poljoprivrednom zemljištu koje su dobili u zakup na području grada Opuzena.
– Ovo je najgora godina za mandarine. Ljudi su u velikom trošku. Kako će preživjeti godinu kad sve poplaćaju. Ne znam. Treba platiti radnike, gnojivo zaštitna sredstava, govori Mustapić.
– Ako će se poštivati zakon jedan radnik kada mu se plati dnevnica i markica (porez) košta 300 kuna. Koliko treba ubrati danas mandarina samo da se pokriju troškovi- kaže Mustapić.
U konačnici on svoje mandarine, kad odbije sve troškove prodaje po 70 lipa po kilogramu a od tog iznosa definitivno se ne može živjeti od jeseni do jeseni.
Mnogu plantažeri su stoga prisiljeni uzimati manji broj radnika jer nemaju “živog“ novca da isplate berače na kraju radnog dana, jer plaćanje je na ruku po obavljenom poslu. Da mandarina loše ide osjete i berči iz Hercegovine, koji u kolonama dolaze na plantaže. Na graničnim prijelazima su gužve kao daje turistička sezona ujutro kad idu i navečer kad se vraćaju iz berbe. Mnogi će biti prisiljeni raditi za manju dnevnicu jer vlasnici plantaža nemaju novca. Naime, otkupi uzimaju mandarine na otvoreni račun i pitanje je kada će uslijediti prve isplate. Sigurno neće do kraja godine. Stoga se svi ljute na otkupljivače.
– Došla su vremena kad proizvođači nemaju prava ukazati na cijenu proizvodnje a otkupljivači se ponašaju uzmi ili ostavi. Neshvatljivo je nezrelo ponašanje proizvođača koji ništa ne poduzimaju. Nužno je izraditi kalkulaciju proizvodne cijene da proizvođači znaju ispod čega se ne ide. Nekad je bivša PIK Neretva imalo tu kalkulaciju i svaku petu godinu je zarada bila na pozitivnoj nuli, dok je danas svake druge godina nula ili ispod nule, kaže Jure Stanić, predsjednik Udruge za zaštitu obiteljskog gospodarstva iz Opuzena. On još podsjeća da je država umjesto voćarima, poticala otkupljivače koji su se na ambalaži deklarirali kao- proizvođači. No ulaskom u Europsku uniju takvi poticaji su postali prošlost a proizvodnja mandarina je zapala u krizu iz koje će teško isplivati. Rusija je do daljnjega zatvorena, u zapadnu Europu se teško probiti a Češka, Slovačka i Poljska nisu dovoljna izvozna tržišta.
Hrvatskim voćarima velike probleme stvara konkurencija iz Turske i Španjolske. Primjerice, u Turskoj se godišnje bere 600 tisuća tona mandarina, po prosječnoj cijeni od 16 EUR/centa, dok se u Španjolskoj cijena mandarina kreće oko 20 EUR/ centa. Riječ je o iznimno niskim cijenama u usporedbi s dolinom Neretve, pa agrumi iz ovih zemalja postaju nelojalna konkurencija, dok istodobno domaći voćari ne mogu proizvoditim po takvim cijenama zbog većih ulaznih troškova, gnojiva, zaštitnih sredstava, radne snage. Osim toga sezona berbe mandarina primjerice u Španjolskoj traje osam mjeseci dok je u Neretvi tek šezdeset dana, što je dodatna otežavajuća okolnost.
Teško je pomiriti interese otkupljivača i proizvođača. Ali Marko Sršen je i otkupljivač i proizvođač mandarina. Ove jeseni će otkupiti oko tri tisuće tona mandarina koje idu i izvoz u zemlje bivše Jugoslavije te Češku i Slovačku. Četrdesetak radnika je zaposleno sezonski na sortiranju i pakiranju mandarina. On plaća sve otkupljene mandarine i krupne i sitne po klasama. Nije zadovoljan jer situacija oko mandarina jednostavno nije dobra. Za ovakvo stanje krivi Ministarstvo poljoprivrede koje nije učinilo ništa za mandarine.
– Njih tamo sa pripadajućim agencijama ima 1900 zaposlenih. Što oni rade ? Nijedan natječaj ne mogu provesti do kraja, od zakupa državnog zemljišta pa do povlačenja sredstava iz EU fondova-pita se Sršen.
– Mandarine su jedina kultura koja ima budućnost u dolini Neretve i to treba dugoročno tako gledati. Blokada ruskog tržišta učinila je svoje pa druga tržišta primjerice Češka ne može to nikako nadoknaditi, kaže Sršen koji naglašava da se jako teško boriti sa konkurencijom u Europi.
– Španjolska regija Valncija ove će godine imati 1,8 milijuna tona. Šta je Neretva prema tome. A tu je i državna politika prema voćarstvu koje nema u Hrvatskoj. Kod nas je glavno pitanje zašto nešto raditi i proizvoditi kada se sve može uvesti, upozorava Sršen, naglašavajući da mandarina unatoč svemu ima perspektivu.
On mandarine otkupljuje po cijeni od 2,5 kuna za prvu klasu, 1,50 kuna za drugu te pola kune za sitne mandarine, koje izvoze uglavnom u Bosnu i Hercegovinu.
– Generalno gledano ovogodišnji urod mandarine je dobar, nedostatak je međutim sitna mandarina donosno mandarina malog kalibra, govori nam poljoprivrednik, Željko Bjeliš te pojašnjava:
– Ako stablo mandarina može proizvesti 100kg ploda, nije isto hoće li na stablu biti 300, 400 ili 500 plodova. Ove godine izostalo je prirodno otpadanje ploda pa imamo puno sitne mandarine.
Cijena mandarina preniska. Uspoređujući sa lanjskom cijenom u istom periodu ove su godine mandarine jeftinije za kunu a neka poduzeća koja otkupljuju mandarine uopće nemaju iskazanu cijenu, reći će Bjeliš. Također što se mandarina malog kalibra, nije istina da te mandarine propadaju. Po informacijama iz cijele države, upravo taj kalibar mandarina u najvećoj mjeri puni domaću maloprodaju, a može se primijetiti da je količina otpada vrlo mala, pojasnio je Bjeliš, naglašavajući da pojedina otkupna poduzeća plaćaju sitnu mandarinu 0,50 Kn, dok ima i onih koji taj sitni kalibar odbijaju svojim dobavljačima, ali ga ne bacaju nego pakiraju i prodaju.
U tom začaranom krugu najviše stradaju proizvođači koji su prisiljeni tolerirati takvo ponašanje trgovaca jer ako se pobune neće im otkupiti mandarine. Kola neretvanskih voćara krenula su nizbrdo nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Do tada su mandarine bile dobra i pozitivna priča, podizali su se novi nasadi a država je sa osamdeset lipa po otkupljenom kilogramu mandarina poticala otkupe. Nakon 1. Srpnja 2013 godine, poticaji su ukinuti što je dovelo do propasti neretvanskih voćara.
– Mandarina je nakon ulaska RH u EU od profitabilne proizvodnje postala neprofitabilna. Cijena koštanja proizvodnje mandarine je 1,50 kuna po kilogramu pa ako se uzme u obzir trenutno stanje, možete zaključiti da se mandarina više ne isplati proizvoditi. Da bi se zadržao interes za proizvodnjom mandarina u dolini Neretve potrebno je prosječnu cijenu proizvođaču držati na razini iznad 2,80 kune, govori Bjeliš.
Međutim to će u ovakvim uvjetima prodaje i proizvodnje biti iznimno teško gotovo nemoguće. Stoga ne začuđuju najave brojnih neretvanskih voćara da će krčiti nasade mandarina, jer da se
proizvodnja jednostavno ne isplati.
Agrofructus
Najveći otkupljivač Agrofructus do sada je u Neretvi otkupio 6 tisuća tona, a do kraja sezone i do 25 tisuća tona mandarina, dakle četvrtinu uroda. – Ovogodišnja mandarina je nešto sitnijega kalibra što samo po sebi usporava berbu i traži više ruku. Problem s pronalaskom radne snage nije zaobišao ni nas, nedostajalo nam je radnika za pripremu mandarina na tržište. Većim dijelom smo ga riješili premještanjem zaposlenika s kontinenta u Opuzen, a pomogli su i mediji. Nakon što smo otvorili ovu problematiku, javili su se radnici, ističe Denis Matijević, predsjednik Uprave poduzeća AgroFructus. Odgovarajući na primjedbe voćara koji tvrde da se sitnije mandarine prepakiraju i dalje prodaju bez da se plate proizvođaču te što Što Agrofructus radi sa onim mandarinama koje ne prođu kalibriranje Matijević je je kazao: – Mandarina se klasira u 5 klasa po krupnoći i mi ju kao takvu zaprimamo. Prve 4 klase se plasiraju na tržište, dok petu klasu AgroFructus, sukladno Zakonu o otpadu, zbrinjava i uništava jer takve mandarine zbog svojih karakteristika nisu za tržište.
Stanislav SOLDO