Ljudi moji, je li to moguće… U dvadeset i prvom stoljeću živjeti u polurazrušenoj zgradi, s krovom koji prokišnjava, bez struje i vode, grijanja i telefona, sanitarnog čvora…
U takvim neljudskim uvjetima u objektu nekadašnjeg samačkog vojnog hotela u Pločama, nedaleko od Gradske sportske dvorane živi 56-godišnja Senija Berbić.
Ona i još troje ljudi jedini su stanovnici ove sablasne zgrade, koja je nekada bila reprezentativni objekt bivše JNA i služila za stanovanje vojnim osobama.
Od starog sjaja nije ostalo ništa, a da u toj zgradi žive ljudi, svjedoči samo cvijeće na Senijinu balkonu. Ruinirani i devastirani samački hotel u Pločama stalni je dom za četvero ljudi koji nemaju kuda te svratište pločanskih alkoholičara i narkomana.
više na linku – slobodnadalmacija.hr