Dječak iz Ploča Marjan Tolj ima 12,5 godina života i 24 teške operacije iza sebe, od rođenja je prikovan za kolica i potpuno ovisan o drugima, ali mu malodušnost i predaja ne padaju na pamet. Rijetko viđeni borac prepun je životnoga optimizma i nade, a svakodnevna briga, pažnja i potpora najbližih, obitelji i prijatelja, daju mu dodatni poticaj u njegovoj nevjerojatnoj životnoj borbi.
Marjan ima brojne dijagnoze: otvorena kralježnica, odumrlost stopala, vodena glava, nemogućnost samostalnog mokrenja…, ali sve to nije slomilo ovoga silno hrabroga dječaka, kojemu osmjeh ne silazi s lica. Borba do kraja – njegov je moto. Marjan je u svome dosadašnjem kratkom životu obišao brojne europske metropole, ali ne zato da bi se divio arhitekturi ili njihovoj povijesti, jer od toga ništa nije ni vidio, nego da bi se u tamošnjim bolnicama podvrgavao najsloženijim operacijama, iz kojih je izlazio još jači i nepokolebljiviji.
300 odlazaka u Zagreb
Samo u Zagreb, zbog operacija ili postupka rehabilitacije, do sada je putovao preko 300 puta, a s jednog takvog putovanja i odgođene operacije upravo se vratio kada smo ga posjetili u školi, u njegovom 6c razredu. U Osnovnoj školi „Vladimir Nazor“ u Pločama u tijeku je izgradnja dizala za invalide, što će mu umnogome olakšati funkcioniranje. A njegovi šestaši ga obožavaju. Lucija Barbir njegova je stara prijateljica. „Već šest godina smo zajedno u razredu, prijatelji smo i pomažemo jedno drugome. Doživljavam ga jednako kao i sve druge“, rekla je Lucija, a njezino mišljenje dijeli i Natalie Dujmović, koja je s Marjanom, također, šest godina u razredu. „Volim kad ga uključujemo u razne školske aktivnosti gdje se Marjan osjeća korisno i zadovoljno. Ponekad odemo u piceriju, a preko ljeta se često družimo i idemo na razne priredbe“, ističe Natalie. Luka Štrbić i Jerko Roso uglas ističu kako uživaju u vremenu zabave i zajedničkih trenutaka s Marjanom, a Antonela Samardžić, koja ga poznaje zadnje dvije godine, rado ističe kako joj je Marjan „jako dobar prijatelj s kojim se voli zezati“. Riječi hvale za svojega učenika ima i učiteljica Engleskog jezika Katarina Kuzman Medak, za vrijeme čijeg smo sata posjetili ovoga hrabrog pločanskog dječaka. A Marjan pomalo stidljivo, kao da mu je neugodno od silnih komplimenata, zahvaljuje svojim „najboljim prijateljima s kojima se obožava družiti“.
Stric Marijan potpuno posvećen svome miljeniku
Njegovu borbu dodatno kompliciraju okolnosti u užoj obitelji, jer su mu bolesni i majka i otac, a osim njih ima i sestru Marijanu, koja mu je asistent u nastavi. Ali, Marjan ima i strica Marijana, koji je, bez pretjerivanja, dobar dio svoga života potpuno posvetio svome nećaku. Tisuće prijeđenih kilometara, strepnja, strah, ali i nada, obilježili su i stričevo zadnje desetljeće. Njegov nećak je deset godina svaki dan putovao u Makarsku na fizikalne terapije, a sada je svakodnevno 2,5 sati na aparatu koji bi mu trebao normalizirati stolicu. Marijanu ništa nije teško učiniti za svoga miljenika, a iznimno je zahvalan i nastavnicima i osoblju škole, ravnateljima, prijateljima i svim ljudima dobre volje koji na razne načine ohrabruju Marjana da istraje. Sva ta pažnja dječaku Marjanu iz 6c razreda pločanske škole ulijeva dodatni optimizam i daje mu prijeko potrebnu energiju za nove izazove i borbu koja ga čeka.
Tekst o Marijanu Tolju u tiskanom izdanju pročitajte u Dubrovačkom vjesniku, koji će na pločanskim kioscima biti u subotu ujutro.
