Riješili smo pitanje Brezovice i prvog partizanskog odreda, na toj laži više ne inzistira ni komunistički manipulator iz Ploča gosp. Ante Erak. U nedostatku argumenata, ostalo mu je samo vrijeđanje. Ne shvaća da njegov problem nisam ja, nego istina.
U uvodnom svoga predzadnjeg uratka, gospodin Erak spominje Bleiburg, svećenstvo hrvatske Katoličke crkve, vlastita iskustva iz Drugoga svjetskog rata, a mene, već standardno, proziva za nepoznavanje povijesti, govor mržnje, veličanje ustaštva i NDH. Dobra prilika da rasvijetlimo još neke stvari i da gospodinu Eraku postavimo nekoliko pitanja.
Sada je jasno da je na emocije koje iskazuje gosp. Erak presudnu ulogu imala njegova osobna tragedija u Drugome svjetskom ratu. Nije mu lako živjeti s toliko gorčine i mržnje prema onima koji misle drugačije od komunističke propagande, ali pogriješio je metu svojih napada. Ljudi koji uređuju ovaj portal uvijek su iskazivali pijetet prema svim nevinim žrtvama. Zadnji takav primjer bila je komemoracija žrtvama u Baćini i okolnim mjestima, koje su Nijemci zvjerski poubijali početkom studenoga 1943. Osobno sam, u pratnji ljudi iz Peračkoga Blata i Baćine, obišao stratišta po brdima i fotografirao njihove grobove, a od svih medija u Hrvatskoj upravo je ovaj portal tim događajima posvetio najviše pažnje. Zbog poštovanja prema tim nesretnim ljudima, ženama i djeci, prešutjeli smo sramotan incident za vrijeme službenoga dijela komemoracije, u kojemu su sudjelovali istaknuti pločanski SDP-ovci.
Upravo zbog vlastitog iskustva, gospodin Erak bi trebao biti oprezan kada spominje Bleiburg. To je mjesto simbol najvećega stradanja Hrvata u povijesti. Ni do danas nije utvrđen točan broj pobijenih mahom nevinih ljudi, žena i djece, čiji deseci tisuća kostura još leže u kilometarskim tenkovskim rovovima, Hudoj jami i tisućama drugih lokacija. Taj zločin počinili su komunisti s crvenom zvijezdom petokrakom na kapi. Poznatiji kao partizani. Za razliku od ustaških zločinaca, koji su suđeni, likvidirani ili kažnjeni na druge načine, nikada niti jedan partizanski zločinac nije odgovarao za svoja zlodjela. Za neke se pobrinula sudbina. Šibenčanin Ljubo Periša bio je načelnik OZNE 11. dalmatinske brigade, koja je bila udarna u masovnim likvidacijama. Periša je toliko ubijao da je postao ovisan o ubijanju. Kad više nije imao koga, ubio je vlastitu suprugu i djecu, a na kraju i sebe.
Svećenici hrvatske Katoličke crkve podijelili su sudbinu svoga naroda. Partizani su ih pobili preko 600. Svjetski rekord prema broju stanovnika, ali nedovoljno za pobjedu zla. Zanimljivo kako gosp. Erak, nakon toliko desetljeća, otkriva „srpske okupatore“. Njegov mentor mogao bi ga podučiti o značaju okolnosti i konteksta pojedinih događaja u povijesti. NDH je nastala na razvalinama države u kojoj su Srbi u Skupštini držali 68 posto mandata, u Senatu 54 posto, u predsjedništvu Vlade sto posto, u Ministarstvu unutarnjih poslova 98 posto, u Ministarstvu prosvjete 96 posto, od 116 generala Jugoslavenske vojske 1931. godine samo je jedan bio ne Srbin i ne pravoslavan, a Srpska pravoslavna crkva je u Kraljevini Jugoslaviji imala status države crkve. Naravno da će svatko normalan osuditi prodaju dijelova zemlje, rasne zakone i ustaške zločine, isto kao što bi svatko normalan trebao osuditi partizanske zločine i zločinački režim koji je četiri i pol desetljeća ubijao političke protivnike po cijelom svijetu, u kojem se za vic o Titu završavalo na Golom otoku, u kojem su robijali Vlado Gotovac, Dražen Budiša, Čičak, Tuđman, braća Veselica i tisuće drugih.
Gospodin Ante Erak vjerno je služio tom režimu, tada još nije otkrio svoj dar za pisanje, vjerojatno zbog zauzetosti važnijim stvarima. Ali, nikada nije kasno, pa ćemo mu sada, kao svjedoku vremena, postaviti nekoliko pitanja vezanih za Rogotin, kada već u svome uratku spominje moje mjesto. Za gospodina Eraka, ja sam štovatelj ustaštva. Već deset godina obnašam funkciju glavara Rogotina, nakon uvjerljivih pobjeda sa svojom Nezavisnom listom na izborima za Vijeća mjesnih odbora. Za moju listu glasuju i lijevi i desni i pobjede su takve da nam ne treba nikakva koalicija. Pitam gospodina Eraka smatra li onda i Rogotin ustaškim mjestom? Neće biti prvi, ta „čast“ pripada Tomi Bogunoviću, nekadašnjem predsjedniku Socijalističkog saveza Općine Ploče koji se na Općinskom komitetu SKH zauzimao da „ustaškom Rogotinu ne treba dozvoliti izgradnju vodovoda“ (čitati Ivana Markotu, gosp. Erak). O ignoriranju tadašnjih vlasti da se izgradi sanitarni čvor u školi u Rogotinu, koju su mještani podigli dobrovoljnim radom, već sam pisao. Takav je prema Rogotinu bio odnos režima kojega je podupirao gosp. Ante Erak.
Vidim da mu smeta što koristim izraze komunistička podvala, komunistička laž, komunistička dogma itd, ali stvari se moraju nazvati pravim imenom. Danas ćemo upotrijebiti još jedan termin: komunistička krivotvorina i ujedno pozvati gospodina Eraka da odgovori na dva pitanja.
Na zgradi bivše poljoprivredne zadruge stoji spomen ploča s imenima palih boraca i žrtava fašističkog terora. Među tim žrtvama su imena odraslih ljudi i djece. Pitam gospodina Eraka, tko ih je pobio?
Dvadesetak metara dalje nalazi se bista rogotinskoga partizana Ante Rončevića, koji je, prema službenoj komunističkoj propagandi, poginuo na Sutjesci. Pitam gospodina Eraka tko je, gdje i zašto ubio Antu Rončevića?
Piše: Ante Šunjić, urednik Portala Rogotin