Planina Biokovo, prostire se skoro od Omiša do Neretve, odnosno Norina. uključujući i priobalje, kao i Zabiokovlje, kuda je tada, sa južne strane prolazila tzv. TURISTIČKA, odnosno, sa sjeverne strane Napoleonova cesta.
- travnja 1941. fašistička-talijanska vojska zaposjela je pomenute cestovne pravce, zaposjela je gradove i veća naselja , te manja naselja uz Neretvu i navedene saobraćajnice ). Brdsko planinska sela, bez puteva i saobraćajnica, bila su PARTIZANSKO UTOČIŠTE, ali i prosor za skrivanje od progona, pljačke i svakodnevnog ubijanja, nedužnog hrvatskog pučanstva. U vrjeme okupacije i NDH svi putevi vodili su ka Biokovu, kako bih se spasio život, organizirao i pružio otpor okupatorima.
Međutim, desno orijentirani tj. nacionalno obojani današnji hrvatski političari, već duže vremena, pokušavaju, hrvatsku povijest II. svjetskog rata prikazati, onako, kako njima odgovara. Naime, za njih II. svjet. rat, počima tek 1945 i to na Blaiburgu, a sve ono što se je dešavalo u vrijeme okupacije 1941-1945. žele na neki način poništiti ili u najmanju ruku izjednačiti gubitnika sa pobjednikom. IZJEDNAČITI USTAŠE SA PARTIZANIMA. Na žalost u tome ih podržava svećenstvo hrvatske katoličke Crkve – UPRAVO ONAKO KAKO SU TO ČINILI i u vrjeme NDH i fašističke okupacije 1941-1945. Jedan od tih revizionista, pokušava biti i gospodin Ante Šunjić, urednik portala Rogotin . hr.
U svojim komentarima pod naslovom „Nebuloze o prvom partizanskom odredu (od 21. srpnja 2016)“, zatim „Kao Francetićev legionar, trebam li peći kruh partizanima „od 31. srpnja 2016. gospodin Šunjić pokazuje, koliko malo poznaje hrvatsku povjest II. svjetskog rata, ali to ga ne sprečava , da paušalno zaključuje, napadajući komuniste i partizane, a veličajući ustaštvo i tzv NDH. Njegov rječnik je je prost i pun je mržnje, što se očituje kroz neprimjereno interpretiranje i često ponavljanje riječi, kao : NEBULOZE-KOMUNISTIČKA PODVALA – KOMUNISTIČKA KRIVOTVORINA I LAŽ – KOMUNISTIČKO LAMENTIRANJE-KOMUNISTIČKE DOGME – KOMUNISTIČKI MITOVI itd.
Ne želim, na ovakav način ulaziti u polemiku, sa gosp. Šunjićem, no moram reći , da sam, kao dječak (sa 11-14 g) i danas sam živi svjedok okupatorskih i ustaških zlodjela , koji su počinjeni na ovim prostorima. U II. svjet. ratu stradali su, mnogi nedužni ljudi, pa i članovi moje obitelji ( sestra, stric i strina ), a i sam sam bio zatočen u ustaškom logoru Ali-pašin most kod Sarajeva . Ipak svoje daljnje izlaganje, TEMELJITI ću u glavnom na izvornoj dokumentaciji NDH i njenih organa (bolje rečeno Velike župe CETINA U OMIŠU i VELIKE ŽUPE HUM U MOSTARU), a ne pričati priče svojim unucima, koji bih, možda, nakon 70 i više godina te priče mogli ZLOUPOTRIJEBITI.
USTAŠKA IZVJEŠĆA O POJAVI PARTIZANA
- -NDH – VELIKA ŽUPA CETINA OMIŠ (V. T. br 29/42 od 23 svibnja 1942. ). Izvješće upućeno: svim nadležnim ministarsrvima i ravnateljstvima NDH.
Ad I. „Pobuna ima u većem razmjeru u kotarevima Sinj i Makarska, do čim u ostalim kotarima, osim kotara Imotski, nalazimo samo manje grupe pobunjenika. Opaža se smanjenje aktivnosti pobunjenika na kotaru Sinj, te aktivnost naših i talijanskih vojnih vlasti. kao i osnivanje milicije po selima. Na području kotara Makarska, osim u nekoliko većih mjesta, može sr reći da partizani gospodare područjem čitavog kotara. Razlog je mali broj oružničkih postaja sa nedovoljnim brojem ljudstva, slaba inicijativa sa terena talijanskih vojnih vlasti, te okolnost, da pučanstvo u velikom broju pomaže partizane“.
U izvještaju se nadalje govori o partzanskim napadajima i pljačkama. Navodi se napadaj na poštu u Dugopolju, uhićenje i odvođenje dugopoljskog glavara. 17. svibnja 1942 partizani su napali oružničku postaju u Igranima. Napadaj je odbijen uz pomoć talijanske vojske i td.
Ad. III. “Talijanske vojne vlasti iz Sinju u suradnji sa našim vojnim vlastima, vršile su akcije čišćenja pobunjenika na planini Kamišnici od 17. do 20, svibnja 1942“. Akcija nije uspjela, zarobljeno je 19 talijana, a 2 su se udavila u bijegu preko rijeke. Talijani s mora su bommbadirali sela poviše Gradca, pri čemu je nekoliko žena i djece poginulo. Između naših ustaško – talijanskih i partizanskih zarobljenika izvršena je razamjena.
„Oko 22. svibnja 1942, navečer iznenada je banuo u Vrgorac ustaškii p. pukovnik Juraj Francetić sa svojim Ustašama (glasovita tzv. Crna legija), te je rano u jutro 23. svibnja, krenio u brda, prema jugoistočnom dijelu kotara Makarska u svrhu čišćenja partizana. Ova viest je izazvala oduševljenje i podigla moral u organima i dielu pučanstva u kojem vlada čvrsto uvjerenje, da je jedini neustrašivi p. pukovnik Francetić sa svojim hrabrim ustašama, kadar oslobodlti zemlju od partizana, a i politički odjek pojave Francetića u našim krajevima je ogroman. O rezultatima ove akcije izvjestit ćemo vas naknadno“.
2-NDH – MINISTARSTVO UNUATR. POSLOVA ZAGREB br. 2959/42 od 27 lipnja 1942.
Predmet: Partizani u kotaru Metković.
„Dana 1. svibnja 1942. god. 13 naoružanih partizana upali su u selo Zapadna Plina ovoga kotara i od kuće odveli seljaka Štrbić A. Među partizanima bio je prepoznat jedan mještanin. Istog dana u Zapadnoj Plini, provalili su u župski ured i potpuno ga opljačkali. Na povratku iz sela, putem su susreli seljaka Mateljka iz Pasičine i svukli mu odijelo“.
„Sela Istočna i Zapadna Plina smještene su u brdima, daleko od oružnićkih postaja. Seljaci ovih sela prestrašeni su i pasivni, tako, da se kod naoružavanja pripomoćnih milicion. – oružnika nijedno lice među njima, nije moglo izabrati“.
„Dana 4. svibnja t. g. u 23, 30, oružnici iz Rogotina ustrijelili su mjesnog seljaka Šunjić Stipana. Poginuli se je nalazio u jednoj grupi, sumnjivih nepoznatih lica, koja su se približavala oružničkoj postaji i na zahtjev stražara nisu se zaustavili, Budući da je iste noći niže Rogotina po partizanima potopljen jedan državni gliborer, vjerovatno je ova grupa, htjela izvršiti, odnosno fingirati napad na oružničku postaju, kako bi se time, onemogućila pomoć posadi glibodera“.
„Noću 4. – 5. Svibnja t. g. partizani su izvršili napad na svetionik kod ušća rijeke Neretve i na dva državna glibodera br. 4 i 5. koje su potopili. Te noći partizani su provalili u stan čuvara svetionika, koji se je nalazio na samom kanalu ušća Neretve, pod prijetnjom od čuvara su zahtjevali, da im preda svu državnu imovinu i jer od ove u stanu nisu ništa pronašli. te su oduzeli samo jedan telefon. Istovremeno su se naoružana lica iskrcala na državni gliboder br. 4, koji se je nalazio uz obalu na ušču Neretve i od posade zatražili, da im pokaže brodske ventile. Posadi glibodera dozvolili su, da sobom uzmu svoju privatnu imovinu, zatim su otvorili ventile i gliboder uz samu obalu potopili“. Na isti način potopljen je i gliboboder br, 5“.
IZVJEŠĆE VELIKE ŽUPE CETINA OMIŠ – PRESLIKA
CRNA LEGIJA NA BIOKOVU
Tijekom travnja i svibnja 1942 skupine biokovskih partizana izvršili su veliki broj akcija. Te mnogobrojne skupine partizana tamo su stigle iz Baćine, Gradca, Brista, Makarske, Neretve, sa otoka i pol. Pelješca, zatim, skupine sa područja gradova Imotskog I Vrgorca itd.
U to vrijeme Vrgorac je imao oružničku postaju sa 10 oružnika, domobransku postrojbu sa 28 pripadnika. 8 financa, ustašku miliciju sa 40. tak pripadnika, oružničku postaju u Kozici sa 6 oružnika i 16 pripadnika domobranstva. Dusinsku ustašku miliciju sa cca 160 dragovoljaca. Osim župe Dusina, postrojba je obuhvaćala i dragovoljce župe: Otrići – Seoci i Struge – Mali Prolog – Pozla Gora. Inače postrojba je bila dobro naoružana i opremljena od talijanske vojske. Talijanska vojska, kontrolirala je Napoleonovu cestu i istovremeno imala je istalirano dalekometno naoružanje na Velikom i Malom Prologu sa cijevima okrenutim prema Plini, Bristi, Pasičini, Draževitićima i Umčanima.
Nakon izvještaja Velike župe Cetina Omiš i Velike Župe Hum Mostar upućenih Ministarstvu unutrašnjih poslova, Ravnateljstvu za javni red i sigurnost, Ministarstvu vanjskih poslova i drugim nadleštvima STIGAO JE ZAPOVJEDNIK CRNE LEGIJE P. pukovnik JURE FRANCETIIĆ SA SVOJIH 1000 LEGIONARA.
O ponašanju i postupcima Crne legije na području Biokova i Primorja, ostao je sačuvani zapis, gospodina Živka Šerića. Prema tom zapisu Crna legija je 23. svibnja 1942. iz Vrgorca preko Grnčenika, krenula prema Primorju u Gradac i ostala naselja Donjo-primorske Općine. Za vrijeme puta kroz planinu legionari su izbjegavali sukobe sa partizanima, a i partizani skupa sa narodom su se sklonili po vrletima Biokova, ostavljajući nesmetani prolaz legiji, koja je bila daleko bolje naoružana i opremljena, nego partizanske postrojbe u to vrijeme na Biokovu. Šerić je između ostalog zapisao, kako su partizani, napustili Grnčenik, ostavljajući punu peć kruha. Kruh u peći bih izgorio, da nisu naišli legionari, koji su kruh izvadili iz peći i složili ga, a da pri tom za sebe nisu uzeli ni jedan komad. I taj slučaj govori, da Crna legija nije stigla da čisti biokovske partizane. Takav postupak je sve iznenadio, pa čak i talijanske okupatore. Očito borbu su izbjegavali i jedni i drugi.
Ovakav postupak Crne legije nije značio nikakvu solidarnost sa partizanima. Na ime, bilo je poznato što je sve činila Crna legija na provedbi rasnih ustaških Zakona i uspostavi NDH. Ovoga puta u Gradcu i drugim primorskim naseljima nije bilo pljačke ubijanja i paljenja, ali su tom prilikom legionari prisilili zatečeni narod, da sluša njihove političke govore.
Na tim skupovima govorili su FRANCETIĆ ŠIMIĆ GUBERINA I HERCEG. Govorili su o NDH i potrebi, da svi Hrvati u toj državi budu složni i jedinstveni. Partizansku borbu su nazvali pustolovinom, koja nema nikakvog izgleda za uspjeh, ali dovodi do borbe među Hrvatima, Zatražili su od roditelja čiji sinovi i kćeri su napustli domove i otišli u partizane, da se vrate svojim kućama, pa će im sve biti oprošteno. Odredili su i delegaciju, kojoj su naložili, da pođe u Baćinu i sve to prenesu baćinskim partizanskim obiteljima, Napustili su Primorje i preko Ploča i Rogotina, uskotračnom prugom i teretnim vagonima otputovali za Metković, kojeg su napustili dana 28. sivbnja 1942.
I prije i poslije Crne legije USTAŠKA-ČETNIČKA-TALIJANSKA I NJEMAČKA VOJSKA nastavle su atakirati na područje Biokova. Nastavili su sa ćišćenjem hrvatskog stanovništva ubijajući i odvodeći ih u logore smrti u zemlji i van zemlje.
Do kraja ratovanja na ovim prostoriima, FAŠISTI nisu ostvarili svoj NAUM, NISU POKORILI BIOKOVO.
LITERATURA
- -NDH – Velika župa CETINA U OMIŠU i Velika župa HUM u Mostaru – Nedjeljni izvještaji i ostala korspodencija za 1941. te 1942. godinu.
- -Ivo Goldesten – Hrvatska povjest Zagreb 2003.
- -Institut za radnički pokret Dalmacije Split 1983 BIOKOVO u NOB i soc. revolucji 1941 – 1945.
Ante Erak Ploče