Don Josip Bečić održao je 28. kolovoza 2016. godine prvu svetu misu u crkvi Presvetoga Trojstva u Rogotinu. Don Josip sin je Ante i Mirjane Grujica. Rođen je 12. svibnja 1978. godine u Splitu. Živio je u Srinjinama gdje završava osnovnu školu. Srednju tehničku prometnu školu smjer vozač motornog vozila pohađa u Splitu gdje maturira 1995.godine.
Nakon mature punih dvanaest godina je u radnom odnosu. Od toga je proveo pet godina na građevini, dvije godine u autopraonici i pet godina kao dostavljač u Intereurope, s radnim mjestom za grad Split.
Godine 2006. upisuje četvrti stupanj za prometnog tehničara u Pučkom učilištu Žižić u Splitu, kojeg uspješno završava. Don Josipa je vjernicima u Rogotinu predstavio don Petar Mikić.
„Pobožan je to bio mladić, kojem su u ušima odzvanjale Isusove riječi: Žetva je velika, a radnika malo. Molite Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.
Radio Josip na građevini razmišljajući kako su sva betonska zdanja „na klimavim nogama“, prolazna, kao i sve materijalno. Duhovno ga poče sve više privlačiti.
Raznosio on ljudima pošiljke raznog sadržaja i dobre i loše, često dijeleći s njima i tugu i radost.
Razmišljao on kako ljude usrećiti, unijeti optimizam i radost u njihove živote. Znam, znam kako reče jednog dana. Treba im donositi najvažniju vijest: Brate, sestro, Isus te ljubi. Ljubi i ti njega. Pokaži to životom svojim. Bog je dobri otac koji nas stvori za vječnu sreću. Tu, tu radosnu vijest treba donositi ljudima. I odluči postati radnik u vinogradu Gospodnjem. Životna to bi odluka. Težak je put pred njim. Snagu mu davaše apostolska poruka:“sve mogu u onome koji me jača“.
U rujnu mjesecu 2007. godine polaže ispit za upis na teološki fakultet u Splitu, gdje je primljen već u listopadu mjesecu. Diplomirao je 2013.godine i zaređen za svećenika 29.VI., iste godine.
Imenovan je župnikom župe Vrpolje, Čačevine i Strizirepa 21.kolovoza 2013.godine gdje je ostao do imenovanja župnikom Rogotina i Desana.
U župi je imao više crkava i kapelica. U Vrpolju je crkva Isusova i kapelica gospe Snježne. U Čačevini je crkva Svih Svetih i kapela svetog Vida te u Stritirepima crkva svetog Roka. S ljubavlju marljivo se brinuo da njihova unutrašnjost bude dostojna Hrama Božjega, a crkveno ruho službe kod oltara.
Za vrijeme šeste godine teološkog studija praktikum je obavljao u Kaštel Lukšiću, gdje se osobito isticao u radu s mladima, čiji se broj neprestano povećavao i bilo im se teško od njega rastati kad ih je napuštao odlazeći u novu službu. Tako je bilo i u Vrpolju. Pustite malene k meni i nemojte im braniti, jer takovima pripada kraljevstvo nebesko. Jao onom koji ne posluša ove moje riječi., govorio nam je spasitelj. U njega su se duboko usjekle.
Ima Josip brata Juricu i sestru Antoniju, oca Antu i majku Mirjanu, ali dobro zna da je Isus kazao: oni koji budu vršili volju Oca mojega koji je na nebesima, su mi brat, otac, sestra i majka. A to ste vi sada dragi Rogotinjani.
Tužan je otac, tužna majka, ako djece nema okupljene oko zajedničkog stola. Priuštite radost svome župniku, a mir i sreću sebi dolazeći u ovaj hram Božji – kuću molitve, okupljeni oko oltara.
Majka Mirjana je tu sa svojim Josipom, ali će ga već sutra morati napustiti zbog obiteljskih obveza. Odlazi ona smirena, jer zna da ga ostavlja divnim, čestitim, pobožnim ljudima, koji Boga štuju, a svećeniku poštuju.
Dragi Rogotinjani potrudite se da ne iznevjerite majčine misli. Budite uz Josipa. Pomozite mu da bi vam mogao pomagati“, rekao je don Petar.
