U ispunjenoj crkvi Presvetoga Trojstva u Rogotinu, uz izražene emocije, don Tihomir Jurčić je, uz koncelebtaciju don Petra Mikića i don Ante Žderića, održao oproštajnu misu, nakon čega se, uz prigodni domjenak, oprostio od svojih župljana. Don Tihomir je 22. kolovoza 2007. godine preuzeo dvije župe: Rogotin i Desne. Kroz devet godina župnikovanja u ove dvije župe, uz pastoralni rad puno se radilo i na materijalnom planu.
U župi Desne obnovljena je iznutra župna crkva, napravljen je novi zvonik i uređen okoliš crkve s novo izgrađenim centralnim križem u groblju. Obnovljena je župna kuća i vraćena oduzeta crkvena imovina. U župi Rogotin obnovljen je zvonik, uređeno dvorište župne kuće u kojem je sagrađen novi objekt za potrebe župe. Crkva je iznutra obnovljena i opremljena novim klupama i lusterima. Napravljen je i opremljen župni ured.
Biranim riječima od svoga kolege, oprostio se don Petar. Pozvao je Rogotinjane da i dalje budu uz svoje misnike. „Budite uz nas. Pomozite nam da vam pomažemo. Jedino vi možete pružiti utjehu i razumijevanje prema svojim misnicima“, rekao je, između ostaloga legendarni pločanski župnik. Don Tihomir je istaknuo kako se u proteklih devet godina njegova župnikovanja u Rogotinu krstilo 45 djece, 81 osoba je umrla, vjenčan je 21 par, 71 djevojka i mladić primili su sakrament krizme, a 62 pričesti. „Teško je u ovim trenucima govoriti, kad emocije nadiru.
Devet godina prošlo je kao devet mjeseci. I mi svećenici smo ljudi, ako sam pogriješio, nemojte zamjeriti. Svima od srca zahvaljujem na potpori. Poput svetoga Pavla mogu reći: Dobar sam boj bio, vjeru i život sačuvao. Pozivam vas da budućem župniku don Josipu pružite punu potporu. Bog vam dao obilje blagoslova“, poručio je don Tihomir svojim župljanima, koji su mu uručili prigodne darove.
Govor don Petra Mikića
Dragi Rogotinjani,
Svaki rastanak je težak, pa i ovaj od našeg Tihomira.
Red je da se prisjetimo nekih događaja iz njegova života.
Rođen je 16. siječnja 1971. godine u Splitu kao peto dijete od šestoro djece od roditelja Josipa Jurčića i Nedjeljke r.Bratim.
Osnovnu školu pohađao je u rodnim Srinjinama.
Klasičnu gimnaziju pohađa u Splitu.
Poslije gimnazije vojni rok JNA služi u Negotinu u Srbiji od 1990. do 1991. godine.
Poslije odsluženja vojnog roka upisuje teološki fakultet u Splitu, gdje je poslije diplome zaređen za svećenika 29.V 1998. godine.
Poslije svećeničkog ređenja, godinu dana je vršio službu kapelana u župi Slivno Ravno.
Nakon toga 17. kolovoza 1999. preuzima župu Ravča kao župnik s mjesima: Kljenak, Ravča, Kokorići. Tu je bio osam godina do 22. Kolovoza 2007. godine, kad pruzima nove dvije župe: Rogotin i Desne.
Kroz osam godina u župi Ravča dosta je radio na sanaciji crkva, župi koje su bile jako trošne.
Najprije je sanirao crkvu Svih Svetih u Kljenku iznutra i iz vani.
Poslije toga se prešlo na crkvu sv. Jure u Kokrićimakoja je bila ponajviše u derutnom stanju. Najprije je saniran južni temelj crkve, jer su zidovi pucali i crkve tonula. Obnovljena je unutrašnjost crkve i izmijenjena krovna konstrukcija.
Sav taj rad nije mogao ostati nezapažen, te je 2008.godine dobio nagradu Grada Vrgorca.
Don Tihomor 22.kolovoza 2007.godinu pruzima dvije nove župe Rogotin i Desne.
Kroz devet godina župnikovanja u ove dvije župe uz pastoralni rad, puno je radio i na materijalnom polju.
U župi Desne kompletno je iznutra obnovljena župna crkva, izgrađen je novi zvonik i uređen okoliš crkva, izgrađen je novi zvonik i uređen okoliš crkve u kojem se posebno ističe novizgrađeni centralni križ u groblju s južne strane crkve.
Obnovljena je župna kuća. Potrebno je napomenuti da je njegovom brigom i nesebičnim zalaganjem vraćena oduzeta crkvena imovina, zemlja.
U župi Rogotin obnovljen je zvonik. Crkva je također iznutra obnovljena, tu su nove klupe, prozori., lusteri, tepih po crkvi, meka sjedala, novo crkveno ruho kojeg se katedrla ne bi postidjela.
Uređeno je dvorište župne kuće u kojem je izgrađen novi objekt za potrebe župe. Mnogo truda je uloženo oko izgradnje pobočnog zida pored te zgrade…
Napravljen je i opremljen župni ured koji do tada nije postojao.
Ne možemo ne spomenuti njegovo zalaganje i udio oko izgradnje mrtvačnice…
Bože dragi, tko bi sve to nabrojio. Znam da Bog sve zna, no treba i narod na to podsjetiti.
Sve je to naš Tiho radio iz ljubavi prema Bogu i vama narodu, naglašavajući ljubav prema Domovini.
O Bože, koliki je njegov udio u organizaciji javnih zbivanja, niste valjda zaboravili?
Prijatelju, nama svećanicima se obično govori jedino na našoj sahrani, a ja tebi danas na rastanku.
Kolega Bog te blagosovio i znaj voli te, voljet će te sve više ovaj Božji narod.
Dragi rogotinjani budite i dalje uz svoje misnike.
Nemojte im tražiti dlaku u jajetu, sve im zamjerati.
Da, griješimo jer smo ljudi.
Griješimo jer mnogo radimo. Naše je radno vrijeme 24 sata. Tko ne radi, taj ni ne griješi, ali mu je to neoprostiva pogreška. Griješimo jer na vas mislimo i kada spavamo te se umorni budimo.
Griješimo i nemamo „rame za plakanje“. Vi ste naša utjeha. Budite uz nas. Pomozite nam da vam pomažemo.
Tužan bi bio dolazeći ovdje i vidjevši kako ti se roba pred kućom, skoro na cesti suši, koju si sam prao, dragi kolega. I vi ste se toga nagledali. Da li ste pomislili kako naš svećanik živi?
Crkveni oci koji bi nas trebali razumjeti i bit nam potpora, daleko su od nas. Redovito su na strani onih koji nas optužuju za bilo što. Nisu nam podrška, no, kako kome.
Bili su nedavno ovdje. Teško im je bilo izustiti riječi zahvalnosti za trud kojeg si uložio.
Oni se obično pojave na našoj sahrani lijući krokodilske suze. Ja ih tu ne želim.
Vi, vi jedino možete pružiti utjehu i razumijevanje prema svojim misnicima. To ste na poseban način činili ovih dana kad ste saznali da vas don Tiho napušta.
Dragi kolega, budi zahvalan Bogu što si bio među ovim narodom, koji poštuje svećenika i cijeni njegov rad za razliku od nekih drugih sredina.
Božji blagoslov koji je tvojim posredovanjem bio nad ovim pukom Božijim neka još jednom siđe!
