Isus po uskrsnuću u prvom susretu s apostolima pozdravlja ih sa „Šalom“ – mir vama, kao najljepšim darom neba. Mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje (Iv.14.27).
Taj mir je bio nužno potreban preplašenim učenicima. Nisu znali što im je činiti poslije Isusove muke i smrti na Križu. Je li moguće, pitali su se, da je sve bilo uzalud? Što će sada biti s nama? Kako je Isus, tako moćan, mogao dopustiti da mu se to tako dogodi? Gdje je kraj ljudskoj zloći, pitali su se? Odgovor će doći. Trebalo je pričekati.
U današnjem evanđelju čitamo:“mislite li da sam došao mir dati na zemlju? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdjeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice- otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve“ (Lk.12.51-53).
Tu čovjek zastane. Ništa mu nije jasno. Pita se, ta zar onaj koji je kazao za sebe:“Nitko me od vas ne može za grijeh prekoriti, a niti mogu prevariti, a niti prevaren biti“. Zar on sad mijenja svoje stavove poput prevrtljivih ljudi? Kakav je to govor o miru? Zar mir nije najveće blago. Što će ti blago i bogatstvo, što zdravlje, što uspjesi u životu, ako mira u srcu, obitelji, društvu, među narodima, nema?
Zar tako malo imaš povjerenja u mene? Zar ti sumnje izjedaju srce? Stani malo. Razmisli, ta obdario sam te razumom, pa ćeš shvatiti što ti htjedoh reći i nikada ne posumnjaj u mene, u dubini duše čujem Isusov glas. I obuze me stid radi takovog razmišljanja.
Hajdemo tamo gdje nas Bog čeka
Današnje evanđelje nas upozorava o podijeljenosti svijeta u odnosu na Isusa Krista. Jedni su za, drugi protiv njega, nesvrstanih nema.
Isus koji traži mir u obitelji, poštivanje starijih, sad nam govori o sukobima, razdjeljenju u kući, o sukobima roditelja s djecom. O čemu se tu radi, pitam se?
Dobra je sloga, međusobna ljubav, ali kada?
Lopovi su složni u planiranju svojih nedjela. Grabežljive zvijeri složno napadaju žrtvu. Neprijatelji se udružuju s istomišljenicima i složno napadaju pravednika. Zar je ta sloga dobra’ Zar se ne bi trebao naći netko tko bi se suprostavio tim nedjelima? Tu slogu treba narušiti –poremetiti.
Opomeni psovače u kući. Suprostavi se bestidnom razgovoru. Osvanu nedjeljni dan, a nikome se ne ide na svetu misu. Trgni se, saberi se, smogni snage i reci: Hajdemo tamo gdje nas Bog zove i čeka. I neće se svi složiti. Mišljenja su podijeljena i eto ti razdora o kojem Isus govori. Zna se tko koga treba poštivati, slušati! A kako će poštivati majku koja kćeri kaže:što ćeš previše u crkvi, ostat ćeš usjedilica. A ne kaže djetetu: što ćeš previše na ulici, postat ćeš uličarka. To joj ne bi smetalo, a poštena neudata djevojka, to smeta. Isus želi da se kći suprostavi takvoj materi. Isus želi da tu dođe do povajanja u mišljenju i postupku.
Kako poštivati nekoga tko ti govori suprotno Božjim načelima? Kako ćeš poštivati svekrvu koja veli nevjesti: Što će ti tolika djeca? Normalan razum kaže da se treba suprotstaviti takovom razmišljanju.
Mir i slogu donosi samo poštivanje Božjih zakona
I mir i sloga mogu biti samo tamo gdje postoji mir s Bogom i slaganje s njegovim zakonima.
Mnogi vladari kroz povijest okruživali su se „klimoglavcima“, onima koji su odobravali svaki njihov naum, svaki čin, svako djelo. Zar je danas drukčije, pitamo se? Iz povijesti nam je poznato kako se Neron uživio u svoje pjesničke sposobnosti. Taj stihoklepac je ponosno izgovarao nesuvisle svoje misli okružen podanicima koji su to strpljivo s oduševljenjem slušali poprativši pljeskom ushićenja.
Ne budi klaun. Ne budi trstika koja se svakom vjetru povija. Budi hrast kojeg ni oluja ne krši. Budi karakterna osoba koja „neće plesati kako drugi svira“, držeći se one: Tuđe poštuj svojim se diči.
Svijet je podijeljen. Isusov mir uznemiruje: ne da mira lijenom, sebičnom, u tjelesnosti, u zlu i grijehu utonulom čovjeku.
Na tebi je da odabereš: primiti Isusa pa imati mir i sreću, ili ga odbiti osudivši sebe na nemir i nesreću. „Gle, ovaj je određen za propast i uskrsnuće mnogih u Izraelu, za znak kojem će se protiviti“ (Lk.2.34). Ti si ga odabrao, nemoj ga se odreći.
„Jedni su govorili: Dobar je. Nije – govorili su drugi – već zavodi narod“ (iv.7.12). Tako je bilo kad je Gospodin govorio vlastitom narodu, tako je kroz stoljeća, tako je i danas.
„Tko padne na ovaj kamen, razbit će se, a na koga padne, satrt će ga (Mt 20.18). Moramo se truditi da nam Isus bude mir i spas. Rat protiv njega uvijek je izgubljen.
Čestitu čovjeku ogledalo pomaže da što pristojnije izgleda, da ukloni nedostatke na svojoj vanjštini. Budi ogledalo bližnjemu svome. Prljavi bježe od ogledala, razbijaju ga, te dalje ostaju u svojoj prljavštini. Tvoje ogledalo nek bude Isus.