Ljudski rod je mnogo napredovao. Čudo tehnike nas iznenađuje iz dana u dan. Dok gledamo tehnološki napredak, zabrinjava nas moralna dekadenca. Posvećuje se velika pažnja ljudskom zdravlju izgradnjom igrališta i sportskih dvorana, ali bolesti se ne daju zaustaviti. Dovoljno je pogledati gradnju sve većih i većih bolnica. Tu su sirotišta, a i starački domovi. Iz svega je vidljivo kako se ljudske patnje uvećavaju unatoč tehničkom napretku. A tko god pati, potreban je pomoći. A tko treba pomoć, prisiljen je tražiti je i moliti za nju.
Slabiji se naslanja na jačega. A zar postoji itko jači od Gospodara neba i zemlje? Svatko se nekome klanja. Jedni se klanjaju Bogu, a drugi se klanjaju božanstvima u ljudskoj spodobi. Mnogi koji ne mole Boga, ponizno i ropski mole se ljudima. Ispod časti je moliti se Bogu, ali nije poput psića vrtjeti se oko nogu moćnika.
Mi vidimo i priznajemo svoju ovisnost o Bogu. Priznajemo da su naše sile male, a potrebe velike. Znamo da Bog ne treba naše molitve, ali mi trebamo njegovu pomoć. Bog je i bez naše molitve Bog, a mi bez njega jadnici izgubljeni u vremenu i prostoru. S njime djeca Njegova, koja u vremenu Njegovim otkupljenjem i svojim čestitim življenjem idemo u susret vječnoj sreći, Njegovu zagrljaju.
„Tražite i naći ćete!“
„Ja vam kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima, i tko traži, nalazi i onome tko kuca otvorit će se“ (Lk 11.9-10).
Moliti se Bogu, nije samo potreba, nego je i čast. Po molitvi razgovaramo s Gospodarom neba i zemlje. Ljudi su ponosni kad mogu razgovarati s nekim vladarom, s nekim tko nešto „znači“ u društvu. Hvale se čitavog života, ako su bili u mogućnosti da ostvare taj susret.
A po molitvi razgovaramo s Bogom, pred kojim velikani ove zemlje nisu vrijedni spomena. Isus nam reče: Kucajte ne pokucajte. Kucajte ustrajno, kako dugo? Dok se vrata ne otvore. Molite, a ne pomoli se – molite ustrajno.
Kad molimo nekog čovjeka za pomoć, to smatramo normalnim, premda naš ponos trpi. Zašto nam je onda teško moliti se Bogu, koji jedini zaslužuje da pred njim sagnemo koljena? Kucate! Gdje, na koja vrata? Na vrata crkve. Tu je Isus. Na vrata probodenog srca Božanskog Spasitelja koje nas ljubi. Tu u crkvi naći ćete svećenika –djelitelja Božjih tajni – svetih sakramenata i Isusa u Euharistiji.
Ispovijed nas vraća Bogu
Krštenjem smo učlanjeni u Božju obitelj. Ispovijed nas vraća Bogu ako smo grijehom izgubili. Obrati se svećeniku, kojeg je Gospod za to opunomoćio. Kad je čovjek svjestan vrijednosti izgubljenog, učinit će sve što je u njegovoj moći da to pronađe i kad sazna gdje to može naći, požurit će, neće odugovlačiti.
Kad u noći ugasimo svjetlo, mrak je oko nas. Obuze nas strah i žurno palimo svjetlo.
Kad u sebi grijehom izgubimo milost, ostajemo u mraku. Ispovijed je tu koja nam ponovo donosi svjetlo i mir.
Kad s prijateljem razgovaramo telefonom, čini nam se da je blizu. Kad se Bogu molimo, On nam je blizu. Pokušaj, osjetiti ćeš njegovu blizinu, čuti njegovu riječ podrške, ohrabrenje, oprost, osjetit ćeš na sebi Njegovu blagu ruku koja te grli, a u ušima će ti odzvanjati Njegove riječi: „Idi u miru i ne griješi više“.
Zasluži da ti molitva bude uslišana
Ima ih koji Boga vrijeđaju u svako doba, a kad su u nevolji, traže Njegovu pomoć, traže da im ispuni svaku želju. Takvo ponašanje je drsko, uvredljivo… Treba zaslužiti da ti molitva bude uslišana.
Svjetlo i mrak – vatra i voda – grijeh i Bog ne idu skupa. Na tebi je da odabereš. Postupi razumno.
Jedan od Isusovih učenika reče Isusu: „Gospodine, nauči nas moliti kao što je Ivan naučio svoje učenike“ On im reče: „Kad molite govorite : Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! (Lk 11.1-4). Braćo i sestre nastavak te božanske molitve vam je poznat. Vjerujem da ga izgovarate u osvit dana i kada umorni idete na počinak. Po toj molitvi će svatko prepoznati da ste Isusovi sljedbenici. To je prva molitva koju smo naučili, zadnja koju ćemo možda zaboraviti. Veličanstvena je, najljepša, božanski jasna i jednostavna, a istodobno najdublja, božanski bogata, mislima, sadržajem. Kažu sveci da je to Evanđelje u nekoliko redaka. Mnogi tu molitvu ne shvaćaju, a ti? Bog je naš otac – srce puno ljubavi, dobrote, samilosti, praštanja. Zato smijemo doći k njemu makar bili zločesta, zaprljana djeca…
On je Otac naš, uči nas zajedništvu. Bog nije ograničen ničim i nigdje, on je ovdje i svuda. Naša je molba i želja da kraljevstvo Božje ljubavi i istine osvoji sav svijet, svako srce. Ne tražimo bogatstvo, jer je ono opasno kao i bijeda, daj nam samo potrebno – kruh svagdanji… Ne dopusti da napast bude jača od naše slabosti.
Naša molitva je često prosjačenje. Zar je to jedino što znaš?
Ne zaboravi Bogu zahvaljivati na daru života i pruženoj šansi vječne sreće. Slavi ga, jedino njemu pripada svaka slava.