SITNICE
Piše: Neven Vicić
Još jedna konferencija za tisak u kojoj su predstavnici novoosnovanih udruga iz tzv. kulturnog miljea upozorili na „razorno djelovanje“ ministra kulture dr. Zlatka Hasanbegovića. Da se takova rabota ne bi više ponavljala, traže od vodećih hrvatskih stranaka da se jasno izjasne tko će, ukoliko dakako pobijede, biti novi ministar kulture. Traže također da se podastre program po kojem će novi ministar raditi. Predstavnica ovih kulturnih udruga Neda (Urša) Raukar je to jasno naglasila. Inače neće glasovati za onu stranku koja njihov zahtjev ne ispuni.
Ovu glumicu bi usput trebalo upitati, ukoliko tzv Narodna koalicija pobijedi na izborima, treba li Hrvatska narodna stranka unaprijed objaviti svoj program u kulturi, ako za ministricu kulture predloži Zlatar Violić ili možda i Berislava Šipuša za njezina zamjenika ili je dostatno da ovaj dvojac skupa s predsjednikom Vrdoljakom svečano obeća da će dijeliti državne pare po istim kriterijima i istim udrugama kako su to činili u protekle četiri godine kada su bili na vlasti.
Njihovim uvjetima ja bih dometnuo još jedan. Kako mi se veoma sviđa pjesma Lili Marlen predlažem da novi ministar ili ministrica obvezno na nekom od nosača zvuka snimi ovu pjesmu i javno je objavi. Usput ne mora pjevati kao pokojna Marlen Ditrih jer je to zapravo nemoguće. Bit će dovoljno da znade pjevati kao Neda (Urša) Raukar prema onoj tajnovitoj snimci koja se vrtjela na You tube, a koju u zadnje vrijeme uz sav napor i svoje skromno poznavanje elektronske tehnike ne mogu više pronaći.
MITROPOLIT RISTO I PROGLAŠENJE BLAŽENOG STEPINCA SVETIM
Risto Radović neki dan objavi u medijima da je papa Franjo na njihovoj strani. Za neupućene Risto Radović je mitropolit crnogorsko primorski Amfilohije Radović. Uz ovu titulu ima ih još nekoliko, između ostalog među njima je i egzarh Pečkog trona, bez obzira što to značilo. Usput, govori i pet šest jezika. Za naše razmatranje ništa od navedenog nije bitno, osim činjenice da je pripadnik mješovitog povjerenstva za razmatranje uloge blaženog Alojzija Stepinca tijekom II. svjetskog rata. Navedeno povjerenstvo je osnovano da bi se do kraja rasvijetlila uloga zagrebačkog nadbiskupa i kasnijeg kardinala tijekom ratnih zbivanja na području Nezavisne Države Hrvatske.
Iako je hrvatskim katolicima neprijeporna pozitivna uloga blaženika, a o njemu je jednako mislio i sveti papa Ivan Pavao II. jer ga inače ne bi proglasio blaženim, naša kršćanska braća Srbi misle potpuno drukčije.
Kako se u Vatikanu drži da bi se u duhu ekumenizma trebalo raditi na zbližavanju crkava, to je ispalo zgodno da se objektivno odgodi proglašenje svetim Alojzija Stepinca za neka druga maglovita vremena. Da se hrvatski katolici ne bi previše bunili, stalno se ističe da je povjerenstvo osnovano na prijedlog pape Franje.
Ukoliko stvarno jest, radi se o potpunom nepoznavanju odnosa Srpske pravoslavne Crkve i Katoličke crkve u Hrvatskoj, a što se objektivno i ne prvi put prelama preko leđa hrvatskih katolika i Katoličke crkve u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Svakom je jasno da, iako im se podastru dokumenti o pozitivnoj ulozi zagrebačkog nadbiskupa, uvijek mogu izvući „neoborivi dokaz“. Nije naime napravio dovoljno! A da nije dovoljno napravio najbolje govori činjenica da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi.
Meni se čini da svoje prste u ovom imaju sasvim neki drugi velikodostojnici u Vatikanu. To su oni isti koji su i pored podpisanih Osimskih sporazuma htjeli oteti samostan i njegova dobra Porečko pulskoj biskupiji u Dajli i „vratiti“ ga redu benedktinaca. Ukoliko su ovi redovnici samostan stvarno trebali, danas u 21. stoljeću mogli su se u njega mirno vratiti. Nitko ih više ne bi protjerao iz Istre kao što je to poslije onog rata učinila komunistička vlast. Kako biskup Milovan nije takvo što htio podpisati, papa Benedikt XVI. ga je razriješio i na njegovo mjesto postavio drugoga. Ipak, crkva i crkveno imanje u Dajli kod Novigrada u Istri nije oteto. Ostalo je u hrvatskim rukama.
Netko me je pred neki dan upitao znadem li što o cijelom slučaju oko prijepora glede kardinala Stepinca misle hrvatski biskupi. Odgovorio sam da to ionako nije važno. Oni se, naime ne slažu sa svojim mišljenjem.
PLOČANSKO LJETO I LJETO U PLOČAMA
Za vrijeme prve vlasti HDZ i „saveznika“, pored nekih drugih stvari koje su u Pločama napravljene, ustrojena je ljetna manifestacija „Ljeto u Pločama“. Kroz dva tri mjeseca u Pučkom otvorenom učilištu gostovala su neka folklorna društva, odigravale su se humanitarne utakmice, veslalo u trupama, trčalo u vrećama, potezao konop.
Promjenom vlasti SDP i sada njegovi „saveznici“ mijenjaju naziv u „Pločansko ljeto“. Sve drugo je zapravo jednako. Koncerti, utakmice, veslanje, trčanje u vrećama, potezanje konopa i slično. Samo se promijenio naziv.
Nije mi ovdje namjera mjeriti kantarom Ljeto u Pločama i Pločansko ljeto. I jedno i drugo zapravo zadovoljava. Htio sam, naime ukazati na nešto posve drugo. Naučili smo da se se na Rivi dr. Franje Tuđmana, na prvoj palmi istakne veliki pano s popisom kulturnih, športskih i drugih događanja koje će tog ljeta održavati u Pločama. Ove godine takvog panoa nema. Usput čujem da se malonogometni turnir „Ko to more platit “i sve ono što s njime ide neće održati. Čini li vam se da je neisticanje panoa, neodržavanje malogometnog turnira kao i nestanak nekih drugih tradicionalnih ljetnih manifestacija nekako povezano!?. Prijeti li Pločama da ljeti postane kulturna mrtvaja?