O kako je Svevišnji, mnoštvom biljnih i životinjskih vrsta, obogatio ovaj svijet. Tu su i ribe u vodi, a i ptice u zraku. I sve to radi krune stvorova,čovjeka, kojem si kazao: Evo ti zemlja i podvrgni je sebi. Ne dozvoli da zavlada drač i korov, pretvori je radom ruku svojih u plodnu oranicu, koja će ti roditi ukusnim plodovima kojima ćeš krijepiti svoje tijelo, blagujući ga u zajedništvu, dijeleći ga s potrebnima.
Bez tvojega rada zavladat će divljaka. Ne budi samo sakupljač plodova, već ih proizvodi. Zemlju treba voljeti. Ne žali truda, uzvratit će ti. Tko radi, ne boji se gladi, odjekuje riječ tvojih pradjedova.
Ne zaboravi čovječe da ima više vrsta rada. Danas strojevi zamjenjuju veliki broj ljudi, a strojeve pronalaze oni što misle. Dakle i oni rade samo na drugačiji način, nego radnik na njivi, u rudnicima ili gradilištu.
Slušali smo Evanđelje kako je Isus došao u Betaniju i svratio u kuću prijatelja Lazara te Marije i Marte. Marta je htjela dolično pogostiti Isusa, a Marija sjela do njegovi nogu i slušala što Gospodin govori. Marti to nije odgovaralo pa reče Isusu: „ Reci joj da mi pomogne“. Odgovori joj Gospodin: „Marta, Marta! Brineš i uznemiravaš za mnoge, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj neće oduzeti“. (Lk.10.40-42).
Potrebno je uskladiti rad i molitvu
Marija nije bila neradnik, ali je htjela iskoristiti priliku, dok je Isus u kući, da čuje nešto mudro, što ni od koga drugog ne bi mogla čuti. Isusove riječi upućene Marti ne treba shvatiti kao ukor. Koristan je njen posao oko posluživanja, ali je korisnije upotrijebiti Isusovu nazočnost slušajući njegovu mudru besjedu. Čovjeku nikad dosta savjeta i znanja.
Korisno je i potrebno raditi, ali ne smijemo zaboraviti Boga i molitvu. Odmori se nedjeljom, ali dođi i na svetu misu, proboraviti poput Marije, jedan sat do Isusovih nogu.
Ne zaboravi na prijatelje, posjeti ih primi i pogosti, ali ne zaboravi najvećeg prijatelja, Isusa.
Ima ih za koje je molitva i sveta misa gubitak vremena. Nemam ti ja kad ići u crkvu, prezauzet sam, često se može čuti. Brate, sestro, ti ne budi takav.
Tko voli svoju djecu, ženu, prijatelje ili brata, uvijek će naći za njih vremena. Tko voli Boga, naći će za njega vremena svaki dan. Možemo li reći Bogu da ga volimo, da nam je prijatelj, ali su nam mnoge stvari i osobe važnije od njega?
Postoji uzrečica: Vinogradu je potrebna motika, a ne molitva. Zaista bi bila velika pogreška samo moliti i očekivati „manu s neba“. A još je veća pogreška samo raditi, a ne misliti na Boga i ne moliti se. Moli i radi i imaj na pamet da ćeš mrijet.
Mnogi se danas žale na mladež koja ne poštuje Boga ni čovjeka. Tko najviše žali? Upravo oni koji su ih trebali pravilno usmjeravati: roditelji, učitelji, profesori. Zaboraviše na Boga glavnog učitelja, suradnika i suputnika. Pružaju im znanje. A o izvoru mudrosti i znanja, tek po koju usputnu riječ.
Današnji čovjek opet zida kulu babilonsku
Moliti se za djecu. Skupa s njima u crkvu i na sakramente, jedan je od glavnih preduvjeta da vam djeca budu na ponos, a ne na sramotu. Bit ćete ispunjeni srećom kad čujete da vam se za dijete govori: Blago majci koja ga je rodila.
Puno si se namučio na njivi, a ploda nema. Pitaš se zašto. Da plodovi koje očekuješ budu nagrada tvome radu, potrebni su uvjeti: sunce, kiša, lijepo vrijeme, bez oluja, tuče nevremena, a sve to o tebi ne ovisi, već o Bogu za koga nisi imao vremena.
Potrebo je raditi, ali nije to jedini put do sreće. Raditi, ali i na Boga osloniti. Misliš li ti ovako? Ako ne misliš, ja te ne mogu prisiliti. Ali život je poučio mnoge. Doduše, iskustvo se skupo plaća.
Previše je Marta, premalo Marija: bolujemo od briga i poslova, trčanja i zaposlenja, previše je briga za kruh, premalo za Boga, za riječ njegovu, za razgovor s njime za molitvu. Nije onda čudo što nam je kruh gorak. Dođi nedjeljom u hram Božji i u tišini srca popričaj s najvećim prijateljem, povjeri mu se, zahvali mu i znaj neće te ostaviti na cjedilu. Tada ćeš s psalimistom moći uskliknuti, ničeg se bojim, tvoj štap i palica tvoja, utjeha su meni, pa da mi je i dolinom smrti proći.
Današnji čovjek je previše samouvjeren, zapravo je ohol i umišljen, misli da su mu i život i sudbina u vlastitim rukama, želi sve ostvariti sam svojim rukama po svom planu.
Današnji čovjek opet zida kulu babilonsku, gradi i radi bez Boga, zato ne iznenađuje i da je taj naš svijet krivo nasađen.
Stari mornar ukrcao na svoj čamac nekog mladića. Na jednom veslu njegova čamca pisalo je , Moli!, a na drugom Radi! Mladić počne pametovati pa reče: „Što treba moliti onaj koji radi“. Starac ne reče ništa, ali pusti iz ruke veslo na kojem je pisalo „Moli“ dok je drugim veslao i veslao. Čamac nikud s mjesta, vrti se u krug. Slika je to mnogih današnjih kršćana, veslaju samo s jednim veslom, ispustivši iz ruke Božje veslo, vrteći se u beznađu.
Ptici za let trebaju dva krila. Pravi slušatelj Božje riječi najbolji je ratnik.