O kako je važno znati najbolji put k nekome cilju. Ne rekoh najlakši, najugodniji, najkraći, put koji će nas najmanje stajati, već najbolji. Tko pametan od tog puta može i smije odustati?
Potrebno je uvidjeti važnost cilja, te autoritet onoga koji nam jamči najbolji put.
Ima li što važnije od postignuća vječnog života, radi kojeg nas je Tvorac iz ništavila i pozvao u stvarnost? Nije se teško složiti da je to naš najvažniji cilj.
Ima li boljeg autoriteta od Isusa Krista našeg Učitelja i Spasitelja? Za nas vjernike tu nema dvojbe.
Neki zakonoznanac upita Isusa: „Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?“ A on mu reče: U Zakonu što piše? Što čitaš? Odgovori mu onaj: „Ljubi Gospodina Boga svojega iz sveg srca svoga i svom dušom svojom i svom snagom svojom i svim umom svojim i svoga bližnjega kao sebe samoga“. Reče mu na to Isus : „Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš“. (Lk.10.25-28)
Nije dosta osuditi zlo
Današnje evanđelje nam govori o milosrdnom Samarijancu. Isus nam to ispripovjedi da nam pokaže što nam je činiti kad sretnemo nekog tko je u nevolji. Nije dosta osuditi zlo, sažaliti se nad unesrećenim. Potrebno je „poviti rane“ pružiti mu adekvatnu pomoć u datom trenutku.
Ima osoba koje se vazda s nekim svađaju. Ima obitelji koje stalno s nekim vode mali rat. Naše nam kršćanstvo nalaže da živimo sa svakim u miru. Nije dosta ne mrziti i ne činiti zlo. Potrudi se da ga umanjiš. Evanđelje nas obvezuje da drugima donosimo radost.
Ona dvojica što prođoše pokraj unesrećenog, nisu mu nanijeli nikakva zla. Ali mu ni pomogli nisu, a bili su dužni.
Da li mi uistinu razumijemo Isusa? Zaručnici, nije dosta što se ne tučete, trebate se ljubiti, jedan drugome pomoći nositi nevolje i terete kojih ima u životu i previše. Djeco, imajte uvijek na pameti četvrtu Božju zapovijed, pokazujući to poslušnošću, marljivošću, skromnošću, pobožnošću i poniznošću. Tako će te zaslužiti roditeljski i Božji blagoslov, koji vam je nužno potreban na životnom putu. Kakav je naš odnos prema susjedima? Dobar susjed zlata vrijedi. Ti želiš da te se u tuzi razumije, u potrebi podupire, u nevolji ne ostavlja samoga. Normalne su tvoje želje i očekivanja, ali ne zaboravi da to isto od tebe i tvoj susjed očekuje. Što god želiš da tebi ljudi čine, čini i ti njima! Mnogo je načina kako to možeš pokazati: gladna nahraniti, žedna napojiti, gola odjenuti, gosta primiti, sužnja otkupiti, bolesne pohoditi, mrtva pokopati. To ubrajamo tjelesna djela milosrđa, a duhovna djela milosrđa su: grešnika pokarati, neuka poučiti, dvoumna dobro savjetovati, tužne utješiti, krivicu strpljivo podnositi, uvredu oprostiti, za žive i mrtve se moliti.
Vodimo se Isusovim primjerom
Što je drugo radio Isus kroz tri godine svog javnog djelovanja, nego neprestano poučavao neuke, opraštao krivice, korio grješnike i to oštro licemjere, gukinje gnijezdo, objeljeni grobovi.
Natan kori kralja Davida nakon što je taj dao ubiti Uriju da bi se mogao oženiti njegovom udovicom. Ivan Krstitelj opominje Heroda Agripu zbog njegova nemorala i zbog toga je glavu izgubio. Toma Moruss podnio je mučeničku smrt jer se je suprostavio razuzdanom životu Henrika VIII.
To su svijetli primjeri i oni privlače. U sportu je samo jedan pobjednik jer dobri rezultati iziskuju velike žrtve, odricanja. I ti možeš biti prvi, prvi oprostiti uvredu. Nemoj čekati da on to učini jer ćeš izgubiti prvo mjesto.
Ne može se ljubiti Boga a mrziti bližnjega
Ljubiti Boga ipak je nekako shvatljivo. Ljubiti bližnjega, svima činiti dobro, mnogima je neprihvatljivo. Isus od nas traži upravo to, ljubav prema bližnjem, jer se jedino tako dokazuje ljubav prema Bogu. Lažac je onaj koji kaže da ljubi Boga, a mrzi bližnjega. Na svoje previše zemaljske oči moramo staviti Božje naočale, uzeti u ruke Isusov metar i tek onda gledati, mjeriti i cijeniti svijet i ljude. Svatko je u rodu s Bogom. 2ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjem su dvoja vrata koja se otvaraju i zatvaraju zajedno“ (Kierkegaard).
„Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ (Mt.5,48) Kršćanin mora biti što sličniji svom Gospodinu.
Križ Isusov je sveučilište ljubavi, Božja propovjedaonica. U Isusovu srcu za svakoga ima mjesta. Kršćanine, dužan si svima pružiti komad kruha i komadić srca, priviti mu rane, otrti suze, svakoga učiniti veselijim, sretnijim i svetijim, koliko je to moguće. To nije uvijek lako, ali je potrebno.
„ako se naša civilizacija ruši, to je zato što je htjela isklesati ljude koji bi bili samo ljudi, a ne djela Božja“ (A. Mingolet). Mnogi hoće oblikovati, stvoriti čovjeka, a da unište Boga, no Bog ostaje Bog, a čovjek postaje zvijer. Tko je izgubio nije se teško dosjetiti. Ako u čovjeku gledamo samo čovjeka, lako ćemo ga i mrziti i gaziti. Ako u njemu gledamo dijete Božje lako ćemo ga ljubiti i rane mu poviti. „Idi pa i ti čini tako“ (Lk 10.37).
„Ništa nam ne čini Boga tako bližim kao naš bližnji“ (Vladimir Ghika). Boga ne možemo dohvatiti rukama, priviti mu rane obrisati suze. Ali tu je čovjek uvijek blizu nas. Što učinimo njemu, učinili smo Bogu. Nemojmo mimoići čovjeka!