Legendarni pločanski župnik don Petar Mikić slavi 50 godina svećenstva! Vođen idealima – vjerom i Domovinom – najveći dio životne misije, preko 46 godina, ispunio je u Pločama, gdje ga je dr. Frane Franić, koji ga je i zaredio za svećenika na blagdan svetoga Petra i Pavla 29. lipnja davne 1966. godine, poslao uz riječi: „Šaljem te u Ploče. Sama riječ ti sve kaže. Tamo ništa nemaš osim svoje mladosti, vjere i ljubavi, te mog blagoslova“.
Don Petar je u Ploče stigao 15. rujna 1969., nakon tri godine svećeništva u župi Dobranje – Bijeli Vir. Mladu misu rekao je u svome rodnom mjestu Krilo Jesenice 24. srpnja 1966.
Ploče su za tada mladog svećenika bile više od izazova. Nemogući uvjeti za život i djelovanje, provokacije, prijetnje, boravak u zatvoru, ali, usprkos svemu, prijeđen put od „Svete barake“, oronule drvene građevine u kojoj je poluilegalno dijelio sakramente, do veličanstvene „Bijele bazilike“ na pločanskoj rivi. Za sve postignuto don Petar zahvaljuje „Gospodu na povjerenju i pruženoj desnici koja me vodila“.
„Živio sam za Boga i Domovinu, za kamenu crkvu usred grada. O, koliko sam samo suza prolio govoreći od crkvi i Domovini. Pedeset godina ljudski je radni vijek, a kod Gospodina samo tren. Nepristojno je odbiti poziv susjeda za radu u vinogradu ili na ručak. Biti pozvan od Svevišnjega u svećenički red za rad u vinogradu Gospodnjem, nema veće časti!. Zahvalan sam Bogu na tom i tolikom povjerenju. Taj poziv koji sam osjetio još u dječačkoj dobi, nemoguće je odbiti. Posebnu zahvalnost dugujem dr. Banaventuri Dudi, koji me je sve vrijeme studija hrabrio, pripremajući me za rad, ne u vinogradu već na ledini punoj drače i gmazova, koju treba pretvoriti u plodni vinograd Gospodnji. Mjesto u kojem sam proboravio dane svoje mladosti zove se Ploče, što samo po sebi govori o njegovoj plodnosti. Na ploči bez Božje pomoći ništa ne može roditi, a ovdje na ploči su se pokazali plodovi, što je očit znak da je Bog s nama. To nam je davalo snagu u svim teškoćama. Šaljem vas kao janjce među vukove… Ako su mene progonili i vas će… Sve nam je to Gospodin najavio“, kaže don Petar i ističe kako je velika čast biti svećenik, a posebna priviligija je to biti u Pločama, na samom osnivanju župe.
„Kad stanem i promislim na sve što se zbivalo, vidim da je Bog bio sa mnom u svako doba na svakom koraku. Živjeti sam tolike godine, brinuti se za vjerski-duhovni i materijalni život župe, nije moglo bez direktne Božje pomoći. Smatram da čovjek ne smije dopustiti da mu dan prođe, a da nije nešto dobra učinio. Radeći tako svaki dan, plodovi se moraju pokazati. Vidite ih. Ne treba o njima govoriti, govore oni dovoljno sami za sebe. I, što na kraju reći nego: Sluge smo beskorisne, učinismo što smo bili dužni učiniti“, ističe don Petar.
Don Petar Mikić rođen je 27. siječnja 1939. godine u Krilu Jesenice (majka Zorka rođ. Vuković i otac Marko).. U rodnom mjestu pohađao je osnovnu školu, a osmogodišnje školovanje završio je u Splitu. U Nadbiskupskom sjemeništu u Zadru pohađao je Klasičnu gimnaziju, a teološke studije na Teološkom fakultetu u Zagrebu. Dušebrižnik je za pomorce od 1978., te je sudjelovao na tri svjetska kongresa za apostolat pomoraca; u Rimu, Mombasiju i Houstonu.
Svoje inozemno djelovanje koristio je za promociju Hrvatske. Osim izgradnje veličanstvene crkve, u Pločama je udario temelje župne biblioteke, osnovao je župni Caritas, koji se svojim radom istaknuo osobito u vrijeme Domovinskoga rata, organizirao je izgradnju centralnog križa na gradskom groblju, osnovao je Dječju zbor Pločanski anđeli, Mješoviti pjevačji zbor, klapu Stina, osnovao je numizmatičku i malakološku zbirku, izlaže bogatu kolekciju modela brodova… Don Petar je dobitnik nagrade Dubrovačko – neretvanske županije i Grada Ploča za životno djelo, blagoslovio je prvu vojarnu u Hrvatskoj, nosilac je Spomenice Domovinskoga rata, član je Udruge dragovoljaca Domovinskoga rata, odlukom dr. Franje Tuđmana, čiji je velebni spomenik darovao svome gradu, odlikovan je Redom hrvatskog trolista…
Slike: privatni arhiv