Na Klancu, ispred crkve Presvetoga Trojstva u Rogotinu održan je veličanstveni humanitarni koncert za obnovu vodotornja u hrvatskome Gradu heroju – Vukovaru. Nastupile su ženske klape Viole iz Drvenika i Arija iz Opuzena, klape Stina iz Ploča i Kačić iz Gradca, KUD Marko Markota iz Rogotina, Pučki pivači Rogotin, te Irena Prskalo i Selma Oršulić. Mlada Rogotinka Nora Blažević odlično je vodila svečanost. Za obnovu vodotornja prikupljeno je 8 050 kuna, a ime Rogotina, na ponos njegovih mještana i svih ljudi dobre volje koji su donirali novčana sredstva, biti će upisano na popis donatora, uz obnovljeni vodotoranj.
slike FOTO IVONA PLOČE
Projektom obnove predviđeno je da u okolici vodotornja budu izgrađeni parkinzi, dječje igralište i drugi sadržaji. S dunavske strane instalirat će se panoramsko dizalo iz kojeg će se izlaziti u nekadašnje spremište za vodu – buduća memorijalna soba. Unutar nje protezat će se dugačka, krivudava staza koja simbolizira prepreke koje se susreće na nekom putu. Postavit će se jedan ili više ekrana na kojima će se prikazivati snimci razaranja. Rupe nastale tijekom granatiranja biti će zatvorene staklom. Iz memorijalne sobe izlazit će se na krovište vodotornja gdje će biti uređen vidikovac s tribinama i državnim stijegom. Obnova najprepoznatljivijega simbola Domovinskoga rata osmišljena je tako da sačuva njegov sadašnji izgled, ali ga istodobno želi učiniti snažnim i modernim prijenosnikom hrvatskoga zajedništva. Radovi bi trebali započeti u ljeto 2016. godine i trajati oko godinu dana.
640 rana vukovarskog vodotornja
Prisutnima se u Rogotinu obratila Marija Vučković, pomoćnica ministra regionalnog razvoja: „Počašćena sam što Vas mogu pozdraviti u ovoj vrijednoj i lijepoj prigodi, održavanja koncerta neretvanskih tradicijskih grupa i izvođača koji nas je okupio kako bismo barem skromno doprinijeli obnovi jednog od najpoznatijih, ako ne i najpoznatijeg simbola obrane Hrvatske – vukovarskog Vodotornja! Neposredno prije čuli smo prekrasne stihove hrvatske nacionalne himne u izvedbi nježne i nenametljive, ali nipošto neprimjetne ženske klape Viola iz Drvenika. Dopustite mi o toj Lijepoj našoj nešto reći. Ne znam stihove nacionalnih himni drugih naroda, doista ne znam, ali teško bi mogli biti ljepši od ovih:„Sinje more svijetu reci Da svoj narod Hrvat ljubi…“ i to „dok mu živo srce bije“…. Ti su stihovi podsjetnik na bolne i slavne dane u kojima su se, kao nikad prije, oživotvorili, utjelovili. Na poseban način u jednom od najljepših, najuljudnijih i najuređenijih predratnih hrvatskih gradića. Vukovaru. U tom Vukovaru punom boli jedan visoki objekt u 90 dana stradanja primio je 640 rana. Vukovarski vodotoranj.
Znate li tko su Ivica Ivanika i Hrvoje Džalto?
Znate li, prijatelji, tko su Ivica Ivanika i Hrvoje Džalto? Svi bismo trebali znati za njih. To su hrvatski branitelji koji su svaki dan iznova dizali hrvatsku zastavu na Vodotoranj, pod kišama granata. Obojica su danas gore…
I njih dvojica, i svi hrvatski branitelji, naša umrla braća i sestre, junaci, još uvijek žive za nas. Mole nas da mislimo o životu, ne o smrti, o snu kojem su poklonili svoja proljeća, strasti, snagu i nadu. Danas je, dragi moji sugrađani i gosti, još jedan dan zbog kojeg smo u Neretvi duhom na istoku Hrvatske. Danas je obilježena 25. obljetnica 4. bojne 3. gardijske brigade, vukovarskih „Kuna“. 306 ih je bilo. 87 ih je položilo živote za Hrvatsku. Zemlju s narodom hrvatski i narod na zemlji hrvatskoj. 204 su teže ili manje teško ranjeni.Gotovo svi ostali logoraši postali.
O njima nema odigranih predstava, snimljenih filmova, napisanih knjiga, ne baš, pogotovo ne od onih kojima je Hrvatska u ratnim vihorima pružila dom, što razumijem, ali ne razumijem zašto su postali lučonoše njezinog kulturnog obzora.
No, to nije ni važno. Važno je da smo mi večeras zajedno ovdje. Važno je naše pamćenje, bez kojeg, kao i bez rada, učenja, zajedništva i molitve, nema zdravog, bogatog, vrijednog, kreativnog i radosnog života u Hrvatskoj.
Zbog njih i zbog svih drugih znanih i neznanih, pozivam sve naše tvrtke, matice, saveze i sindikate, uprave, škole i vrtiće, sportske klubove, odazovimo se ovoj akciji i ugradimo djelić sebe u simbol poštovanja, simbol koji je nadrastao sve druge, u obnovu Vodotornja…prisjećajmo se naših najslavnijih i svetih, jer „divan je Bog u svetima svojim“, ponizno ih dozivajmo, ne umišljajući si da možemo stvarati ikad išta veće od njih. Mi možemo samo savjesno obavljati svoje sadašnje i buduće zadaće i poštivati svoje svetinje, jer, završit ću s jednim od najvećih hrvatskih književnika Matošem, rođenim upravo u kraju kojeg spominjemo: „Nismo dostojni gaziti ovu zemlju ne čujemo li njezinih jednostavnih poruka“, rekla je Vučković.
Na kraju svečanosti Nora Blažević se zahvalila svima koji su pomogli u ovom projektu, najavila novu svečanost, proslavu 300 godina Rogotina i okupljene pozvala da dođu na Ribarsku noć koja će se održati 16, srpnja na rogotinskoj rivi.