22.lipnja 1941.u šumi BREZOVICA kod Siska,osnovan je PRVI SISAČKI PARTIZANSKI ODRED u tadašnjoj okupiranoj Europi. To je dan koji je prihvaćen za DAN USTANKA, protiv fašista (talijanskog i njemačkog okupatora, domaćih izdajica USTAŠA I ČETNIKA).
To je dan kada hrvatski antifašisti sa ponosom slave svoj najveći praznik, prisjećajući se velikog broja ljudi koji su i život dali za vlastitu slobodu i slobodu Republike Hrvatske.
Samo sedam dana nakon osnivanja i proglašenja NDH, talijanska fašistička vojska stigla je u Metković i zaposjela sve glavne putne pravce, gradove i veća naselja na Neretvi i u Zabiokovlju od Kule Norinske preko Novih Sela i Prologa do Vrgorca. Tri mjeseca poslije okupacije (krajem srpnja 1941.), dogodio se je ustaški pokolj srpskih seljaka POD TOPOLOM ispod Opuzena. Bio je to nastavak primjene rasnih ustaških Zakona i na području NERETVANSKE DOLINE. Leševi tih nesretnika danima su plutali Neretvom, ometajući redovnu plovidbu. Poneki od tih leševa stizali su i do obala poluotoka Pelješca. Nitko nije preuzeo odgovornost, čak se nitko nije ni oglasio.Bila je to TABU tema. Nije se oglasio ni opuzenski župnik Martin Gudelj.
Partizani vođeni KPJ-e svakim danom su postojali sve masovniji i sposobniji. Morali su napustiti svoje domove i skrovišta i preseliti se u plinska brda. Učinile su to grupe iz Metkovića, Kule Norinske, Komina i grupe partizana sa Opuzenskog područja. Bili su to mladi ljudi koji su početkom svibnja 1942. osnovali PRVU PARTIZANSKU NERETVANSKU ČETU. No nešto ranije,u ožuljku 1942. mladi Baćinci i Gračani osnovali su svoju PRVU JUŽNO-DALMATINSKU ČETU. Bile su to respektabilne i jedine snage koje su vodile oružanu borbu do konačnog oslobođenja.
Više ustaške postrojbe, a posebno ustaške seoske straže, nisu smjele odlaziti da pljačkaju i pale sela koja nisu prihvatila NDH I USTAŠTVO. Odlazili su samo onda kada je okupatorska vojska organizirala svoje veće akcije, koristeći arteljeriju, avijaciju i pomorske snage. Uglavnom tako se je vodio II.svj.rat na neretvansko biokovskom području ( od travnja 1941.do listopada 1944).
Hitler je jednu po jednu pokorio sve europske i nastavio svoj suludi plan u daljnjem osvajanju cijelog svijeta. Nigdje, kao u Jugoslaviji, a posebno u Hrvatskoj, fašisti nisu naišli na takav jak otpor.
Među najznačajnije dalmatinske postrojbe spada Prva i Jedanesta brigada uglavnom popunjene partizanima sa područja Dalmacije. U sastav XI dalmatinske brigade, samo sa područja Neretve ušlo je 2.854 partizanska borca od čega ih je poginulo 601. Među, najkrvavije bitke u II svjetskom ratu svakako je BITKA na Sutjesci. U ovoj bitci sa područja Dalmacije jeučestovalo 5.928 partizanskih boraca, od čega iz Makarske 362, iz Sinja 318 iz Omiša 245, iz Metkovića 58, a iz tadašnje male Općine Ploče 231 partizanski borac, od čega ih je poginulo skoro polovica.
Odlučujuća bitka za oslobođenje Neretve i izgon okupatora,vođena je u području Vukova klanca (18 do 23,listioada 1944 ).
Posljedice rata bile su katastrofične. Od ukupno 3.400.000 Hrvata, koji su živjeli na prostoru NDH za vrijeme 2. Svjetskog rata, poginulo je njih ukupno oko 170.000 ili oko 5%.
Na prostoru današnjeg grada Ploča okupatorska vojska , domaće ustaše i četnici počinili su masovne pokolje nad civilnim stanovništvom (djecom, ženama i starcima), zločine, koji se ne mogu zaboraviti. Odvodeći stanovništvo u logore smrti, očistili su sela i naselja. Mnogi su spas pronašli u izbjeglištvu. Kuće i druge objekte su zapalili, a prije toga opljačkali.
I zato, upravo ovdje u Pločama, tijekom 1975. Izgrađen je spomen park u čast i slavu poginulim partizanskim borcima i žrtvama fašističkog terora. Postavljeni su kameni blokovi, a na tim blokovima urezana su imena 320 poginulih partizana i 375 žrtava fašističkog terora. Svi oni rođeni su na na prostoru grada Ploča. Gradca; Brista i Podace – župa,koje su tada bile u sastavu Ploča i svi su bili HRVATI rimo-katolici.
Stanovništvo sa biokovsko dalmatinskog područja pružilo je neviđeni otpor okupatorima, koji su zaposjeli njihovu djedovinu. Točno 50 godina poslije 1991. ponovno su Hrvati morali voditi Domovinski rat i istjerivati okupatora, ovaj put srpskog okupatora. Jedna i druga borba bila je za slobodu hrvatskog naroda i hrvatskog prostora. Jedna i druga borba, bile su i ostale CIJENJENE I PRIZNATE na međunarodnom planu, pa ne vidim razloga sve većim podjelama i netrpeljivostima unutar hrvatskog naroda.
Spomen park revolucije u Pločama. Izgrađen 1975. godine.